Pojam komutativnosti se najčešće vezuje za binarne matematičke operacije kod kojih redosled operanada ne utiče na rezultat operacije. To je osnovno svojstvo mnogih binarnih operacija i od njega zavise mnogi matematički dokazi. Najpoznatije kao ime svojstva koje na primer navodi da je „3 + 4 = 4 + 3” ili „2 × 5 = 5 × 2”. Ovo svojstvo se takođe može koristiti u naprednijim podešavanjima. Ime je potrebno jer postoje operacije, kao što su deljenje i oduzimanje, koje ga nemaju (na primer, „3 − 5 ≠ 5 − 3“); takve operacije nisu komutativne, te se nazivaju nekomutativnim operacijama. Ideja da su jednostavne operacije, kao što su množenje i sabiranje brojeva, komutativne je mnogo godina implicitno pretpostavljana. Stoga ovo svojstvo nije dobilo ime sve do 19. veka, kada je matematika počela da se formalizuje.[1][2] Odgovarajuće svojstvo postoji za binarne relacije; za binarnu relaciju se kaže da je simetrična ako se relacija primenjuje bez obzira na redosled njenih operanada; na primer, jednakost je simetrična pošto su dva jednaka matematička objekta jednaka bez obzira na njihov redosled.[3]

Matematičke definicije

uredi

Binarna operacija   na skupu S je komutativna ako je[4][5]   Operacija koja ne zadovoljava gornju osobinu naziva se nekomutativnom.

Može se reći da je x komutativno sa y ili da su x i y komutativni u pogledu   ako je  

Drugim rečima, operacija je komutativna ako se svaki par elemenata komutativan.

Binarna funkcija   se ponekad naziva komutativnom ako je   Takva funkcija se češće naziva simetričnom funkcijom.

Primer

uredi
 
Operacija komutativnosti.

Recimo da je definisana binarna operacija   tako da za   važi:

 

Onda je ova operacija prema definiciji komutativna.

Uopštenje

uredi

Ovde se može napraviti i uopštenje za  ,  . Operacija   je komutativna ako za svaku   i svaku njenu permutaciju   važi:

  tj.

 

Istorija i etimologija

uredi
 
Prva poznata upotreba termina bila je u francuskom časopisu objavljenom 1814. godine

Zapisi o implicitnoj upotrebi komutativnog svojstva sežu u davna vremena. Egipćani su koristili komutativno svojstvo množenja da bi pojednostavili računarske proizvode.[6][7] Poznato je da je Euklid preuzeo komutativno svojstvo množenja u svojoj knjizi Elementi.[8] Formalna upotreba komutativnog svojstva nastala je krajem 18. i početkom 19. veka, kada su matematičari počeli da rade na teoriji funkcija. Danas je komutativno svojstvo dobro poznato i osnovno svojstvo koje se koristi u većini grana matematike.

Prva zabeležena upotreba termina komutativno bila je u memoarima Fransoa Servoa iz 1814. godine,[1][9] koji je koristio reč komutativni kada je opisivao funkcije koje imaju ono što se danas zove komutativno svojstvo. Reč je kombinacija francuske reči commuter što znači „zameniti ili promeniti” i sufiksa -ative što znači „težnja ka”, tako da reč doslovno znači „težnja da se zameni ili promeni”. Termin se tada pojavio na engleskom 1838. godine[2] u članku Dankana Farkuharsona Gregorija pod naslovom „O stvarnoj prirodi simboličke algebre“ objavljenom 1840. godine u časopisu Transactions of the Royal Society of Edinburgh.[10]

Propoziciona logika

uredi

Pravilo zamene

uredi

U istinitosno-funkcionalnoj propozicionoj logici, komutacija[11][12] ili komutativnost[13] se odnosi na dva važeća pravila zamene. Pravila dozvoljavaju transponovanje propozicionih promenljivih unutar logičkih izraza u logičkim dokazima. Pravila su:

 

i

 

gde je „ metalogički simbol koji predstavlja „može se zameniti u dokazu sa”.

Istinosno funkcionalni spojevi

uredi

Komutativnost je svojstvo nekih logičkih spojeva istinito funkcionalne propozicione logike. Sledeće logičke ekvivalencije pokazuju da je komutativnost svojstvo određenih veza. Slede istinitosno-funkcionalne tautologije.

Komutativnost konjunkcije
 
Komutativnost disjunkcije
 
Komutativnost implikacije (naziva se i zakon permutacije)
 
Komutativnost ekvivalencije (naziva se i potpuni komutativni zakon ekvivalencije)
 

Teorija skupova

uredi

U teoriji grupa i skupova, mnoge algebarske strukture se nazivaju komutativnim kada određeni operandi zadovolje komutativno svojstvo. U višim granama matematike, kao što su analiza i linearna algebra, komutativnost dobro poznatih operacija (kao što su sabiranje i množenje na realnim i kompleksnim brojevima) se često koristi (ili implicitno pretpostavlja) u dokazima.[14][15][16]

Matematičke strukture i komutativnost

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Cabillón & Miller, Commutative and Distributive
  2. ^ a b Flood, Raymond; Rice, Adrian; Wilson, Robin, ur. (2011). Mathematics in Victorian Britain. Oxford University Press. str. 4. ISBN 9780191627941. 
  3. ^ Weisstein, Eric W. „Symmetric Relation”. MathWorld. 
  4. ^ Krowne, str. 1
  5. ^ Weisstein, Commute, p.1
  6. ^ Lumpkin 1997, str. 11
  7. ^ Gay & Shute 1987
  8. ^ O'Conner & Robertson Real Numbers
  9. ^ O'Conner & Robertson, Servois
  10. ^ Gregory, D. F. (1840). „On the real nature of symbolical algebra”. Transactions of the Royal Society of Edinburgh. 14: 208—216. 
  11. ^ Moore & Parker
  12. ^ Copi & Cohen 2005
  13. ^ Hurley & Watson 2016
  14. ^ Axler 1997, str. 2
  15. ^ a b Gallian 2006, str. 34
  16. ^ Gallian 2006, str. 26, 87
  17. ^ A. H. Clifford, G. B. Preston (1964). The Algebraic Theory of Semigroups Vol. I (Second Edition). American Mathematical Society. ISBN 978-0-8218-0272-4
  18. ^ A. H. Clifford, G. B. Preston (1967). The Algebraic Theory of Semigroups Vol. II (Second Edition). American Mathematical Society. ISBN 0-8218-0272-0
  19. ^ Gondran, Michel; Minoux, Michel (2008). Graphs, Dioids and Semirings: New Models and Algorithms. Operations Research/Computer Science Interfaces Series. 41. Dordrecht: Springer-Verlag. str. 13. ISBN 978-0-387-75450-5. Zbl 1201.16038. 
  20. ^ Gallian 2006, str. 236
  21. ^ Gallian 2006, str. 250

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi