Кинеска препелица
Kineska prepelica (lat. Coturnix chinensis) je najmanja vrsta prepelice.
| Kineska prepelica | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. chinensis
|
| Binomno ime | |
| Coturnix chinensis Linnaeus, 1766
| |
Rasprostranjena je u svetu od jugoistočne Azije do Okeanije sa devet različitih podvrsta. Nastanjuje guste, vlažne travnjake uz planine do 1.800 metara nadmorske visine.
Izgled uredi
Duga je 12.5-14 centimetara, a teška je 28-40 grama. Ženka je veća od mužjaka. Raspon krila kod ženke je 66-67 milimetara, dok je kod mužjaka 65-78 milimetara. U proseku, rep mužjaka je dug 25 milimetara, dok je ženkin neznatno veći.
Prirodna boja mužjaka je tamnosmeđa sa tamnoplavosivim prsima, kestenjasto-crvenim stomakom, crnim grlom i crnom trakom ispod oka. Ženka je potpuno smeđa sa riđe-smeđim prsima i stomakom. I mužjaci i ženke imaju crn kljun, žute do narandžaste noge i stopala, i kratki, tamnosmeđi rep.
Razmnožavanje uredi
Kineska prepelica je monogamna ptica. Gnezdo gradi samo ženka, a kao lokaciju odabira udubljenja u tlu obložena travom. U gnezdu se nalazi 4-10, retko čak i 14 jaja. Boja jaja varira, jaja mogu biti od žućkaste do tamnosmeđe boje. Jaja su dimenzija 24.5x19 mm i teška su 5 grama. Jaja su maslinasto zelene do smeđe boje i imaju tamnosmeđe mrlje. Ženka izleže jaja 16 do 17 dana. Pilići od prvog dana jedu istu hranu kao i roditelji (krastavac, zelena salata, brašnar, kao i ostale biljke i insekti). Pilići rastu brzo, pa postaju polno zreli nakon samo mesec dana. O tome koliko puta se godišnje ova prepelica gnezdi zavisi od količine hrane.
Uzgoj prepelica uredi
Ova prepelica postala je jako popularna za čuvanje i uzgoj, zato što je laka za održavanje i dosta prilagodljiva, te se lako može uzgajati i u kavezima i avijarijumima. Troškovi za njenu kupovinu i održavanje su vrlo maleni, te jako malo vremena koristi za hranu i vodu. Ako ima pravilnu prehranu, ženka izlegne jedno jaje dnevno. Razvijene su brojne mutacije ove prepelice, a najčešća i najverovatnije prva je srebrna, koja je slična kao i divlji tip, samo što joj je perje sivo ili srebrnkasto. Tu su i bela (nije albino), razni tipovi smeđe, išarana srebrnasto-siva i mnoge druge.
Podvrste uredi
Postoji devet podvrsta:
- C. c. chinensis (Linnaeus, 1766) - Indija i Šri Lanka, Malajsko poluostrvo, Indokina, jugoistočna Kina i Tajvan
- C. c. colletti (Mathews, 1912) - severna Australija
- C. c. lepida (Hartlaub, 1879) - Bizmarkov arhipelag
- C. c. lineata (Scopoli, 1786) - Filipini, Borneo, Mala Sundska ostrva, Sulavesi i Molučka ostrva
- C. c. novaeguineae (Rand, 1941) – brdske šume na Novoj Gvineji
- C. c. palmeri (Riley, 1919) - Sumatra i Java
- C. c. papuensis (Mayr, Rand, 1936) – jugoistočni deo Nove Gvineje
- C. c. trinkutensis (Richmond, 1902), Andamanska ostrva i Nikobari
- C. c. victoriae (Mathews, 1912) – istočna Australija
Izvori uredi
- ^ BirdLife International (2013). „Coturnix chinensis”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
Literatura uredi
- Heinz-Sigurd Raethel: Wachteln, Rebühner, Steinhühner, Frankoline und Verwandte. Verlagshaus Reutlingen, Reutlingen. 1996. ISBN 978-3-88627-155-9.
- Friedel Bernhardt, Armin Kühne; Wachteln - als Ziergeflügel halten. . Eugen Ulmer Verlag. 2007. ISBN 978-3-8001-4950-6.
- www.gbwf.org
- animaldiversity
