Planina Komovi prostire se u istočnoj Crnoj Gori između reka Lim, Tara i Drcka, ograđena planinama Bjelasicom sa severa, Žijevom sa juga i Visitorom sa istoka.

Komovi
Vrhovi Komova u magli
Geografske karakteristike
Najviša tačkaKučki Kom
Ndm. visina2487 m
Koordinate42° 40′ 54″ S; 19° 38′ 44″ I / 42.681667° S; 19.645556° I / 42.681667; 19.645556
Geografija
Komovi na karti Crne Gore
Komovi
Komovi
Države Crna Gora

Pripada kompleksu istočnocrnogorskih planina, jugoistočno od Kolašina. Komovi predstavljaju kameni nastavak nešto nižih planina, koje su im široka osnova. Pojam „koma” vezuje se za brda, odnosno skupinu vezanih vrhova, iako on zapravo označava ukletu samotnu stenu, otupelu i zanemelu u vremenu i prostoru. „Kom” ili „holm” na staroslovenskom znači breg, kamen, strana.

Biljni svet je veoma raznovrstan i bogat zahvaljujući čemu je ovaj planinski masiv uvršten u potencijalna IPA (IPA - Important plant aeras) područja Crne Gore. U dolinama reka izražene su biljne kulture (povrće, voće, žitarice, duvan), a središnji deo planine je pokriven šumama bukve, jele, munike i smrče. Livade i pašnjaci se prostiru na planinskim površinama Štavna, Ljuban, Rogam, Carine i Varda. Goli vrhovi Komova su surove planinske pustinje uokvireni cirkovima i sa njihovih oboda se spuštaju točila i sipari kao posledice izražene erozije

Na njoj se ističu tri visoka, moćna vrha koja grade celinu Komova:

  • Kučki Kom (2 487 m);
  • Ljevorečki (2 469 m) ili Kraljski Kom;
  • Vasojevićki (2 460 m), Istočni, Božićki, Konjuški ili Zlorečki Kom.

Prema staroj plemenskoj podeli i Ljevorečki i Vasojevićki Kom bili su Vasojevićki, za razliku od Južnog, Kučkog. Pojma „Kuč” prema Šobajiću nije srpskog porekla, a označava osobito velik, nenadmašan. Ovaj pojam primljen je od nekog starijeg stanovništva.

Jugozapadno od Kučkog Koma su Rogamski vrh (2 303 m), te grebenom sa njim povezan Suvovrh (2 211 m), dok izduženo bilo Rogama ka severozapadu čini vezu ka Kučkoj krajini.[1]

Između Kučkog i Vasojevićkog koma nalazi se Međukomlje, prostrana udolina, u kojoj je smešten lednik.

Galerija uredi

Literatura uredi

  • Vuksanović, Snežana: Visokoplaninske biljke - brošura 1, Natura, Kolašin, 2007.

Reference uredi

  1. ^ Delibašić, Tomica (2019). Planine i vrhovi Balkana. JP Službeni glasnik, Planinarski savez Srbije.