Кнез Владимир (crtani film)

Knez Vladimir je ruski dugometražni crtani film žanra istorijske fantastike, koji je objavljen 22. februara 2006. godine. Crtani film prikazuje izmišljenu, bajkovitu verziju pripovetke „Vladimir Crveno Sunašce”. Film je snimljen od strane filmske kompanije „Paradiz”, studija „Solnečnij dom-DM”, Prvog kanala ruske državne televizije i kompanije „Kaskad Film” uz podršku Komiteta Ruske Federacije za kinematografiju. Njegova televizijska premijera održana je 4. novembra 2006. godine na ruskom „Prvom kanalu”.

Knez Vladimir
Filmski poster
Izvorni naslovKnяzь Vladimir
Žanristorijska fantastika
RežijaJurij Kulakov
ScenarioAndrej Dobrunov,
Jurij Kulakov,
Jurij Batanin
ProducentGevorg Nersisjan,
Andrej Dobrunov,
Tatjana Šahgeljdjan,
Vladimir Taubkin
Glavne ulogeSergej Bezrukov,
Aleksandar Barinov,
Tomas Šleker,
Lav Durov i drugi
MuzikaSergej Starostin,
Igor Žuravljov,
Aleksandar Pinjegin i drugi
Direktor
fotografije
Marija Erohina
MontažaSergej Minakin
Producentska
kuća
Solnečnij Dom-DM,
Paradiz
Godina2006.
Trajanje77 minuta
Zemlja Rusija
Jezikruski
Budžet5 miliona dolara[1]
Nagradepobeda na 8. međunarodnom filmskom festivalu „Bajka”
Veb-sajtwww.knyazvladimir.ru
IMDb veza

Rezime uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Jako davno, kada su Rusijom hodili beli mudraci, volhvi, živela su tri brata Sjatoslavića: u Kijevu je vladao knez Jaropolk, u Drevljanskim zemljama – knez Oleg, a u Novgorodu – knez Vladimir. Živela su braća u miru i slozi sve dotle dok jedan od volhvovskih učenika nije smislio opaki plan. Njega je obuzela pohlepa za vlašću, koja ga je podstakla da ubije svog prestarelog učitelja i zadobije njegov štap – simbol moći. Umirući, učitelj je svog učenika nazvao Krivža, zbog njegovog krivog postupanja.

Krivža kuje zaveru zajedno sa pečenješkim hanom Kurjom, koji pljačka i pali ruska sela. Slučajni svedok zavere postaje dečak sirotan po imenu Aljekša, i njega uzimaju u ropstvo. Dok Vladimir sa svojom vojskom boravi u pomorskim zemljama, Jaropolk mu šalje vest o pogibiji Olega i izdaji Krivže. Krivža, pretvorivši se u ogromnog crnog medveda, ubija glasnika. Umoran od osvojačkih pohoda, Vladimir se vraća dvoru baš na praznik Maslenica. Tokom praznovanja, Krivža mu pokazuje falsifikovano pismo o savezu Jaropolka s Kurjom. Vladimir u početku ne veruje, ali na kraju rešava da napadne na Kijev.

Aljekša zapada za oko Grku Anastasiju, koji je blizak dvoru vizantijskog cara. Anastasije ga otkupljuje i na putu ka carskom dvoru saznaje njegovu životnu priču, a zatim ga krštava. Tako se Aljekša našao u Carigradu i tamo na molbu ruskih poslanika svira u rusku frulu, koja je poslata od Vladimira na dar princezi Ani. Anastasije govori caru o previranjima u kneževinama, i on, zaključivši da je jaka Rusija jedino što štiti njegovo carstvo od nomada, naređuje svojim poslanicima da idu Vladimiru. Međutim, kada poslanici stižu u selo kraj reke, njihovu lađu pljačkaju Pečenjezi koje je doveo Krivža. Aljekša ostaje sam sa Jevanđeljem u rukama. Tu se zaustavljaju da noće Vladimir i njegova družina. Aljekša pokušava da ih upozori na neverstvo žreca, ali Krivža, u ime kneza, zapoveda da ga vežu u šumi da bi ga rastrgle divlje životinje. Te noći, kada Aljenka, ćerka vojvode Dobrinje, pomaže dečaku da pobegne, Krivža, u nadi da će ga ubiti, trči za njim u obliku ogromnog crnog medveda, i Aljekša pada u kanjon reke. Izašavši na obalu, raslabljeni Aljekša nailazi na kolibu starca Bojana koji živi u šumi, i tu on zaspa. Istovremeno Vladimir prilazi zidinama Kijeva. Počinje borba Novgorodaca sa Kijevljanima, a Vladimir sa jednim od vikinga ide Jaropolku, gde braća ukrštaju mačeve. Jaropolk pobeđuje, posle čega pokušava da objasni i mirom reši stvari. Vladimir počinje da sumnja u izdaju njegovog brata, ali istog momenta viking uz potpirivanje Krivže ubija Jaropolka. Vladimira hvata jeza, i on se kaje za svoj greh. Za to vreme, Aljekša, oporavivši se, pomaže Bojanu po domaćinstvu. On govori Bojanu o Isusu i saznaje od njega za boga Roda, kojeg Bojan poštuje kao i druge bogove.

