Konvergentno učenje

Konvergentno učenje se još naziva i logičko učenje, jer se zasniva na pravilima logičkog mišljenja, odnosno logički uređenom sledu intelektualnih radnji koji dovodi do jednog tačnog rešenja.

Primena

uredi

Ova metoda učenja je svojstvena za naučne oblasti u školi, kao što su matematika, fizika, hemija, biologija, istorija, geografija itd. što znači upravo za oblasti u kojima se od učenika zahteva logičko razmišljanje.[1]

Primeri

uredi

Primeri za ovu metodu učenja su brojni. U matematici se na ovaj način usvaja algoritam za rešavanje neke klase matematičkih zadataka, a u prirodnim i društvenim naukama neke uzročno-posledične veze koje dovode do rešavanje određenih problema (na primer kako sklop u šumi utiče na spratovnost ili zašto se vodonik više ne koristi za pokretanje cepelina).[1]

Konvergentno učenje i druge metode

uredi

Učenje koje se potpuno razlikuje je divergentno učenje, koje se još naziva i stvaralačko. Za razliku od ovog oblika, konvergentno učenje ne isključuje smisleno, mehaničko, praktično, verbalno, receptivno, transmisivno, interaktivno, kao i učenja sa i bez pomagala, već se može kombinovati sa navedenim metodama. Učenje putem otkrića obavezno podrazumeva kombinaciju konvergentnog i divergentnog učenja.[1]

Izvori

uredi
  1. ^ a b v Ivić, I. i saradnici. 1997. Aktivno učenje/priručnik (monografska publikacija). Institut za psihologiju. Beograd.

Vidi još

uredi