Kiviji (Apterygidae)[4] su porodica i istoimeni red (Apterygiformes)[5], manjih ptica trkačica.[6] Porodica je negde klasifikovana u red nojeva, iako se u zavisnosti od klasifikacije mogu naći i u izumrlom redu moa (Dinomithiformes). Rasprostranjenost Kivija je ograničena na teritoriju Novog Zelanda (endemična vrsta).

Kiviji
Vremenski raspon: Miocen-sadašnjost
Severni smeđi kivi
(Apteryx mantelli)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Kladus: Novaeratitae
Red: Apterygiformes
Haeckel, 1866
Porodica: Apterygidae
Gray, 1840[1]
Rod: Apteryx
Shaw, 1813[1]
Tipska vrsta
Apteryx australis
Shaw, 1813[2]
Vrste

Apteryx haastii Veliki pegavi kivi
Apteryx owenii Mali pegavi kivi
Apteryx rowi Okaritski smeđi kivi
Apteryx australis Južni smeđi kivi
Apteryx mantelli Severni smeđi kivi

Areal rasrostranjenja kivija
  Veliki pegavi kivi (Apteryx haastii)
  Mali pegavi kivi (Apteryx owenii)
  Fiordland kiwi (Apteryx australis australis)
  Stewart Island kiwi (Apteryx australis lawryi)
  Severni smeđi kivi Apteryx mantelli
  Okaritski smeđi kivi Apteryx rowi
Sinonimi[3]

Stictapteryx Iredale & Mathews, 1926
Kiwi Verheyen, 1960
Pseudapteryx Lydekker 1891

Vrste iz porodice kivija su veličine domaće kokoške, pa je kivi daleko najmanja ptica trkačica, koja leži najveća jaja u odnosu na svoju veličinu[7] Red obuhvata pet vrsta koje su ugrožene, usled istorijski negativnog uticaja krčenja šuma. Trenutno su njihova staništa, velike površine šuma na Novom Zelandu, dobro zaštićena u vidu rezervata i nacionalnih parkova, pa im danas najveću pretnju za njihov opstanak predstavlja predatorstvo invazivnih vrsta sisara.

Poređenja DNK sekvenci su dovela do zaključka da su kivi mnogo bliži srodnici izumrlih malagaških slonovskih ptica nego sa moama sa kojima su delili Novi Zeland.[8][9] Postoji pet priznatih vrsta, od kojih su četiri trenutno navedene kao ranjive, a jedna je skoro ugrožena. Na sve vrste je negativno uticala istorijska seča šuma, ali njihovo preostalo stanište je dobro zaštićeno u velikim šumskim rezervatima i nacionalnim parkovima. Trenutno, najveća pretnja njihovom opstanku su grabežljivci od strane invazivnih predatorskih sisara.

Jaja kivija su jedna od najvećih u odnosu na veličinu tela (do 20% težine ženke) među pticama bilo kog reda na svetu.[10] Druge jedinstvene adaptacije kivija, kao što su njihovo perje poput dlake, kratke i čvrste noge i korišćenje nozdrva na kraju dugog kljuna za otkrivanje plena pre nego što ga vide, pomogle su ptici da postane međunarodno poznata.

Kivi je prepoznat kao ikona Novog Zelanda, a asocijacija je toliko jaka da se termin Kivi u međunarodnoj upotrebi koristi kao kolokvijalni demonim za Novozelanđane.[11]

Opis uredi

Kivi se razlikuje od ostalih ptica po tome što joj je telo prekriveno dugim tankim perjem koje podseća na krzno, ispod kojeg se kriju zakržljala krilca. Sivkasto smeđe su boje. Perje im je mekano i više podseća na dlaku (pera im nemaju središnju osovinu, odnosno držač). Dok ptice letačice imaju šuplje kosti kako bi se lakše vinule u vazduh, kosti kivija ispunjava koštana srž[12]. Imaju četiri prsta po nozi od kojih svaki nosi veliku kandžu, zahvaljujući snažnim nogama, može brzo da trči i tako umakne opasnosti ili ulovi plen. Na maloj glavi imaju dugačak blago zakrivljen kljun, a na vrhu se nalaze nosnice. To im omogućava jednu neobičnu sposobnost za ptice; imaju vrlo dobro razvijen nju, dok su im oči sitne, a vid slab.

Kod kivija je izražen polni dimorfizam, ženke kivija su veće od mužjaka i jedine su od svih vrsta ptica koje imaju dva funkcionalna jajnika; kod ostalih vrsta aktivan je samo jedan. Kiviji polažu najveća jaja u poređenju sa svojom veličinom — jaja teže do 25 % težine ženke[13]. Normalna telesna temperatura kivija je 38 °C, što je dva stepena niže nego kod drugih ptica, a isto tako je i bliže temperaturi tela sisara.

Rasprostranjenost uredi

Najrasprostranjeniji je braon kivi koji živi na Severnom ostrvu, jednom od dva ostrva koja čine Novi Zeland, i smatra se da broji oko 35.000 primeraka. Ova ptica veličine kokoške, pored života u šumi, prilagodila se i boravku u blizini farmi. Gnezda pravi tako što kopa jame ispod kamenja, krije se na obali potoka ili pod panjevima i žbunjem[12].

Stanište uredi

Kiviji žive uglavnom u vlažnim zimzelenim šumama i u najboljem slučaju se mogu naći 4-5 ptice na 1 km2. Pretežno su noćne životinje. Tokom dana, kriju se u iskopanim rupama u šupljinama ili ispod korena drveća. Kod velikog pegavog kivija, jazbine znaju da predstavljaju prave lavirinte sa više izlaza, dok je kod drugih vrsta jazbina obično sa jednim izlazom. Na području teritorije kivija može biti i do 50 skloništa, koja ptica menja svaki dan. U sklonište se useljavaju nekoliko nedelja nakon kopanja, kako bi u međuvremenu narasla trava i mahovina koja skriva ulaz. Ponekad sam kivi maskira otvora jazbine, tako što ulaz pokriva lišćem i grančicama. Tokom dana oni napuštaju svoje utočište samo u slučaju opasnosti.

Ćutljive i stidljive u toku dana, ove ptice su noću teritorijalne i agresivne. Obe jedinke, a naročito mužjaci štite svoje gnezdo od konkurenata. Teritorija u slučaju vrste (Apteryx rowi) zna da bude površine od 2—100 ha. Jake noge i kljun kivija predstavljaju opasno oružje i borba između ptica može dovesti do smrti. Međutim, ozbiljni sukobi između kivija su retki i obično gnezdo promeni „vlasnika” tek posle prirodne smrti mužjaka.

Zamisao da je kivi spora i nespretna ptica je pogrešna — u prirodi su oni vrlo pokretni i preko noći znaju obići celu oblast. Granice svoje teritorije i svoju prusutnost, ptice određuju oglašavanjem tokom noći, koje može da se čuje i na nekoliko kilometara udaljenosti. Kivi ide u lov oko 30 minuta nakon zalaska sunca.

Način života uredi

Ishrana uredi

Kivi pronalazi hranu uz pomoć njuha i čula dodira: jedina je ptica koja na vrhu svog dugog kljuna ima nozdrve uz pomoć kojih može da „namiriše” hranu koja se krije pod zemljom, kao što su insekti i crvići. Među pticama, jači osećaj za miris imaju samo Kondori. Uz to, oko kljuna ima fine dlačice, nalik mačjim brkovima, koje zadrhte i pri najmanjem dodiru, upozoravajući gladnu pticu da je plen u blizini. Kivi je svaštojed, na čijem se jelovniku nalaze voće i seme, kao i gliste, ribice i vodozemci. Da bi jeo, iz skrovišta najčešće izlazi tek kad padne noć, kako bi izbegao susrete sa grabljivcima i ljudima. Na zaštićenim delovima ostrva, sa kojih su proterani njegovi neprijatelji, kao što su psi, mačke, svinje, oposumi i lasice, kivi se može videti i tokom dana[12].

Razmnožavanje uredi

Kada jednom pronađu svoj par, ove ptice najčešće ostaju nerazdvojne do kraja života. Međutim, ako naiđe „bolja prilika”, ženka ponekad i promeni partnera. U vreme sezone parenja, od juna do marta, mužjak i ženka se dozivaju po celu noć, a u gnezdu se sastaju svakog trećeg dana. Ženka obično snese samo jedno ili dva jajeta, koja su, kada se uporede sa veličinom same ptice, najkrupnija u ptičijem carstvu: pet jaja kivija teško je koliko i sama ženka. Jaja koja snese braon kivi mogu biti teška i do 450 grama. Čim ih ženka snese, brigu o njima preuzima mužjak — on predano leži na njima dok se ne izlegu mladi i za to vreme izgubi čak trećinu svoje težine. Posle jedanaest sedmica iz ljuske se ispili ptiče teže od 300 grama, koje već desetak dana kasnije napušta gnezdo. Međutim, mužjaci su za parenje spremni tek kad navrše 18 meseci, a ženke sa četiri godine. Pošto su mlade ptice neiskusne i spore, većina ih završi kao plen grabljivaca, ne uspevši da doživi ni prvih godinu dana[12].

Ugroženost uredi

 
Znak upozorenja "kiviji na putu".

Uprkos naporima stručnjaka da spreče izumiranje Kivija. Prema pisanju „Međunarodnog časopisa o zoologiji kičmenjaka”, koji izlazi u Pragu, broj ovih ptica na području Novog Zelanda, 2006. godine je pao ispod 57.000 jedinki. Zoolog iz Južnoafričke Republike Džejms Sejls je upozorio da će od šest postojećih vrsta, dve vrste kivija biti dovedene na sami rub opstanka, pošto je njihov broj sveden na samo stotinak jedinki.

Sredinom 1990-ih godina, stručnjaci su procenjivali da u divljini živi preko 85.000 kivija. Budući da je ova ptica česta meta napada mačaka, pasa i drugih životinja donetih na Novi Zeland s drugih kontinenata, kivi je proglašen zaštićenom vrstom. Novozelandske agencije za zaštitu životinjskih vrsta pokrenule su 1991. godine „Program oporavka ptičije vrste kivi”. Uprkos tome, njihov broj stalno pada.

Naučnici još nisu uspeli da potpuno istraže ovu neobičnu ptičju vrstu, koja se često poredi s nojem i emuom, a poseduje karakteristike i ptica i sisara. Ponašanje i prehrambene navike kivija u divljini još uvek predstavljaju nepoznanicu, pa je 60 godina star projekat s ciljem hvatanja, gajenja i oslobađanja kivija u divljinu „još uvijek u povoju”, ističe Sejls.

Kako bi se sprečilo potpuno izumiranje kivija, Sejls smatra da je potrebno izvršiti dodatna istraživanja kako bi projekat pokrenut 1945. godine konačno zaživio. Sejls tako navodi da bi naučnici trebalo detaljnije da ispitaju kako se kiviji hrane u prirodi tako da bi i ptice u „zarobljeništvu” mogle da budu propisno hranjene.

Nepoznanice predstavljaju i reproduktivni proces kivija i spora stopa njihovog rasta. Ptići se izlegnu samo iz oko jedne trećine položenih jaja, a zrelost uglavnom dostižu sa pet godina starosti. Životni vek kivija iznosi oko 30 godina<.

Klasifikacija uredi

Postoji nekoliko vrsta ove ptice. Najkrupniji je Veliki pegavi kivi, visok oko 45 cm i težak oko tri kilograma, dok je najsitniji — Mali pegavi kivi, skoro duplo manji. Na sledećem stablu je prikazan odnos rodova i vrsta kivija u okviru familije, Veliki pegavi kivi je najsrodniji sa Malim pegavim kivijem:

  (Apteryx australis australis)  

  (Apteryx australis lawryi)  

 Severni smeđi kivi (Apteryx mantelli)  

 Okaritski kivi (Apteryx rowii)  

 Veliki pegavi kivi (Apteryx haastii)  

 Mali pegavi kivi (Apteryx owenii)  

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Brands, Sheila (14. 8. 2008). „Systema Naturae 2000 / Classification, Family Apterygidae”. Project: The Taxonomicon. Arhivirano iz originala 5. 11. 2007. g. Pristupljeno 4. 2. 2009. 
  2. ^ Hemming, Francis, ur. (1958) [1916]. „Opinion 67. One hundred and two bird names placed in the Official List of Generic Names”. Facsimile Edition of Opinions 1–133. Opinions and Declarations Rendered by the International Commission on Zoological Nomenclature. 1B. London: International Trust for Zoological Nomenclature. str. 179. Arhivirano iz originala 19. 1. 2020. g. Pristupljeno 4. 11. 2017. 
  3. ^ Gill (2010). „Checklist of the birds of New Zealand, Norfolk and Macquarie Islands, and the Ross Dependency, Antarctica” (PDF) (4th izd.). Te Papa Press. Arhivirano (PDF) iz originala 16. 6. 2013. g. Pristupljeno 22. 5. 2016. 
  4. ^ „kiwi”. Lexico UK English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 27. 2. 2020. g. 
  5. ^ avibase.bsc-eoc.org:Baza ptica, Pristupljeno 9. april 2013.
  6. ^ Davies, S.J.J.F. (2004). Grzimek's Animal Life Ecyclopedia (Vol 8: Birds1. 2nd ed.). Gale. str. 89. 
  7. ^ Zoološki vrt u San Dijegu, Pristupljeno 9. april 2013.
  8. ^ Mitchell, K. J.; Llamas, B.; Soubrier, J.; Rawlence, N. J.; Worthy, T. H.; Wood, J.; Lee, M. S. Y.; Cooper, A. (23. 5. 2014). „Ancient DNA reveals elephant birds and kiwi are sister taxa and clarifies ratite bird evolution” (PDF). Science. 344 (6186): 898—900. Bibcode:2014Sci...344..898M. PMID 24855267. S2CID 206555952. doi:10.1126/science.1251981. hdl:2328/35953 . Pristupljeno 24. 9. 2019. 
  9. ^ „Little kiwi, huge extinct elephant bird were birds of a feather”, The Times of India, Arhivirano iz originala 4. 2. 2016. g., Pristupljeno 24. 5. 2014 
  10. ^ „Birds: Kiwi”. San Diego Zoo. Arhivirano iz originala 6. 10. 2008. g. Pristupljeno 19. 9. 2008. 
  11. ^ „Kiwis/Kiwi - New Zealand Immigration Service (Summary of Terms)”. Glossary.immigration.govt.nz. Arhivirano iz originala 26. 4. 2009. g. Pristupljeno 13. 9. 2012. 
  12. ^ a b v g Politika (online): Ptica sa brkovima, Pristupljeno 9. april 2013.
  13. ^ Prirodopis: Porodica Kivija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. novembar 2009), Pristupljeno 9. april 2013.

Literatura uredi

  • Burbidge, M.L., Colbourne, R.M., Robertson, H.A., and Baker, A.J. (2003). Molecular and other biological evidence supports the recognition of at least three species of brown kiwi. Conservation Genetics, 4(2):167–77
  • Cooper, Alan et al. (2001). Complete mitochondrial genome sequences of two extinct moas clarify ratite evolution. Nature, 409: 704–07.
  • SavetheKiwi.org „Producing an Egg”. Arhivirano iz originala 29. 6. 2007. g. Pristupljeno 13. 8. 2007. 
  • „Kiwi (Apteryx spp.) recovery plan 2008–2018. (Threatened Species Recovery Plan 60)” (PDF). Wellington: Department of Conservation. 2008. Pristupljeno 13. 10. 2011. 
  • Le Duc, D., G. Renaud, A. Krishnan, M.S. Almen, L. Huynen, S. J. Prohaska, M. Ongyerth, B. D. Bitarello, H. B. Schioth, M. Hofreiter, et al. 2015. Kiwi genome provides insights into the evolution of a nocturnal lifestyle. Genome Biology 16:147–162.

Spoljašnje veze uredi