Kosci (Opiliones) su zglavkari koji veoma liče na pauke, ali se od njih razlikuju po jako dugim, tankim nogama koje se lako lome. U slučaju opasnosti mogu da odbace ekstremitete. Ime su verovatno dobili po tome što se najčešće nalaze u svežem senu u vreme kosidbe. Pored toga mogu se naći i u vlažnim staništima, pećinama a mnoge od njih su noćne životinje. Poznato je preko 6.650 vrsta kosaca širom sveta,[1] a procenjuje se da ukupan broj postojećih vrsta premašuje 10.000.[2] Red Opiliones obuhvata pet podredova: Cyphophthalmi, Eupnoi, Dyspnoi, Laniatores, i Tetrophthalmi, koji je imenovan 2014. godine.[3][4]

Kosci
Vremenski raspon: 400–0 Ma devondanašnjost
Hadrobunus grandis
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Podtip: Chelicerata
Klasa: Arachnida
Red: Opiliones
Sundevall, 1833
Podredovi

Cyphophthalmi
Dyspnoi
Eupnoi
Laniatores
Tetrophthalmi

Sinonimi

Phalangida

Spoljašnja anatomija

uredi

Telo im je podeljeno na dva regiona, koji su široko spojeni:

Na prozomi se nalazi 6 pari ekstremiteta:

  1. par su helicere koje se sastoje od tri članka i završavaju se kleštima; pomoću helicera se vrši drobljenje hrane; u njihovoj blizini su otvori žlezda koje luče sekret snažnog mirisa;
  2. par u pedipalpi koji su slični nogama za hodanje samo što su kraći od njih; kada su uznemireni podižu pedipalpe jer se na njihovim krajevima nalaze čulne ćelije;
  3. četiri para nogu za hodanje čija dužina nekoliko puta prevazilazi dužinu tela koje je spušteno nisko pa se središnji deo nogu nalazi iznad tela.

Opistozoma se sastoji od 9 segmenata, ali se jasno uočava samo 7 pošto su prvi i drugi segment srasli i obrazuju operkulum, poklopac na kome se nalaze polni otvori.

Unutrašnja anatomija

uredi

Za razliku od drugih paukolikih životinja klase arahnida kosci ne uzimaju samo tečnu, polusvarenu hranu već i parčiće čvrste hrane. Hrane se vrlo raznovrsno delovima biljaka, živim i mrtvim insektima koje hvataju pedipalpima, a ovi ih dodaju helicerama na maceriranje.

Izlučivanje vrše parom koksalnih žlezda koje se izlivaju između mesta polaska trećeg i četvrtog para nogu.

Krvni sistem je otvoren sa srcem koje ima dva para ostija[potrebna odrednica].

Kosci dišu pomoću sistema traheja.

Polni organi se otvaraju na operkulumu. Ženski polni sistem sadrži i legalicu (ovipozitor) na trbušnoj strani opistozome, a muški dugačku, cev obloženu hitinom (penis) kojom se završava polni otvor. Mužjaci se međusobno bore da pridobiju ženku. Ženke pomoću legalice polažu na stotine jaja u grupama šupljine drveta, zemlju ili ispod kamenja. Vrlo često legalica može da bude i tri puta duža od samog tela (videti sliku). Kod većeg broja vrsta postoji i partenogeneza.

Klasifikacija

uredi

Red kosaca (Opiliones) podeljen je na sledeće podredove:

Siro duricorius i
Siro đorđevici žive na prostorima bivše Jugoslavije;
Liobunum
Mitopus
Opilio
Phalangrium

Spisak porodica

uredi

Spisak rodova

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Kury, Adriano B. „Classification of Opiliones”. www.museunacional.ufrj.br. Arhivirano iz originala 12. 11. 2020. g. Pristupljeno 29. 11. 2017. 
  2. ^ Glauco Machado, Ricardo Pinto-da-Rocha & Gonzalo Giribet (2007). „What are harvestmen?”. Ur.: Ricardo Pinto-da-Rocha, Glauco Machado & Gonzalo Giribet. Harvestmen: the Biology of Opiliones. Harvard University Press. str. 1–13. ISBN 978-0-674-02343-7. 
  3. ^ Garwood, Russell J.; Sharma, Prashant P.; Dunlop, Jason A.; Giribet, Gonzalo (2014). „A Paleozoic Stem Group to Mite Harvestmen Revealed through Integration of Phylogenetics and Development”. Current Biology. 24 (9): 1017—1023. PMID 24726154. doi:10.1016/j.cub.2014.03.039. Pristupljeno 17. 4. 2014. 
  4. ^ Tepper, Fabien (11. 4. 2014). „Ancient four-eyed wonder resolves daddy longleg mystery”. Christian Science Monitor. Pristupljeno 16. 4. 2014. 

Literatura

uredi
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

Spoljašnje veze

uredi