Kordopulova kuća

музеј који се налази у Мелнику

Kordopulova kuća (bugarski: Kordopulova kъщa) je velika kuća iz doba Bugarskog nacionalnog preporoda, u jugozapadnoj Bugarskoj, u gradu Melnik. Sagrađena je 1754. godine posebno za proizvodnju vina, a kupio ju je bogati i poznati grčki trgovac Manolis Kordopulos. Kuća, možda najveća takve vrste i tog perioda, nalazi se u istočnom delu grada i sastoji se od prizemlja u kome se nalaze vinski podrum, polu-prizemlja za ekonomske potrebe i dva sprata koji je namenjena stanovanju i gostima.

Kordopulova kuća
Opšte informacije
MestoMelnik, Bugarska
Vrsta spomenikaPrivatni muzej
Vreme nastanka1754
Tip kulturnog dobrakuća sa vinskim podrumom
Vlasnikprivatno vlasništvo
www.kordopulova-house.com/house.html

Izgled uredi

 
Kordopulova kuća zimi.

Dok je donji red od 12 prozora tipično bugarski po stilu, gornji je spoj venecijanske i osmanske arhitekture i napravljen je od venecijanskog stakla, što kuću čini jedinstvenom u Bugarskoj.

Dva od četiri sprata Kordopulove kuće napravljena su od kamena. Sedam unutrašnjih stepeništa spajaju spratove i potkrovlja, a drveni podovi prekriveni su raznolikim prostirkama.

Karakteristični vinski podrum je ukopan u stenu da bi se formirali tuneli. U podrumu se može čuvati 300 tona vina, a u najveće bure može stati 12,5 tona. Hodnici su na nekim mestima relativno uski i niski, a podrum ima ventilacioni sistem i posebne kanale. Podrum je poput prirodnog frižidera, sa temperaturom od 7 do 9 °C.

Dnevna soba je oko 90 m², ima dva reda prozora, po 12 u broju. Tavanica je bogato ukrašena, u sredini je prikazano sunce, a dvanaest geometrijskih figura na kraju označava dvanaest apostola i dvanaest meseci u godini.

Srednja soba, manja, koristila se za manji broj gostiju, uz šoljicu kafe. Muzičari su nastupali u njoj, čak je i deo Bečke filharmonije svirao u njoj mnogo puta. Ovde su održane i male zabave.

U spavaćoj sobi vitraži su u nekoliko stilova, plafon ima bugarske, grčke, turske i orijentalne motive. Kamin je u obliku minareta na kojem se nalazi pravoslavni krst, što ukazuje da su etničke grupe koje su tada naseljavale tu oblast dobro koegzistirale.

U trpezariji se nalazi ormar koji je nekada služio i kao „tajno skrovište“. Međutim, obično je vlasnik iza tog ormara postavljao svog čoveka od poverenja čiji je zadatak bio da prisluškuje poslovne razgovore i procenjuje da li je posao dobar ili ne. Ukoliko bi se pokazalo da je posao prihvatljiv, trgovci bi prešli u dnevni boravak i potpisali dokumente. Na tom spratu je i sauna koja je danas sačuvana u autentičnom obliku.

Stepenice vode do letnje terase na kojoj je prikazana mapa Bugarske u periodu preporoda. U centru je sunčani sat od kamena. Na jednom kraju mape je posađeno drvo, koje označava mesto na mapi na kojoj se nalazi Melnik.[1]

Istorija porodice uredi

Poslednji od čuvene porodice proizvođača vina i trgovaca je Manol Kordopulov. Bio je veoma inteligentan čovek koji je dobio najbolje obrazovanje u Francuskoj i vratio se u Melnik gde je modernizovao tehnologiju proizvodnje vina. Pored toga što je bio čovek modernog razmišljanja, bio je i rodoljub koji je pružio utočište borcima za slobodu, poput bugarskog revolucionara, Janea Sandanskog. Zbog njegovih aktivnosti, Manola Kordopulova su Turci obesili 1912. godine i pošto nije imao vremena da osnuje porodicu, tako je okončao lozu Kordopulov. Pre smrti, kuću je ostavio svojim vernim slugama, čiji naslednici još uvek čuvaju nasledstvo Kordopulovih. Kuća je pripala Agnesi, ili sluškinji ili sestri Kordopulovoj. Udala se za Georga Cincara i, pošto nisu imali dece, usvojili su nećaka Gavraila. On je pak otac Nikole Paspaleva, sadašnjeg vlasnika. Kuća Kordopulova obnovljena je 1974-1980. godine i trenutno je privatni muzej koji godišnje poseti 30.000 turista.[2]

Kuća je na listi 100 nacionalnih turističkih mesta Bugarske.

Reference uredi

  1. ^ „Dobro došli u Kordopulovu kuću u Melniku!”. bnr.bg. Pristupljeno 28. 5. 2020. 
  2. ^ „Kordopulovata kъщa – naй-golяmata vъzroždenska kъщa na Balkanskiя poluostrov”. luckybansko.rs. Arhivirano iz originala 03. 09. 2020. g. Pristupljeno 28. 5. 2020. 

Galerija uredi

Spoljašnje veze uredi