Kategat je moreuz između Danske i Švedske, na severu je preko Skageraka povezan sa Severnim morem a na jugu je povezan sa Baltičkim morem. Ima dužinu od 220 km u pravcu sever-jug i prosečnu dubinu od 23 metra.

Kategat
Moreuz u Baltičkom moru
Koordinate56° 30′ S; 11° 30′ I / 56.5° S; 11.5° I / 56.5; 11.5
Zemlje basenaDanska, Švedska
Površina30.000 km2 (12.000 sq mi) km2
Kategat na karti Evrope
Kategat
Kategat
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Ime uredi

Naziv Kategat dolazi od holanskih reči kat (mačka) i gat (rupa). Odnosi se na srednjovekovni moreplovački žargon kada su tadašnji moreplovci upoređivali ovaj prolaz sa uskom rupom kroz koju se i mačka teško može provući.[1]

Geografija uredi

 
Elfsborg kod Geteborga, morska tvrđava u Kategatu

Reke koje se ulivaju u ovaj moreuz su Gota kanal, Lagan, Nisa, Etran i Viskan sa švedske i Guden sa danske strane. Veća ostrva u moreuzu su Samse, Lese i Anholt.

Prema definiciji utvrđenoj u konvenciji iz 1932. koju su potpisale Danska, Norveška i Švedska (registrovane u seriji ugovora Lige naroda 1933–1934), severna granica između Kategata i Skageraka nalazi se na najsevernijoj tački Skagena na Jutlandu, dok južna granica prema Eresundu nalazi se na vrhu poluostrva Kulen u Skaniji.[2]

Od 1950-ih, razmatran je projekat mosta koji se obično naziva Kategatbroen (Kategatski most) koji povezuje Jutland i Zeland preko Kategata. Od kasnih 2000-ih, projekat je ponovo zainteresovao nekoliko uticajnih političara u Danskoj. Most se obično zamišlja da povezuje Hov (selo južno od Odera u oblasti Arhusa) sa Samseom i Kalundborgom.[3][4]

Opseg uredi

Međunarodna hidrografska organizacija definiše granice „Kategata, Saund i Pojasa“ (to jest, Kategat, Eresund, Veliki pojas i Mali pojas) na sledeći način:[5]

Na severu: linija koja spaja Skagen (Skav, najsevernija tačka Danske) i Paternoster Sker (57° 54′ N 11° 27′ E / 57.900° S; 11.450° I / 57.900; 11.450), a odatle ka severoistoku kroz plićake do ostrva Tjern.

Na jugu: granice Baltičkog mora u Pojasu i Saundu:

Etimologija uredi

Prema Velikoj danskoj enciklopediji i Nudansk Ordbog, naziv potiče od holandskih reči katte 'mačka' i gat 'kapija, prolaz'. On potiče iz kasnosrednjovekovnog navigacionog žargona, u kome bi kapetani hanzeatske trgovačke flote upoređivali Danski moreuz sa prolazom koji je toliko tesan da bi čak i mačka imala poteškoća da se probije, zbog mnogih grebena i plićaka.[6][7] U jednom trenutku, prohodne vode bile su široke samo 3,84 km (2,07 nmi; 4.200 yd). Ime ulice Katesundet u Kopenhagenu ima slično etimološko značenje, odnosno 'uski prolaz'.[7]

Arhaično ime za Skagerak i Kategat bilo je Norveško more ili Jutlandsko more (Knitlinška saga[8] pominje ime Jotlandšaf). Njegovo drevno latinsko ime je bilo Sinus Codanus.[9]

Istorija uredi

Kontrola nad Kategatom i pristup njemu bili su važni tokom istorije međunarodnog pomorstva. Do završetka Ajder kanala 1784. godine, Kategat je bio jedini morski put u i iz Baltičkog regiona.[10]

Biologija uredi

U Kategatu, salinitet ima izraženu dvoslojnu strukturu. Gornji sloj ima salinitet između 18‰ i 26‰, a donji sloj – odvojen jakim haloklinom na oko 15 m (49 ft) – ima salinitet između 32‰ i 34‰. Donji sloj se sastoji od dotoka morske vode iz Skageraka, sa salinitetom na nivou većine drugih obalskih morskih voda, dok se gornji sloj sastoji od uliva morske vode iz Baltičkog mora i ima mnogo niži salinitet, uporediv sa boćatom vodom, ali i dalje znatno viši od ostatka Baltičkog mora. Ova dva suprotna toka transportuju neto višak od 475 km3 (114 cu mi) morske vode od Baltika do Skageraka svake godine.[11] Za vreme jačih vetrova, slojevi u Kategatu su na pojedinim mestima potpuno izmešani, kao što je Veliki pojas, pa je ukupni salinitet u ovom malom moru veoma promenljiv. Ovo postavlja jedinstvene uslove za morski život ovde.[12]

Hladni ispusti, lokalno poznati kao žuboreći grebeni (dan. boblerev), nalaze se u severnom Kategatu. Za razliku od hladnih ispusta na većini drugih mesta (uključujući Severno more i Skagerak), grebeni Kategata koji mehuraju su na relativno malim dubinama, uglavnom između 0 i 30 m (0—100 stopa) ispod površine.[13][14] Ispuštanja se oslanjaju na metan deponovan tokom imijanskog perioda i tokom mirnog vremena mehurići se ponekad mogu videti na površini vode.[14] Karbonatna cementacija i litifikacija formiraju slojeve ili stubove do 4 m (13 ft) visine i podržavaju bogat biodiverzitet.[13][14] Zbog svog jedinstvenog statusa, grebeni Kategata dobijaju nivo zaštite i priznati su kao Natura 2000 stanište (tip 1180) od strane Evropske unije (EU).[15]

