Iljušin Il-86 (NATO naziv Camber) je prvi širokotrupni putnički avion razvijen u Sovjetskom Savezu, namenjen srednje linijskom avio saobraćaju. Rad na projektu je započet 1971. godine a prvi prototip je poleteo 22. decembra 1976. U redovni saobraćaj ga uvodi Aeroflot 1980.

Iljušin Il-86

Iljušin Il-86
Iljušin Il-86

Opšti podaci
Namena putnički
Posada 3
Broj putnika 264 do 350
Poreklo  SSSR,  Poljska
Proizvođač Fabrika aviona No.64 iz Voronježa i PZL-Poljska
Probni let 22. decembra 1976.
Uveden u upotrebu 1980.
Povučen iz upotrebe još leti
Status operativan
Prvi operater Aeroflot
Broj primeraka 106
Dimenzije
Dužina 59,54 m
Visina 15,81 m
Raspon krila 48,06 m
Površina krila 361 m²
Masa
Prazan 117.500 kg
Maksimalna 216.950 kg
Pogon
Motori mlazni
Broj motora 4
Fizičke osobine
Turbomlazni motor Kuznjecov NK-86
Potisak TMM-a 130
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 950 km/h
Dolet 5.000 km
Plafon leta 11.000 m
Brzina penjanja 600 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

 
Siluete aviona Iljušin Il-86 i Il-96
 
Motor Kuznjecov NK-86 aviona Iljušin Il-86
 
Putnička kabina aviona Iljušin Il-86

Projektni zavod Iljušin dobio je nalog 1969. godine da počne rad na razvoju velikog putničkog aviona, sa zahtevom da koristi postojeće aerodrome i infrastrukturu, prevoz prtljaga po principu „prtljag sa putnikom“, plus kontejnerski prevoz ispod putničke palube, postavljanje troja vrata opremljena vlastitim stepenicama koji omogućava ukrcavanje i iskrcavanje putnika bez korišćenja aerodromskih zgrada i opreme. Avion treba da koristi poletno sletne staze najveće dužine 2.600 m, treba da ima brzinu krstarenja od 900 km/h, i dolet 3.600 km sa 40 t komercijalnog tereta ili 5.800 km sa 20 t tereta, da ima maksimalno 350 putničkih mesta. To je bio ukratko projektni zadatak za avion koji je kasnije dobio oznaku Iljušin Il-86.

Rad na projektu je otpočeo 1971. godine, prvi probni let je obavljen 22. decembra 1976, prvi probni let serijski proizvedenog aviona je obavljen 25. oktobra 1977. godine, a demonstracioni letove za Soči, Lenjingrad, Sevastopolj i Rostov su obavljeni već u aprilu 1978. godine, u redovni avio saobraćaj je uključen 26. decembra 1980. godine na liniji Moskva-Taškent.

Tehnički opis uredi

Tup Avion Il-86 je nisko/srednje krilni avion, ima kružni presek trupa prečnika 6,08 m pod pritiskom, ima devet sedišta u jednom redu i dva uzdužna prolaza duž kabine dovoljno široki da se mogu mimoići putnik i stjuardesa sa kolicima. Putnički prostor u avionu, koji može da primi najviše 350 putnika je podeljen na tri kabine, a svaka kabina ima vrata opremljena vlastitim stepenicama koje omogućavaju lako ukrcavanje i iskrcavanje putnika. Unutrašnjost aviona je po horizontali podeljena palubom na gornjoj palubi se nalazi putnički prostor, a na donjoj je prostor za smeštaj putničkog prtljaga i kargo prostor. Ova dva palubna prostora su međusobno povezana fiksnim stepeništem. Sa konceptom „prtljag sa putnikom“ ovaj avion predstavlja jedinstveni slučaj u svetskom vazduhoplovstvu. Ovaj koncept da je zaživeo, verovatno bi u velikoj meri ubrzao protok putnika na aerodromima i time smanjio bezpotrebno zadržavanje aviona ali pooštravanje mera bezbednosti na aerodromima zbog terorizma je obezvredilo ovaj koncept.

