Grof Ištvan Tisa od Boros-jene i Segeda (mađ. gróf Tisza István de Borosjenő et Szeged; Budimpešta, 22. april 1861Budimpešta, 31. oktobar 1918) je bio mađarski političar.

Ištvan Tisa
Grof Ištvan Tisa na slici koju je naslikao Đula Bencur
Puno imeIštvan Tisa od Boros-jene i Segeda
Datum rođenja(1861-04-22)22. april 1861.
Mesto rođenjaBudimpeštaAustrijsko carstvo
Datum smrti31. oktobar 1918.(1918-10-31) (57 god.)
Mesto smrtiBudimpeštaAustrougarska
SupružnikIlona Tisa
RoditeljiKalman Tisa
Ilona Degenfeld-Šenburg
Politička karijera
Politička
stranka
Slobodoumna stranka

Biografija uredi

Tisa se rodio u Budimpešti. Premijer Mađarske je bio od 1903. do 1905. godine, te od 1913. do 1917. godine. Imao je uticaja u svim važnijim događajima u tim periodima. Rodio se kao sin Kalmana Tise, premijera mađarske od 1875. do 1890. godine, čiju je Liberalnu stranku i naslijedio. Tise su porijeklom kalvinistička plemićka porodica iz Transilvanije.

Postdiplomske studije je završio na Oksfordu 1880-ih godina 19. vijeka, kada je postao jako uticajan u Engleskoj. Liberalna stranka je promenila ime u Nacionalna stranka rada 1905. godine. U svojim mandatima, Tisa je dominirao mađarskom političkom scenom.

Tisin heroj i uzor bio je Oto fon Bizmark. Tisa je sebe vidio kao otjelovljenje svega najboljeg u mađarskom životu, te je zbog toga bio protiv svake reforme i promjene. U ekonomskim odnosima, Tisa je bio modernizator, te je podržao proces industralizacije. Tisa je bio protivnik antisemitizma.

U julu 1914. godine, protivio se austrougarskom ratu protiv Srbije, na osnovu toga da je Dvojna monarhija već imala i previše Slovena. Tisu je smakao, kao premijera, reformista Karl I zbog njegovog protivljenja širenju koncesije. Međutim, Tisa je nastavio da opstruira reforme sve do kraja rata. Ubio ga je u Budimpešti pobunjenički vojnik u oktobru 1918. godine. U procesu koji je sljedio nakon pada komunističkog režima (završen 6. oktobra 1921. godine), sudija Ištvan Gado proglasio je krivim sljedeće osobe: Pal Keri (razmijenjen sa Sovjetskim Savezom), Jozef Pogani (poznat i kao Džon Peper), pobijegao u Beč, pa u Moskvu, pa u SAD); Ištvan Dobo; Tivadar Horvat Šanović (pobijegao); Šandor Hitner (umro u zatvorskoj bolnici 1923. godine); Tibor Stanikovski (jedini koji je odslužio kaznu od 18 godina, a pušten je 1938. godine).

Do današnjeg dana u Mađarskoj, mnogi ljudi vjeruju da je grof Mihalj Karolji, koji je bio prvi premijer Mađarske Narodne Republike i koji nije učinio mnogo da istraži ubistvo tokom svoje tromjesečne vlasti, bio umiješan u ubistvo Grofa Tise.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Deak, Ištvan "The Decline and Fall of Habsburg Hungary, 1914-18" str. 10-30 iz Hungary in Revolution, izdanje Ivan Volgyes Lincoln: Univerzitet u Nebraski, 1971.
  • Mencer, Bela "Bela Kun and the Hungarian Revolution of 1919" str. 299-309 iz History Today sveska XIX, izdanje #5, maj 1969, History Today Inc: London.
  • Vermeš, Gabor "The October Revolution In Hungary" str. 31-60 iz Hungary in Revolution, izdanje Ivan Volgyes Lincoln: Univerzitet u Nebraski, 1971.