Ekološki kolaps uredi

Kategat je bila jedna od prvih morskih mrtvih zona koja je zabeležena tokom 1970-ih, kada su naučnici počeli da proučavaju kako intenzivne industrijske aktivnosti utiču na svet prirode.[16][17] Od tada su studije i istraživanja pružili mnogo uvida u procese kao što je eutrofikacija i kako se nositi sa tim. Danska i EU su pokrenule skupe i dalekosežne domaće projekte kako bi zaustavile, popravile i sprečile ove ekološki destruktivne i ekonomski štetne procese[18] od prvog Akcionog plana za vodenu životnu sredinu 1985. godine, a sada su zauzeti sprovođenjem četvrtog Plan akcije. Akcioni planovi sažimaju širok spektar inicijativa i uključuju takozvane direktive o nitratima.[19] Akcioni planovi su generalno posmatrani kao uspešni, iako posao nije završen i svi ciljevi još nisu u potpunosti ispunjeni.[20]

Zaštite i regulacije uredi

 
Grenen u Danskoj je važan za migracije ptica i zaštićeno je područje.
 
Rezervat prirode Bjerekusten sa Hovsom Halarom u Švedskoj.

Zbog veoma gustog pomorskog saobraćaja i mnogih velikih priobalnih naselja, Kategat je od 2006. godine označen kao područje kontrole emisije sumpora kao deo Baltičkog mora. Od 1. januara 2016. godine referentna vrednost za sumpor u gorivima je smanjena na 0,1%.[21]

Reference uredi

  1. ^ Den Store Danske Encyklopædi (2004), CD-rom edition, Copenhagen: Gyldendal, entry Kattegat.
  2. ^ Convention No 3210. League of Nations Treaty Series 139, 1933–1934. Retrieved 27 December 2012.
  3. ^ Rolf Ask Clausen (2. 10. 2007). „Ingeniøren 1955: Byg bro over Samsø [Build a bridge across Samsø]”. Ingeniøren (na jeziku: danski). Pristupljeno 16. 2. 2016. 
  4. ^ „En fast Kattegatforbindelse”. kattegatforbindelse.dk (na jeziku: danski). Kattegatkomitéen. Pristupljeno 15. 5. 2017. 
  5. ^ „Limits of Oceans and Seas” (PDF) (3rd izd.). International Hydrographic Organization. 1953. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 10. 2011. g. Pristupljeno 28. 12. 2020. 
  6. ^ Den Store Danske Encyklopædi (2004), CD-ROM edition, Copenhagen: Gyldendal, entry Kattegat.
  7. ^ a b Nudansk Ordbog (1993), 15th edition, 2nd reprint, Copenhagen: Politikens Forlag, entry Kattegat.
  8. ^ Ármann Jakobsson (1997). Í leit að konungi: konungsmynd íslenskra konungasagna (na jeziku: Icelandic). Reykjavik. 
  9. ^   Gilman, D. C.; Thurston, H. T.; Colby, F. M., ur. (1905). „Cattegat, The”. New International Encyclopedia (I izd.). New York: Dodd, Mead. 
  10. ^ „Kattegat | strait, Denmark-Sweden”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-05-16. 
  11. ^ Ærtebjerg, G.; Andersen, J.H.; Schou Hansen (2003). „Hydrography”. Nutrients and Eutrophication in Danish Seawaters. Danish Environmental Protection Agency and National Environmental Research Institute. Pristupljeno 30. 1. 2016. 
  12. ^ Matti Leppäranta; Kai Myrberg (2009). Physical Oceanography of the Baltic Sea. Springer-Praxis. str. 72—74. ISBN 9783540797036. Pristupljeno 30. 1. 2016. 
  13. ^ a b Jensen; Aagaard; Burke; Dando; Jørgensen; Kuijpers; Laier; O'Hara; Schmaljohann (1992). „"Bubbling reefs" in the Kattegat: Submarine landscapes of carbonate-cemented rocks support a diverse ecosystem at methane seeps”. Marine Ecology Progress Series. 83: 103—112. Bibcode:1992MEPS...83..103J. doi:10.3354/meps083103 . 
  14. ^ a b v „Red List – Submarine structures made by leaking gases” (PDF). HELCOM. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2017. 
  15. ^ „Proposed measures for fisheries management in Natura 2000-sites in the Danish territorial area of the Kattegat and Samsø Belt” (PDF). Meeting at the AgriFish Agency, Copenhagen. Minister for Food, Agriculture and Fisheries (Denmark). 20. 3. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2017. 
  16. ^ „Further Rise in Number of Marine 'Dead Zones'. UNEP. 19. 10. 2006. Arhivirano iz originala 04. 10. 2009. g. Pristupljeno 30. 1. 2016. 
  17. ^ Karleskint, Turner; Small (2013). Introduction to Marine Biology (4 izd.). Brooks/Cole. str. 4. ISBN 978-1285402222. 
  18. ^ Hagerman, Lars; Josefson, Alf B.; Jensen, Jørgen N. (1996). „Benthic macrofauna and demersal fish”. Eutrophication in Coastal Marine Ecosystems. Coastal and Estuarine Studies. 52. str. 155—178. ISBN 978-0-87590-266-1. doi:10.1029/CE052p0155. 
  19. ^ Implementation of the Nitrates directive in Denmark Arhivirano 3 decembar 2013 na sajtu Wayback Machine Danish Ministry of the Environment
  20. ^ Jesper H. Andersen; Jacob Carstensen (25. 10. 2011). „Action Plans for the Aquatic Environment have been a success”. Politiken (na jeziku: danski). Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  21. ^ „New sulphur regulations may lead to distortion of competition in the shipping industry”. MT Online. 12. 8. 2014. Arhivirano iz originala 26. 01. 2016. g. Pristupljeno 2016-01-19. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi