Kineski građanski rat

Kineski građanski rat je bio građanski rat između Kuomintanga (Kineske nacionalističke partije) i Komunističke partije Kine, koji je trajao od aprila 1927. do maja 1950. Rat je izbio 1927. nakon Severne ekspedicije i posledica je ideološkog razlaza između nacionalista koje je podržavao Zapad i komunista koje je podržavao Sovjetski Savez.[12]

Kineski građanski rat

Odozgo u smeru kazaljke časovnika: Komunističke snage u bici kod Spiniga, muslimanski vojnici NRA, Mao Cedung 1930-ih, Čang Kaj Šek vrši inspekciju vojnika, general KP Kine Su Ju durbinom proučava polje fronta pre početka ofanzive Menglijangu.
Vreme
(Kuomintanška islamska pobuna protiv uprave Narodne Republike Kine nastavila se u provincijama Gansu, Ćinghaj, Ningsja, Sinkjang, Junan do 1958)
Mesto
Ishod

Pobeda komunista[4]

Sukobljene strane
 Republika Kina
Kuomintang
Nacionalna revolucionarna armija
• Gospodari rata
Komunistička partija Kine
Narodnooslobodilačka armija
Komandanti i vođe
Republika Kina Čang Kaj Šek
Republika Kina Baj Čongši
Republika Kina Čen Čeng
Republika Kina Li Congčen
Republika Kina Jan Šišan
Republika Kina He Jingćin
Mao Cedung
Džu De
Peng Dehuaj
Lin Bjao
Lju Bočeng
Džou Enlaj
Jačina
4.300.000 (jul 1945)[5]
1.490.000 (jun 1949)[6][7][8]
1.200.000 (jul 1945)[5]
4.000.000 (jun 1949)[7][9]
Žrtve i gubici
oko 1,5 miliona poginulih (1945—1949)[10][8] oko 250.000 poginulih (1945—1949)[10][11]

Građanski rat se vodio neprekidno sve do izbijanja Drugog kinesko-japanskog rata, što je rezultovalo organizovanim i privremenim kineskim otporom japanskoj invaziji. Japanski napad i okupacija su bili uspešni zbog kineskih unutrašnjih previranja. Japan je poražen sa krajem Drugog svetskog rata 1945, a građanski rat se nastavio punom žestinom 1946. Neprijateljstva su se okončala 1950. nakon 23 godine sa nezvaničnim prekidom većih neprijateljstava. Komunisti su kontrolisali kontinentalni deo Kine i ostrvo Hajnan, dok se Kuomintang povukao na Tajvan. Do današnjih dana zvanično primirje nije potpisano, iako dve strane imaju čvrste ekonomske veze.[13]

Zaleđina uredi

Nakon sloma dinastije Ćing i Revolucije 1911, Sun Jat-sen je preuzeo predsedavanje novoformiranom Republikom Kinom, a ubrzo nakon toga nasledio ga je Juan Šikaj.[14] Juan je bio frustriran u kratkotrajnom pokušaju da obnovi monarhiju u Kini, a Kina je pala u borbu za vlast nakon njegove smrti 1916.

Kuomintang (KMT), predvođen Sun Jat-senom, stvorio je novu vladu u Guangdžou kako bi se suprotstavio ratnim vojskovođama koji su vladali velikim delovima Kine i sprečavali formiranje čvrste centralne vlade.[15] Nakon što su Sunovi napori da dobije pomoć od zapadnih zemalja ignorisani, on se obratio Sovjetskom Savezu. Godine 1923, Sun i sovjetski predstavnik Adolf Jofe u Šangaju obećali su sovjetsku pomoć ujedinjenju Kine u Sun-Jofeovom manifestu, deklaraciji o saradnji.[16] Agent Kominterne Mihail Borodin stigao je 1923. da pomogne u reorganizaciji i konsolidaciji po uzoru na Komunističku partiju Sovjetskog Saveza. KPK, koja je u početku bila studijska grupa, i KMT su zajedno formirali Prvi ujedinjeni front.[15][16]

Napomene uredi

  1. ^ Sukob nije imao zvanični datum završetka. Međutim, istoričari se uglavnom slažu da je rat oslabio nakon što je Narodna Republika Kina zauzela ostrvce Komarcev rep, poslednje ostrvo koje je držala Republika Kina u Vanšanskom arhipelagu.[3]

Reference uredi

  1. ^ China at War: An Encyclopedia. 2012. str. 295. 
  2. ^ „China”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc. 15. 11. 2012. 
  3. ^ Westad 2003, str. 305 harvnb greška: više ciljeva (3×): CITEREFWestad2003 (help)
  4. ^ „Le Guomindang contre les communistes, 1927-1935”. www.lhistoire.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 5. 11. 2021. 
  5. ^ a b Hsiung 1992. sfn greška: više ciljeva (3×): CITEREFHsiung1992 (help)
  6. ^ Li, Xiaobing (2007-06-01). A History of the Modern Chinese Army (na jeziku: engleski). University Press of Kentucky. ISBN 978-0-8131-7224-8. 
  7. ^ a b Hsiung, James C. (1992). China's Bitter Victory: The War With Japan, 1937–1945. New York: M. E. Sharpe publishing. ISBN 1-56324-246-X. 
  8. ^ a b Sarker, Sunil Kumar (1994). The Rise and Fall of Communism (na jeziku: engleski). Atlantic Publishers & Dist. ISBN 9788171565153. 
  9. ^ 曹, 前发. „毛泽东的独创:"兵民是胜利之本". 中国共产党新闻网. 人民网-中国共产党新闻网. 
  10. ^ a b Lynch 2010, str. 91. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFLynch2010 (help)
  11. ^ "The History of the Chinese People's Liberation Army." Beijing: People's Liberation Army Press. 1983.
  12. ^ Lew, Christopher R.; Leung, Pak-Wah, ur. (2013). Historical Dictionary of the Chinese Civil War. Lanham, Maryland: The Scarecrow Press, Inc. str. 3. ISBN 9780810878730. 
  13. ^ Green, Leslie C. The Contemporary Law of Armed Conflict. str. 79. 
  14. ^ So, Alvin Y.; Lin, Nan; Poston, Dudley, ur. (jul 2001). The Chinese Triangle of Mainland China, Taiwan, and Hong Kong: Comparative Institutional Analyses. Contributions in Sociology. 133. Westport, CT; London: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-30869-7. ISSN 0084-9278. OCLC 45248282. 
  15. ^ a b „Milestones: 1945–1952 - Office of the Historian”. history.state.gov. Pristupljeno 2021-10-28. 
  16. ^ a b March, G. Patrick. Eastern Destiny: Russia in Asia and the North Pacific. [1996] (1996). Greenwood Publishing Group. ISBN 0-275-95566-4. str. 205..

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi