Koloman I Asen (1234 - 1246) je bio bugarski car (1241 - 1246) iz dinastije Asena [1].

Koloman I Asen
Bugarska za vreme Kolomanove vladavine
Lični podaci
Datum rođenja1234.
Mesto rođenjaVeliko Trnovo,
Datum smrti1246.
Mesto smrtiVeliko Trnovo,
Porodica
RoditeljiJovan Asen II
Ana Marija od Ugarske
DinastijaAseni
Car Bugarske
Period1241. - 1246.
PrethodnikJovan Asen II
NaslednikMihajlo II Asen

Bio je sin bugarskog cara [2] Jovana Asena II [3] (Ivana Asena II [1]).

Dolazak na presto i upad Mongola uredi

Godine 1241. [4] [5] [6] [7] nasledio je svog nedavnog umrlog oca Jovana Asena [1].

U to vreme Mongoli su pustošili Evropu [6], i pošto je umro njihov veliki kan i nastali neredi u njihovoj imperiji, njihovom vojskovođi Kadanu je naređeno da se povuče i on je krenuo u povlačenje [6] preko Balkanskog poluostrva [4], preko Bosne, Srbije i Bugarske došli na donji Dunav [8], tražeći nov plen [6], harajući i pustošeći uz put sve do čega su mogli doći [8].

Ovim upadom i pljačkanjem su Kolomana prinudili na plaćanje danka i tada počinje zalazak bugarske moći na Balkanu [4]. Da situacija u Bugarskoj bude još gora počinju i međusobice [9] koje su razdirale Bugarsko carstvo [7].

Kraj vrhovne vlasti nad Srbijom uredi

Nešto taj potres, a još više smrt cara Asena, koji je bio glavna podrška srpskog kralja Stefana Vladislava, biše uzrok, da se u zemlji javio pokret protiv njega. Kao novi kralj izbio je njegov brat Stefan Uroš I [8] [6], zvani Hrapavi (valjda zbog ospica), negde tokom 1242. god. Zanimljivo je, da je glavni otpor protiv Uroša organizovao ne Vladislav, nego njegova žena [8] Belosava, Kolomanova sestra [10], koja se beše možda toga radi, sklonila u Dubrovnik. Nije verovatno, da joj se Vladislav nije pridružio samo stoga, što je bio negde zatvoren. Dubrovačka republika obavezala se kralju Urošu, da na svom području neće trpeti nikakve agitacije protiv njega. Vladislav se posle izmirio sa Urošem i priznajući vrhovnu vlast mlađeg brata vladao je, čini se, u Zeti [8].

Spoljašnja politika uredi

Nikejski car Jovan III Duka Vatac je 1246. godine uz neznatan napor odneo odlučujuću pobedu nad Bugarima [1], osvojivši Solun i proteravši iz njega despota Dimitrija [7]. Iako je još nedugo pre bilo najjača sila na Balkanu, Bugarsko se carstvo sada, kada se obvezalo Mongolima na danak, a zastupao ga maloletni Koloman, našlo u beznadežnom položaju [1].

Pored toga se u Bugarske međusobice upliće ugarski kralj Bela IV, koji se od 1246. godine naziva kraljem Bugarske [11].

Smrt uredi

Godine 1246. iznenada je umro dvanaestogodišnji Koloman i na prestolu ga je zamenio njegov mlađi brat Mihajlo II Asen [1].

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Ivan Asen I of Bulgaria
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Jovan Asen II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Zavida
 
 
 
 
 
 
 
10. Stefan Nemanja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Elena
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
11. Anastasija Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Koloman I Asen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Geza II
 
 
 
 
 
 
 
12. Bela III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
6. Andrija II Arpadović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Rene od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
13. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Konstanca Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
3. Ana Marija od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Bertold I od Istre
 
 
 
 
 
 
 
14. Berthold, Duke of Merania
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Hedwig of Wittelsbach
 
 
 
 
 
 
 
7. Gertruda Meranska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Dedi III, Margrave of Lusatia
 
 
 
 
 
 
 
15. Agnes od Rohlica
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Matilda of Heinsberg
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ Istorija Vizantije 1959, str. 166.
  2. ^ Ostrogorski 1969, str. 166.
  3. ^ Ćorović 1941, str. 143.
  4. ^ a b v Istorija Vizantije 1959, str. 165.
  5. ^ Istorija Srba 1941, str. 143.
  6. ^ a b v g d Istorija Jugoslavije 1933.
  7. ^ a b v Istorija vizantijskog carstva 1933.
  8. ^ a b v g d Istorija Srba 1941, str. 150.
  9. ^ Istorija srednjeg veka II 1959, str. 157.
  10. ^ Istorija Srba 1941, str. 146.
  11. ^ Istorija Srba 1941, str. 152.

Literatura uredi