Konkavna ogledala ili izdubljena ogledala su ogledala kod kojih svetlost pada na izdubljenu površinu. Sva ogledala koja nisu ravna mogu biti konkavna (izdubljena) i konveksna (ispupčena). Najčešće konkavno ogledalo je izdubljena površina sfere. Zraci se o sferno ogledalo odbijaju pod uglom koji je jednak upadnom, jer Zakon odbijanja važi za svaku površinu, bez obzira da li je ravna ili kriva.

Konkavno ogledalo u škotskom muzeju svetionika

Lik kod konkavnog ogledala uredi

Za dobijanje lika predmeta koristi se krakteristični zraci, jer je njihov pravac nakon odbijanja poznat. Karakteristični zraci konkavnog ogledala su:

  • Zrak koji od predmeta ide paralelno glavnoj optičkoj osi. On posle odbijanja prolazi kroz fokus.
  • Zrak koji polazi od predmeta i prolazi kroz žižu, a posle odbijanja je paralelan glavnoj optičkoj osi.
  • Zrak koji ide od predmeta i prolazi kroz centar krivine pada normalno na ogledalo, a odbija se od njega u istom pravcu, samo u suprotnom smeru.
  • Zrak koji polazi od predmeta pada u teme ogledala pod nekim uglom, odbija se pod istim tim uglom.

U zavisnosti od položaja predmeta i temena ogledala, lik predmeta može da bude realan ili imaginaran, uvećan ili umanjen, uspravan ili obrnut.

Vrste konkavnih ogledala uredi

U praksi se najčešće uzima sferno ogledalo kao dovoljno dobro konkavno ogledalo. Pošto su eliptična i sferna ogledala samo delovi sfere i paraboloida, razlika između sfernog i paraboličnog ogledala je toliko mala da se meri desetinama mikrometra, ali je zato velika razlika u kvalitetu slike koju daju.[1]

Sferno ogledalo uredi

Sferno ogledalo je deo uglačane sferne površi sa refleksionim slojem.[2]

Elementi sfernog ogledala su:

Jednačina ogledala daje vezu između žižine daljine i daljine lika i predmeta. Za sferno ogledalo, jednačina ogledala je:

 

Konstrukcija lika kod konkavnih sfernih ogledala:

Predmet se nalazi iza centra krivine, lik se stvara između fokusa i centra krivine.
Predmet se nalazi u centru krivine, lik se stvara u centru krivine.
Predmet se nalazi između fokusa i centra krivine, lik se formira iza centra krivine.
Predmet se nalazi u fokusu, lik se formira u beskonačnosti.
Predmet se nalazi između temena i fokusa, lik se formira iza ogledala u preseku produžetaka odbijenih zrakova.

Parabolično ogledalo uredi

Parabolično ogledalo je zakrivljenije u sredini nego na rubu. Poprečni presek ogledala je parabola sa temenom u središtu ogledala. Zakrivljenost paraboličnog ogledala je u svakoj tački drugačija, a formula za poluprečnik zakrivljenosti je:  

gde je f žižina daljina ogledala, a x rastojanje tačke od y-ose za koju računamo zakrivljenost. Očigledno je da se udaljavanjem od temena ogledala (tačka preseka ogledala i glavne optičke ose) zakrivljenost smanjuje jer je poluprečnik sve veći. Vrednost promenljive x se kreće u intervalu od nule (teme ogledala) do poluprečnika ogledala (ivica ogledala).

Formula koja opisuje koliko treba udubiti staklo u svakoj tački u zavisnosti od njenog rastojanja od glavne optičke ose za kontrolisanje izgleda ogledala tokom izrade je[3]  

Uvećanje i umanjenje lika uredi

Uvećanje i umanjenje lika se izračunava tako što se daljina lika podeli sa daljinom predmeta:

 

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ http://scipp.ucsc.edu/~haber/ph5B/parabolic09.pdf
  2. ^ Sferna Ogledala
  3. ^ „Konkavna ogledala[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 22. 01. 2014. g. Pristupljeno 15. 09. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)