Korisnik:Maki170597/pesak2

Uvod uredi

Vanredna situacija je situacija izazvana opasnim, često iznenadnim, događajem (katastrofa, nepogoda, hazard) koji preti da ugrozi život i zdravlje ljudi, životnu sredinu, i materijalna dobra. Vanredna situacija može biti uzrokovana prirodnim pojavama/nepogodama (požari, poplave, zemljotresi, epidemije, itd.), ali i delovanjem čoveka (tehničko-tehnološke nezgode, oružani sukobi, terorizam). Vanredna situacija zahteva preduzimanje određenih aktivnosti kako bi se sprečile, zaustavile ili otklonile štetne posledice izazvane delovanjem opasnog događaja.

Zbog mnogobrojnih faktora koji uzrokuju nastanak vanrednih situacija, teško je pronaći jedinstvenu, sveobuhvatnu i preciznu definiciju koja bi obuhvatala sve karakteristike i specifičnosti ovog pojma.[1] U literaturi postoji puno kriterijuma po kojima se vanredne situacije mogu klasifikovati, ali se najčešće koristi podela po nastanku katastrofe koja je izaziva, i to na one izazvane prirodnim nepogodama ili izazvane ljudskim faktorom, iako ponekad mogu biti i kombinacija ova dva faktora.

Budući da čak i u stručnoj literaturi postoje neslaganja oko termina iz ove oblasti, u javnosti nije redak slučaj da se umesto vanredne situacije kao sinonimi koriste i termini poput vanrednog stanja, civilne zaštite, hazarda ili katastrofe.

Pojam uredi

Nesreće izazvane elementarnim nepogodama ili nezgodama (katastrofa) su jedna od konstanti ljudske istorije. Organizovana društva su uvek nastojala da nepovoljne efekte elementarnih nepogoda ili nezgoda stave pod kontrolu ili da smanje njene posledice. Institucionalizacijom ovih napora nastajali su pravni režimi koje bi proglašavali nadležni organi kada bi se pojavila potreba da se neka nesreća spreči, ili umanje njene štetne posledice. Zbog mnogobrojnih faktora koji uzrokuju nastanak vanrednih situacija, teško je pronaći jedinstvenu, sveobuhvatnu i preciznu definiciju koja bi obuhvatala sve karakteristike i specifičnosti ovog pojma.[1]

„Akt o snagama za vanredne situacije“ Ujedinjenog Kraljevstva iz 1920. godine određuje vanrednu situaciju kao stanje koji će lišiti zajednicu osnovnih životnih potreba, a zahteva posebne službe i kapacitete.[2] Ova definicija je usklađena sa izazovima, rizicima i pretnjama u novom milenijumu donošenjem novog zakona 2004. godine. Savremeni akt je usredsređen na posledice vanredne situacije i pojašnjava je kao: događaj ili situaciju koja ozbiljno preti da naruši ljudsko blagostanje, ili ugrozi životnu sredinu, ili ozbiljno naruši bezbednost kroz oružani konflikt ili akt terorizma.[3]

U priručniku Federalne Agencije za upravljanje u vanrednim situacijama Sjedinjenih Američkih Država (FEMA – Federal Emergency Managment Agency) vanredna situacija se definiše kao neplanirana situacija koja može da izazove značajne povrede zaposlenih, korisnika ili šire populacije i bitno ošteti prirodna i materijalna dobra, kao i mogućnost da utiče na ugled preduzeća i ugrozi finansijsko stanje. [4]

Svetska zdravstvena organizacija (SZO), definišući katastrofu, indirektno definiše i pojam vanredne situacije kao hitnui snažnu reakciju službi na području ili u zajednici koja bila izložena pojavi koja je izazvala značajnu štetu po životnu sredinu, ljudski život, zdravlja ili pružanje zdravstvenih usluga.[5]

Pravni sistem Republike Srbije definiše vanrednu situaciju kao pravni režim koji se proglašava u trenutku kada neka elementarna nepogoda ili nesreća izazove, ili preti da izazove, posledice po stanovništvo, životnu sredinu i materijalna i kulturna dobra, koje nije moguće sprečiti ili otkloniti redovnim delovanjem nadležnih javnih službi. Proglašavanjem vanredne situacije pokreću se posebne mere, snage i sredstva kako bi se ublažile ili otklonile posledice nepogode ili nesreće.[6]

Presekom datih definicija vanredna situacija se može definisati na sledeći način:      

  • Vanredna situacija je situacija izazvana opasnim, često iznenadnim, događajem (katastrofa, nepogoda, hazard) koji preti da ugrozi život i zdravlje ljudi, životnu sredinu, i materijalna dobra;
  • koja može biti uzrokovana prirodnim pojavama/nepogodama ili delovanjem čoveka;
  • i koja zahteva preduzimanje određenih aktivnosti kako bi se sprečile, zaustavile ili otklonile štetne posledice izazvane delovanjem opasnog događaja.

Terminološke nedoumice uredi

Vanredne situacije su postale učestalije, raznovrsnije i bez obzira da li su nastale delovanjem prirode ili čoveka, svakog dana prouzrokuju sve veće posledice po ljude, materijalna dobra i životnu sredinu.[7] Zbog toga se taj termin sve češće može čuti i u medijima i svakodnevnom životu u Srbiji.[8] Budući da čak i u stručnoj literaturi postoje neslaganja oko termina iz ove oblasti, u javnosti nije redak slučaj da se umesto vanredne situacije kao sinonimi koriste i termini poput vanrednog stanja, civilne zaštite, hazarda ili katastrofe.

Vanredno stanje je pravni režim, regulisan Ustavom Republike Srbije[9], koji se proglašava po nastanku javne opasnosti kojom je ugrožen opstanak države ili građana. Ključna odlika vanrednog stanja je mogućnost uvođenja mera kojima se mogu značajno ograničiti ljudska i manjinska prava. Dok se u vanrednoj situaciji može narediti evakuacija stanovništva angažovanjem privrednih subjekata u pomoć[6], i ograničenje kretanja u slučajevima epidemije zaraznih bolesti[10], ne može se zadirati dalje u ljudska i građanska prava. Takođe, vanredno stanje se uvek proglašava za celu teritoriju Republike Srbije, dok se vanredna situacija može proglasiti samo na teritoriji u kojoj se dogodila ili će se dogoditi nepogoda/nesreća.

Katastrofa (eng.disaster) je ozbiljan poremećaj u funkcionisanju zajednice ili društva koji uključuje značajne ljudske, materijalne, ekonomske i ekološke gubitke, a koji prevazilazi sposobnost te zajednice ili društva da na njega odgovori svojim redovnim resursima.[11] Kada katastrofa preti da se desi, ili se dogodi bez upozorenja, proglašava se vanredna situacija kako bi se uspostavio poseban režim rada koji treba da odgovori na tu katastrofu. Pošto je katastrofa ili njena pretnja preduslov za nastanak vanredne situacije, ova dva pojma su blisko povezana, pa se često koriste i kao sinonimi.

Hazard je potencijalno štetan fizički događaj, fenomen ili aktivnost čoveka koja može izazvati gubitak života ili povrede, oštećenja materijalnih dobara, društveno-ekonomske poremećaje ili narušavanje životne sredine.[11]

Civilna zaštita je organizovan sistem čija je osnovna delatnost zaštita, spasavanje i otklanjanje posledica elementarnih nepogoda, tehničko-tehnoloških nesreća i drugih većih opasnosti koje mogu ugroziti stanovništvo, materijalna i kulturna dobra i životnu sredinu. Sistem civilne zaštite je u Republici Srbiji deo šireg Sistema upravljanja rizicima od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama. Snage civilne zaštite se automatski angažuju po proglašenju vanredne situacije na ublažavanju ili otklanjanju posledica katastrofa, ali mogu biti angažovani i u vanrednom i ratnom stanju.[6]

Vrste vanrednih situacija uredi

U literaturi postoji puno kriterijuma po kojima se vanredne situacije mogu klasifikovati, ali se najčešće može pronaći podela po nastanku katastrofe koja je izaziva, i to na one izazvane prirodnim nepogodama ili izazvane ljudskim faktorom, iako ponekad mogu biti i kombinacija ova dva faktora.

Vanredne situacije izazvane prirodnom katastrofom uredi

Vanredne situacije izazvane prirodnom katastrofom su one koje nastaju delovanjem elementarne nepogode koja može prouzrokovati štetu po život i zdravlje ljudi, materijalna, kulturna dobra i životnu sredinu. Vanredne situacije se po ovom kriterijumu klasifikuju na sledeći način:

Vanredne situacije izazvane tehničko–tehnološkom katastrofom uredi

Vanredne situacije izazvane tehničko–tehnološkom katastrofom su one koje nastaju posrednim ili neposrednim delovanjem ljudskog faktora na prirodu. Nastaju namernim ili nenamernim delovanjem čoveka ili uređaja koje je stvorio čovek. Vanredne situacije se po ovom kriterijumu klasifikuju na sledeći način:

Klasifikacije prema ostalim kriterijumima uredi

Klasifikacija vanrednih situacija je oduvek bila aktuelan predmet istraživanja, ne samo poznatih stručnjaka iz ove oblasti već i međunarodnih organizacija širom sveta. Svi oni su više ili manje jednostavno želeli da identifikuju i ustanove jednu generalnu klasifikaciju koja bi predstavlja temelj svih budućih istraživanja odnosno početni korak u realizaciji zaštitnih mera od posledica vanrednih situacija.[12][13][14][15][16][17]

Vanredne situacije se mogu razvrstati i prema:

  • Karakteru opasnosti:
    • tehnički,
    • biološki,
    • prirodni,
    • ekološki i
    • socijalni karakter;
  • Stepenu učestalosti:
    •  najčešće — zemljotresi, transportne havarije,
    •  veoma česte — požari,
    •  opasnosti s umerenom učestalošću — havarije komunalnih sistema, vulkani,
    •  najređe — epidemije, ekološki akcidenti velikih razmera);
  • Zahvaćenosti teritorije:
    • lokalne,
    • mesne,
    • opštinske,
    • regionalne,
    • nacionalne,
    • federalne,
    • međudržavne i
    • globalne — transnacionalne;
  • Inicirajućem faktoru:
    • konfliktne (iniciraju provokacije različite vrste, političke greške organa vlasti, greške u radu rukovodilaca na različitim položajima) i
    • nekonfliktne (nastaju tako što ih iniciraju unutrašnji faktori sistema — eksplozije, požari, zemljotresi, snežne lavine itd.);
  • Brzini širenja:
    • iznenadne (vanredne situacije izazvane zemljotresima, eksplozijama, saobraćajnim nezgodama, rušenje zgrada),
    • brze (vanredne situacije izazvane požarima, katastrofalnim poplavama, havarijama sa oslobađanjem i emisijom opasnih materija),
    • umerene (havarije sa oslobađanjem radioaktivnih materija, poplave) i
    • postepene (suše, zagađenje tla, havarije na sistemimam i opremi za prečišćavanje opasnih materija);
  • Veličini zahvaćene teritorije:
    • objektske,
    • lokalne,
    • gradske,
    • regionalne,
    • nacionalne i
    • globalne.

Povrh toga, ističe da se veličina vanredne situacije određuje: brojem ljudi, koji su stradali u datoj situaciji, brojem ljudi, kojima su narušeni normalni uslovi za život i rad, veličinom materijalne štete, zonom prostiranja vanredne situacije, snagama i sredstvima uključenim u odgovoru i eliminisanju posledica vanredne situacije.

Upravljanje vanrednim situacijama uredi

Upravljanje vanrednim situacijama šire posmatrano predstavlja organizaciju i upravljanje svim aspektima krize izazvane katastrofom, a koja uključuje pripremanje za adekvatnu reakciju u vanrednoj situaciji, odgovor na vanrednu situaciju, oporavak nakon vanredne situacije i mere prevencije. U užem smislu, ono je deo šireg sistema smanjenja i upravljanja rizicima od katastrofa i odnosi se samo na faze neposredne pripreme i odgovora na vanrednu situaciju.

U Republici Srbiji upravljanje vanrednim situacijama je deo Sistema smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja vanrednim situacijama, i obuhvata koordinaciju i rukovođenje subjektima i snagama Sistema u cilju organizovanog sprečavanja, smanjenja ili otklanjanja posledica nastalih katastrofa.

Aktuelni pristup upravljanju vanrednim situacijama u Republici Srbiji počiva na primarnoj ulozi lokalnih zajednica (lokalne samouprave, pokrajine) i postupnoj upotrebi snaga i sredstava koje se koriste u vanrednim situacijama. U slučaju izbijanja katastrofe, organi na zahvaćenoj teritoriji proglašavaju vanrednu situaciju. Tada se angažuju snage i sredstva sistema na otklanjanju i umanjenju štetnih posledica nastale katastrofe. Snage i sredstva su svi subjekti u državi koji mogu da pomognu u novonastaloj situaciji, a koji su prethodno prepoznati od organa vlasti kao adekvatni za taj posao. Te snage mogu činiti javne službe (npr zdravstvene ustanove, komunalne službe...), državni i lokalni organi (npr. policija, Vojska Srbije, spasioci...), firme (građevinske, telekomunikacione, transportne...), organizacije i udruženja (humanitarne organizacije, radio-amateri, planinarska udruženja...), ali i organizovani građani. Postupanje svih aktera u vanrednoj situaciji je propisano planovima zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, koji se izrađuju za svaku opštinu i grad u Republici Srbiji.[6]

Primeri vanrednih situacija izazvanih katastrofama uredi

Godina Događaj Fotografija
2020. Eksplozija u Bejrutu
 
2020. Pandemija kovida 19
 
2019. Šumski požari u Australiji
 
2015. Zemljotres u Nepalu
 
2014. Poplave u Srbiji
 
2011. Fukušima nuklearna nesreća
 
2010. Zemljotres na Haitiju
 
2010. Zemljotres u Kraljevu
 
2008. Ciklon Nargis
 
2007. Požari u Hrvatskoj
 
2005. Uragan Katrina
 
2005. Zemljotres u Kašmiru
 
2004. Zemljotres i cunami u Indijskom Okeanu
 
2001. Teroristički napad 11. septembra u SAD
 
1986. Černobiljska katastrofa
 

Reference uredi

  1. ^ a b Cvetković, Vladimir (2013). Interventno-spasilačke službe u vanrednim situacijama. Beograd: Zadužbina Andrejević. 
  2. ^ „Statewatch | Statewatch News online: UK - Civil Contingencies Bill - previous Acts of Parliament”. www.statewatch.org. Pristupljeno 2020-11-13. 
  3. ^ UK Public General Act, 2004 c. 36. „Civil Contingencies Act 2004”. Pristupljeno 2020-11-13. 
  4. ^ Denis, Hélène (1995-05). „Scientists and disaster management”. Disaster Prevention and Management: An International Journal. 4 (2): 14—19. ISSN 0965-3562. doi:10.1108/09653569510082650.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  5. ^ Community emergency preparedness : a manual for managers and policy-makers. World Health Organization. Geneva: World Health Organization. 1999. ISBN 92-4-154519-4. OCLC 43271655. 
  6. ^ a b v g „Zakon o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama”. Službeni glasnik Republike Srbije. 87/2018. 2018-11-13. 
  7. ^ Cvetkovic, Vladimir; Milojkovic, Boban (2016). „The influence of demographic factors on the level of citizen awareness of police responsibilities in natural disasters”. Bezbednost, Beograd. 58 (2): 5—31. ISSN 0409-2953. doi:10.5937/bezbednost1602005c. 
  8. ^ Cvetković, Vladimir (2017). „Perception of risks from natural disasters caused by floods”. Vojno delo. 69 (7): 160—175. ISSN 0042-8426. doi:10.5937/vojdelo1705160c. 
  9. ^ „Ustav Republike Srbije”. Službeni glasnik Republike Srbije. 98/2006: član 200. 2006-11-10. 
  10. ^ „Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti”. Službeni glasnik Republike Srbije. 15/2006 i 68/2020. 2020-05-10. 
  11. ^ a b Living with risk : a global review of disaster reduction initiatives. International Strategy for Disaster Reduction. (2004 ver izd.). New York: United Nations. 2004. ISBN 1-4175-5229-8. OCLC 57061273. 
  12. ^ Cvetković, V. 2017. Metodologija istraživanja katastrofa i rizika: teorije, koncepti i metode — Disaster and RiskResearchMethodology: Theories, Concepts and Methods. Beograd: Zadužbina Andrejević, Instant system.
  13. ^ Cvetković, Vladimir (2017). „Influence of personal and environmental factors on the expectation of help from various entities and first responders during natural disasters”. Bezbednost, Beograd. 59 (3): 28—52. ISSN 0409-2953. doi:10.5937/bezbednost1703028c. 
  14. ^ Cvetković, V., Bošković, D., Janković, B., & Andrić, S. (2017). Percepcija rizika od vanrednih situacija. Beograd: Kriminalističko-policijska akademija.
  15. ^ Cvetković, V., & Gačić, J. (2016). Evakuacija u prirodnim katastrofama. Beograd: Zadužbina Andrejević
  16. ^ Cvetković, V. (2016). Policija i prirodne katastrofe. Beograd: Zadužbina Andrejević
  17. ^ Cvetkovic, Vladimir (2016). „Fear and floods in Serbia: Citizens preparedness for responding to natural disaster”. Zbornik Matice srpske za drustvene nauke (155-156): 303—324. ISSN 0352-5732. doi:10.2298/zmsdn1656303c. 

Spoljašnje veze uredi