Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo,[1][2][3][4] poznato i kao Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobrastvo[5][6] ili Hrvatsko-slavonsko domobranstvo[7][8] (njem. Kroatisch-slawonische Landwehr,[9] mađ. Horvát-szlavon Honvédség[10]), bilo je teritorijalna oružana sila na području Kraljevine Hrvatska i Slavonije u sastavu Kraljevskog ugarskog domobranstva od 1868. do 1918. godine. Nastalo je poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe i uz austrijsko i ugarsko, bilo je defakto jedno od tri posebna domobranstva u sastavu Austrougarske vojske.[11]
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo | |
---|---|
Postojanje | 1868—1918. |
Zemlja | Kraljevina Hrvatska i Slavonija Austrougarska |
Ogranak | Kraljevsko ugarsko domobranstvo |
Garnizon (sjedište) | Zagreb |
Moto | Za kralja i domovinu |
Angažovanje | |
Komandanti | |
Vrhovni zapovjednik Kraljevskog ugarskog domobranstva | Vilim Klobučar |
Zapovjednik Kraljevskog hrvatskog domobranstva | Mihael Mihaljević |
Značajni komandanti | Miroslav Kulmer Stjepan Sarkotić Svetozar Borojević |
Insignije | |
Zastava pukova Kraljevskog hrvatskog domobranstva | |
Revers zastave pukova Kraljevskog hrvatskog domobranstva |
Jedinice domobranstva učestvovale su u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine i u Prvom svjetskom ratu. Oružane jedinice pod istim nazivom su osnivane u dva navrata, prvi put 1941—1944. i drugi put 1991—2003.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Izvještaj sa sjednice Sabora”. Primorac, list za politiku, narodno gospodarstvo i pomorstvo (na jeziku: hrvatski). Kraljevica. 136. 12. 11. 1876. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ „Narodnjačka čestitka hrvatskoj domovini”. Primorac, list za politiku, narodno gospodarstvo i pomorstvo (na jeziku: hrvatski). Kraljevica. 117. 30. 12. 1875. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ „Naš vjestnik”. Branislav, list za politiku i narodno gospodarstvo (na jeziku: hrvatski). Osijek. 21. 8. 1878. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ „sjednica održana 12. siječnja 1884”. Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (na jeziku: hrvatski) (LXXI izd.). Tiskara "Narodnih novinah,". 1884. str. 1001. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ Pliverić, Josip (1907). Spomenica o državnopravnih pitanjih hrvatsko-ugarskih (na jeziku: hrvatski). Zagreb: Komisionalna naklada knjižare L. Hartmana (Stj. Kugli). str. 20—31. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ Krleža, Miroslav (1964). Sabrana djela Miroslava Krleže (na jeziku: hrvatski). Zora. str. 456. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ „Zemlje ugarske krune 1880.-1914. u svijetlu statističkih izvora”. www.ffzg.unizg.hr (na jeziku: hrvatski). Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ Suchorzebska, Ewelina (2009). „Zur Geschichte der polnischen Militärsprache in der Habsburgermonarchie” (na jeziku: nemački). uniwien: 16. doi:10.25365/thesis.5455. Pristupljeno 19. 11. 2019. „...ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister vor, außerdem drei Landwehren, eine österreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische.”
- ^ Kulmer, Friedrich (Miroslav) Gf. (na jeziku: nemački). Österreichisches Biographisches Lexikon und biographische Dokumentation. 2003. ISBN 978-3-7001-3213-4. Pristupljeno 19. 11. 2019.
- ^ „A Pallas nagy lexikona”. mek.oszk.hu (na jeziku: mađarski). 1895. Pristupljeno 19. 11. 2019. „Horvát-Szlavonország”
- ^ Deák, István (1995). Der K.(u.)K. Offizier 1848-1918 (na jeziku: nemački). Böhlau. str. 72. ISBN 9783205982425. Pristupljeno 19. 11. 2019. „Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische”