Kraljeva vinarija i vinogradi se nalaze u podnožju Oplenca, u Topoli, kao jedna od najstarijih vinarija u Srbiji. Osnivač vinarije je kralj Petar I, iako najveće zasluge za razvoj vinarstva i vinogradarstva pripadaju njegovom nasledniku kralju Aleksandru I.[1]

Vinarija je danas u sastavu Zadužbine Kralj Petar I.

Istorijat vinarstva

uredi

Predeo oko Topole i Oplenca od davnina je bio poznat po uzgajanju kvalitetne vinove loze i odličnih vina. Pogodna umereno kontinentalna klima pravilnih temperaturnih kolebanja i specifična konfiguracija terena uglavnom istočne i jugoistočne ekspozicije pogodovale su da se najstariji žitelji ovog kraja opredele za uzgajanje sortnih loza. Stari Rimljani su susednom selu i bregu u nastavku Oplenca Vinča, nadenuli ime Vincea po kvalitetnom vinu koje je dobijano od izrazito ukusnog i mirisnog grožđa. Prvi zapisi o vinogradarstvu ovog područja potiču iz 1432. godine u putopisu Bertrandona de la Brokijera burgunijskog putopisca i činovnika na dvoru Filipa III Dobrog. Grožđe i vino i danas predstavljaju simbol svakog sela ove oblasti. Stoga ovaj kraj s ponosom krasi titula prestonice srpskih čokota.

U okviru svog nadaleko poznatog imetka u Topoli, još je Karađorđe na padinama bliže vrhu Oplenca zasnovao plodonosne vinograde. Knez Aleksandar se ozbiljnije posvetio vinogradarskim zasadima u Topoli, ali će pravi procvat oplenačkog vinogorja otpočeti tek dolaskom Kralja Petra I u ove krajeve. Presudnu ulogu u napretku i ozbiljnom razvoju vinarstva i vinogradarstva ovog kraja predstavljalo je osnivanje Venčačke vinogradarske zadruge 1903. godine koja je okupila vinogradare iz Vinče, Brezovice, Lipovca, Topole i Banje. Tada je u Topoli i okolini bilo oko 1500 hektara vinograda. Paralelno sa radovima na izgradnji dinastičkog mauzoleja, Kralj Petar I je iza crkve dao da se sazida mali podrum gde je sve do početka Prvog svetskog rata prerađivano grožđe.

Kralj Aleksandar I nastavio poduhvat svog oca i dede, osnovavši vinariju 1931. godine i zasadivši na preko 50 hektara 150.000 čokota sorti Traminac, Šardone, Game i Pino Noar nabavljenih u Francuskoj, ali i autohtone sorte koje su davale odlične kupaže. Vremenom su nastala poznata vina Trijumf, Oplenka, Žilavka i Roze. Kraljevski vinograd je postao rasadnik kvalitetnih sorti koje su potraživala ogledna dobra, poljoprivredne škole i domaćinstva. Vina koja su se dobijala sa kraljevskih vinograda su se služila prilikom zvaničnih poseta evropskih vladara ali su našla i svoj put do trpeze stranih dvorova.[2]

Arhivska vina

uredi

U okviru vinarije postoji jedinstvena kolekcija vina na Balkanu iz doba Karađorđevića, koja se više od osam decenija čuva na 12 m dubine u kraljevskom podrumu na Oplencu. Vinoteka, koju danas čini oko 280 flaša iz doba kada su srpski kraljevi u Topoli gajili lozu i proizvodili vino. Međutim ova vina nisu na prodaju zbog amaneta kralja Aleksandra, koji je u dvorskim knjigama ostavio zaveštanje da se „nikada ne prodaju, već da budu ostavljena za istoriju”.[3]

Vina u ovoj kolekciji nalaze se pod ključem na drugom nivou ispod zemlje. Smeštena su iza rešetaka na metalnim policama. Najstarije je „žilavka” iz 1931. godine, a najmlađe vino je iz šezdesetih godina 20. veka. Veruje se da su neke od ovih boca lično arhivirali srpski kraljevi. Vina su u flašama izrađenim u tri veličine, sa utisnutim kraljevskim grbom u staklu. Boce su naručivane iz Italije i Češke, a etikete su ručno rađene i danas zbog svoje krhkosti ne smeju ni da se dodirnu.

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Kraljeva vinarija”. Vinske ture. Pristupljeno 18. 5. 2019. 
  2. ^ „Suveren – Kraljevska vinarija”. Žene i vino. Arhivirano iz originala 18. 05. 2019. g. Pristupljeno 18. 5. 2019. 
  3. ^ „Kraljeva vinarija i podrum na Oplencu”. TOP Srbija. Pristupljeno 18. 5. 2019. 

Spoljašnje veze

uredi