Tužan zbog ubistva i pretpostavljajući da su Jaropolka oklevetali, Vladimir, na predlog vojvode, rešava da ujedini sva plemena rusića u jednu državu. Sabrani volhvi i plemena stoje pored hrama njihovih bogova, kako bi oni postali svedoci njihovog ujedinjenja, međutim Krivža svu žrtvenu krv daje idolu Peruna. Ljudi pokazuju nezadovoljstvo, i Vladimir nastupa sa gnevom prema volhvu, posle čega munja razbija Perunovog idola na pola. Tada Krivža baca magiju na kneza, kako bi knez umro u šumskom blatu, i ubrzo Vladimir zaista odlazi u lov u šumu. Skupljajući ribarske mreže, Aljekša slušajno sreće Aljenku i zatim sina pečenješkog hana, Gijara, spasava iz vode. U tom trenutku pojavljuju se Pečenjezi u potrazi za dečakom. Knez se udaljuje od družine, ali, uprkos očekivanjima Krivže, spasava se iz blata, a potom i odlazi iz šume. Tu on susreće Aljekšu, ali na njih napda divlji bik, i, štiteći dečaka, knez gubi svest. Za vreme dok ga Bojan leči, kolibu opkoljavaju Pečenjezi. Krivža pokušava da ubije kneza, ali ga u tome sprečavaju Bojan i Aljekša. Krivša, ponovo se pretvorivši u ogromnog crnog medveda, kreće na kolibu, ali se tu sreće sa Vladimirom. Knez koji se osvestio, naoružan bakljom, kreće da se sveti žrecu za lažljivost i neverstvo. Zatim Vladimir poziva Kurju na dvoboj i pobeđuje ga. Gijar ne dozvoljava vojsci da nastavi bitku i naređuje povlačenje. U porivu gneva, Krivža napada štapom na Bojana, slučajno ubada štap u hrast u kom je oličenje boga Roda i gine od kazne božanstva.

Nastaje vreme pokoja i ljubavi. Aljekša provodi vreme sa njegovom zaljubljenicom Aljenkom, a vizantijska princeza Ana verno čeka kneza na svadbu u Carigradu. Tokom jahanja Vladimir pita Aljekšu da li se princezi svidela frula, i on odgovara potvrdno. Posle toga oni odlaze u susret svitaju Sunca. Bojan im želi sreću i uspeh.

Istorijski kontekst uredi

Film u romantizovanoj formi govori o stvarnim događajima u Kijevskoj Rusiji 10. veka. Iako u scenariju prisustvuju mnoge stvarne istorijske ličnosti, takve kao Dobrinja, han Kurja i viking Olaf Trjugvason, deo događaja je izmenjen ili propušten. Film se u značajnom delu bazira na pripovedačkoj slici kneza Vladimira i njegove epohe. Osvajački pohodi Vladimira i njegove vojske u filmu su prisutni, ali su pokazani kratko i bez detalja. U filmu takođe odsustvuje prva žena Vladimira, Rogneda, ne pominju se osvajački pohodi kneza Jaropolka, koji je predstavljen kao strogo pozitivan lik. Izostavljeno je usvajanje Svjatopolka od strane Vladimira. Napadi Pečenjega, koji su u filmu igrali glavnu neprijateljsku silu, preneseni su na raniji period nego što su realno bili.

Lik Vladimira prikazan je u celini pozitivnim, pa i više pasivnim nego što je njegov realni prototip. Radikalne odluke – svrgavanje brata, okretanje hrišćanstvu, filmski Vladimir donosi pod uticajem drugostepenih, u osnovi izmišljenih likova – žreca Krivže, dečaka Aljekše[2]. Lik Dobrinje, vojvode i starijeg savetnika kneza, bliži je istorijskom, nego pripovedačkom.

