Isak-beg je bio Osmanski upravitelj i vojnik i skopski sandžakbeg od 1415. do 1439. godine.[1] On je udž-beg (tur. uç-bey).

Isak-beg
Datum rođenja14. vek
Mesto rođenjaBosna
Datum smrti1439.
Mesto smrtiSkoplje
 Osmansko carstvo

Biografija uredi

Prema dostupnim izvorima on potiče iz srpske porodice Hranušić iz predela današnje Bosne, bio je oslobođen ropstva i usvojio ga je Paša Jigit-beg[2]. To se kasnije potvrdilo i kroz druge izvore jer je postojala opravdana sumnja da je Jigit-beg pravi otac Isak-bega[3][4]. Isak je imenovan za upravitelja od strane Porte u vreme osvajanja Foče, Čajniče, Pljevlja i Nevesinja na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.

Tokom 1420. Godine Isak-beg je organizovao neuspešan pohod na područje današnje Bosne kako bi pružio podršku Sandalju Hraniću protiv njegovih neprijatelja[5].

U pokušaju da ublaži osmanski pritisak tokom opsade Solunu Venecija podstakla Jovana Kastriota da se pobuni protiv Turaka 1428. Nakon što su Turci zauzeli Solun u aprilu 1430. njihove snage su predvođene Isak-begom osvojile su većinu Jovanovih teritorija. On je turske vojne posade smestio u dva Jovanova utvrđenja, a zatim ih potpuno uništio. U decembru 1434. godine, tokom jedne albanske pobune je krenuo je sa vojskom ka centralnoj i južnoj Albaniji, ali ga je porazio Đorđe Arijanit Komnin. Savremeni izvori iz senata Dubrovačke republike napominju da su mnogi turski vojnici bili zarobljeni, dok je Isak-beg pobegao sa malom grupom vojnika[6].

Godine 1439, kada se vraćao sa svog puta u Meku, od sultana je dobio naređenje da se pridruži snagama Šahabedin paše i opkoli Novog Brda, važno utvrđenje i rudarski grad Srpske despotovine. Nakon toga 6. avgusta 1439. osmanske snage pod Isak-begom pobedile su snage srpske despotovine u borbi koja se vodila nedaleko od Novog Brda[7]. U novembru 1443. komandovao je jedanim delom turske vojske tokom bitke kod Niša koja se završila osmanskim porazom[8].

Sultan je imenovao Himetizade Nesuh-bega za novog upravitelja Bosanskog krajišta u periodu između 1439. i 1454. godine, kada je Isa-beg Isaković, sin Isak-bega i upravnik Skopskog krajišta preuzeo upravu nad Bosanskim krajištem, takođe nakon perioda 1454-1463. Izgradio je Isak-begovu džamiju u Skoplju, gde je i sahranjen.

Reference uredi

  1. ^ Fine 1994, str. 468.
  2. ^ Mandić 1978.
  3. ^ Houtsma, Martijn Theodoor (1993), Encyclopaedia of Islam, VIII, Netherlands: E.J. Brill and Luzac and Co., str. 877,878,1053, „his epithet there Hranušić is unnecessary slavisation ... It is therefore evident that Ishak Beg and Turakhan Beg were sons of Pasha Yigit Beg, i.e. were brothers. 
  4. ^ First Encyclopaedia of Islam: 1913-1936. BRILL. 1993. str. 876. ISBN 978-90-04-09796-4. 
  5. ^ M. Bešić, Zarij (1970), Istorija Crne Gore / 2. Crna gora u doba oblasnih gospodara., Titograd: Redakcija za istoiju Crne Gore, str. 123, OCLC 175122851, „Već sljedeće godine krenuo je skopski namjesnik Isak u Bosnu da satre Sandaljeve protivnike, koje je podržavao bosanski kralj. Ništa on nije ni mogao preduzeti protiv Sandaljevog pastorkai vjernog sultanovog haračara Balše III. 
  6. ^ Anamali, Skënder; Korkuti, Muzafer; Islami, Selim; Prendi, Frano; Shukriu, Edi (2002). Kristaq Prifti, Muzafer Korkuti, ur. Historia e popullit shqiptar. Botimet Toena. str. 337. Pristupljeno 31. 7. 2012. 
  7. ^ Jefferson, John (2012). The Holy Wars of King Wladislas and Sultan Murad: The Ottoman-Christian Conflict from 1438-1444. BRILL. str. 165. ISBN 978-90-04-21904-5. 
  8. ^ Babinger, Franz (1992), Mehmed the Conqueror and His Time, Princeton University Press, str. 25, ISBN 978-0-691-01078-6, „The combined host met Ottoman forces first on November 3, 1443, between the castle of Bolvan (near Aleksinac) and the city of Niš. Here Kasim Bey, then governor of Rumelia, Ishak Bey and other standard bearers were defeated. 

Literatura uredi