Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia — lažno ignorisanje) je jezički izraz i stilska figura kojoj je pravo značenje reči:

Znak Stop je vandalizovan ironičnim natpisom prestanite da vandalizujete znakove.

1. Fino (prikriveno) ismevanje pri kom se govori obratno od onoga što bi trebalo reći (npr. „mudra glava“, a govori se o glupaku); podsmeh, poruga uopšte.

2. Prekretnica događaja koji se oštro razlikuje od željenog ili očekivanog toka; veoma uočljiva prepreka između visokih zamisli i sitne stvarnosti koja bi trebalo da bude njihovo ostvarenje (ironija slučaja-sudbine)

Istorija uredi

Ironija se pojavljuje još u ranoj istoriji. U Svetome pismu prorok Ilija ironično saopštava idolopoklonicima boga Vala:

„A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: vičite većma; jer je on bog! valjda se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti da spava, da se probudi.” (1 car, 18, 27)