Važnu ulogu u filmu igra hrišćanstvo, u koje prelazi jedan od glavnih heroja crtanog filma, Aljekša (a on, kada za to dolazi vreme, približava hrišćanstvu druge likove). Zbog toga su pojedini film etiketirali kao religioznu propagandu[3]. Međutim, i paganstvo je prikazivano u suštini kao pozitivno: paganski bogovi odbijaju da prime žrtvu od zlikovca Krivže i dolaze u pomoć Boganu, koji je bio u nevolji[4]. Reditelj Jurij Kulakov govori na tu temu za portal „Blagovest” ovako:

...ti počeci, koji će potom pomoći Rusima da postanu hrišćani. Pagansko poimanje sveta je u svom najboljem licu videlo Boga svuda: i u nebu, i u kamenu, i u drvetu...[5]

Bogovi, vradžbine i prevrati u filmu aktivno se odigravaju i koegzistiraju sa istorijskim događajima i likovima, ističući pripovedački karakter priče.

Uloge uredi

Ime glumca Uloga[6]
Sergej Bezrukov knez Vladimir Svjatoslavić
Aleksandar Barinov Krivža, Perunov žrec
Lav Durov deda Bojan, šumar i čarobnjak
Vladimir Gostjuhin riđi viking, Vladimirov saveznik
Dmitrij Nazarov Dobrinja, vojvoda
Igor Jasulovič volh, učitelj Krivže
Anatolij Belij knez Jaropolk
Jurij Berkun Kurja, pečenješki han
Tomas Šleker dečak Aljekša
Eliza Martirosova Aljenka, ćerka vojvode Dobrinje
Nikolaj Rastorgujev Gijar, sin Kurje
Aleksej Kolgan Kosnjatin i Hatjov, vojnici blizanci
Aleksandar Pinjegin Alješkin deda
Vladimir Antonik Vasilije ІІ, vizantijski car
Irina Bezrukova princeza Ana
Ana Kamenkova kneginja Olga, baka Vladimira
Vasilij Dahnjenko Anastasije, carev savetnik
Aleksandar Rižkov savetnik Kurje
Vladimir Vihrov pripovedač
Vladimir Ferapontov starac, pisar kneza Vladimira
Nikita Prozorovski vizantijski poslanik
Jurij Maljarov jedan od staraca
Aleksej Kostričkin pisar kneza Jaropolka

Kritike i ocene uredi

Reakcija kritičara je bila pretežno pozitivna, ali i višesmerna. Filmski kritičari su ocenili crtani film srednje: pozitivne ocene je dobila ekipa koja je sastavljala slike, kao i radovi umetnika, a negativne – rad scenarista. Filmski kritičari su visoko ocenili umetnost crtanog filma i animacije, ali su ga kritikovali za „iskrivljeni” prikaz istorije i pretpostavljenu religioznu propagandu u korist Ruske Pravoslavne Crkve[7].

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Ogonёk, Žurnal (19. 2. 2006). „Rusь uproщennaя”. www.kommersant.ru (na jeziku: ruski) (№ 7 (4932)). Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  2. ^ Kozel, Irina. „Knяzь Vladimir: V ogorode buzina, a v Kieve dяdьka | Kinokadr”. kinokadr.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  3. ^ „«Knяzь Vladimir»: Recenziя Kinoafiši”. www.kinoafisha.info (na jeziku: ruski). Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  4. ^ „Mulьtfilьm "Knяzь Vladimir". olnigami.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  5. ^ „«Dlя menя stalo čudom zaveršenie rabotы nad filьmom o knяze Vladimire…» — Pravoslavnaя kulьtura — Publikacii — Blagovest. Redakciя gazetы «Blagovest» i pravoslavnый portal. Znakomstva dlя pravoslavnыh «Gornica». Pravoslavnый forum.”. xn--80aaaabhgr4cps3ajao.xn--p1ai (na jeziku: ruski). Pristupljeno 9. 2. 2024. 
  6. ^ Informacija se nalazi u špicama filma.
  7. ^ „Recenzii na filьm Knяzь Vladimir (2006), otzыvы”. Kritikanstvo (na jeziku: ruski). Pristupljeno 9. 2. 2024. 

Spoljašnje veze uredi