Pogonska grupa Avion je opremljen sa četiri turbomlazna motora Kuznjecov NK-86 koji su pričvršćeni na gondolama ispod krila. Kako u Sovjetskom Savezu u to vreme nisu postojali odovarajući mlazni motori a uvoz stranih (Iljušin je nameravao da na Il-86 ugrađuje britanske Rols Rojs motore) nije bio dozvoljen, Iljušin je bio prinuđen da na avion ugrađuje motore starije generacije Kuznjecov NK-86 koji imaju veliku potrošnju goriva poredeći ih sa motorima zapadnih proizvođača.

Stajni trap ima četiri noge, prednja nosna noga ima dva točka a druge tri, osnovne noge stajnog trapa imaju po četiri točka. Dve osnovne noge stajnog trapa se nalaze ispod krila a centralna (središnja) noga ispod trupa aviona. Četrnaest nisko pritisnih guma omogućuje bezbedno sletanje aviona Il-86 i na piste lošijeg kvaliteta.

Oprema: Avion je opremljen najnovijom navigacionom opremom i automatskim sistemom kontrole svih glavnih parametara leta što obezbeđuje visoku pouzdanost i sigurnost u radu kompletnog aviona i znatno olakšava rad tročlane posade aviona, a takođe omogućuje let aviona u svim meteorološkim, klimatskim i geografskim uslovima u bilo koje doba dana i godine.

Varijante aviona uredi

  • Il-86 - osnovni proizvodni model aviona,
  • Il-86D - model aviona sa povećanim doletom na 8.500 km, ovaj avion je evoluirao u kasnije novi aviona Il-96,
  • Il-86V - model aviona sa povećanim brojem mesta 450,
  • Il-80 - vojna varijanta Il-86 leteće komandno mesto,
  • Il-87 - vojna varijanta Il-86 leteće komandno mesto,

Operativno korišćenje uredi

Proizvedeno je ukupno 106 letelica. Od decembra meseca 1980. godine avion je uključen u domaći i međunarodni saobraćaj i u odnosu na prethodni avion Il-62 ovaj avion je obezbedio znatno manje troškove održavanja i potrošnje goriva. Posebna prednost mu je bila to što nije bilo potrebno prilagođavati i opremati aerodrome za prihvat ovih velikih aviona. U toku 1981. godine, ovim avionom je postavljeno 18 svetskih rekorda. Ovi rekordi slikovito govore o strukturi i mogućnosti aviona Il-86. Ovaj avion se veoma mnogo koristio za čarter letove, najveći broj ruskih turista na godišnji odmor u Francusku, Grčku, Italiju i Španiju su leteli baš ovim avionom.

Nakon 30 godina eksploatacije, ovaj avion nosi laskavu titulu najsigurniji avion (samo jedna nesreća Il-86 avio-kompanije Pulkovo je pao neposredno nakon poletanja sa aerodroma Šeremetjevo 28. jula 2003. godine poginula su 14 članova posade)kompanije ga polako povlače iz saobraćaja, zbog velike potrošnje goriva i buke (zbog koje mu je zabranjeno letenje u Evropsku uniju) avion se pokazao udobnim za putnike i izuzetno bezbednim. Nasledio ga je avion Iljušin Il-96 kao mnogo ekonomičniji avion do njega.

Zemlje koje koriste ili su koristile ovaj avion uredi

Galerija uredi

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9. 
  • Jovanović, Vladimir (februar 2001). „Rusko džambo-džet”. Aeromagazin (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: BB Soft. 25: 29—31. ISSN 1450-6068.  |chapter= ignorisan (pomoć)
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Janić, Čedomir (2007). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva 2007. godine (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISSN 1820-9122. 
  • Gordon, Yefim (2004). OKB Ilyushin: A History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Komissarov, Dimitriy.; i Sergey;. London: Ian Allan. ISBN 978-1-85780-187-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Guston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 

Spoljašnje veze uredi