Kruševa Glava je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu. Nalazi se na istoku Poljanice, na oko 4 km od centra Vlasa. Prema popisu iz 2002. bilo je 135 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 197 stanovnika).

Kruševa Glava
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
GradVranje
Gradska opštinaVranje
Stanovništvo
 — 2011.135
Geografske karakteristike
Koordinate42° 43′ 04″ S; 21° 54′ 28″ I / 42.7178° S; 21.9078° I / 42.7178; 21.9078
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina940 m
Kruševa Glava na karti Srbije
Kruševa Glava
Kruševa Glava
Kruševa Glava na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj17507
Pozivni broj017
Registarska oznakaVR

Položaj i istorija uredi

Zauzima izvorišni deo Krušoglavskog potoka, sve do prirodne granice Poljanice, tj. razvođa Krušoglavskog potoka (pritoke Gradnjanske reke) i Lepenice i Suve Morave, koje su pritoke Južne Morave. Dosta je udaljeno od dobrih puteva, pa je zbog toga i svoje nadmorske visine relativno teško pristupačno. Prilaz selu najlakši je iz pravca Vlasa, boljim putem do centra Gradnje, a odatle je slabijim putevima moguće stići jednim pravcem preko Lazine, a drugim uz Krušoglavski potok. Može se doći, po suvom vremenu, i iz Vladičinog Hana preko Jagnjila. Nekada je iznad sela prolazio stari Turski put od Leskovca za Vranje, a koji je išao grebenom na razvođu Veternice i Južne Morave. Slabo je pošumljeno, hrastove šume mestimično ima po zabranima (zabjima) u blizini kuća. Poznati izvori vode su Smrdan, Piljot, Zmijevče, Virovi, Cerje, Livađe, Lipa, Sredorska, Riljak, Straža i Studeni kladanac.

Spada u starija sela Poljanice. U početku, selo se nalazilo ispod Gornje mahale, gde je sada selište. Bilo je zbijenog tipa. Tu su stanovnici do skoro nalazili metalne predmete, delove alata, ćeramide, i novčiće. Kasnije su se stanovnici naselili na svoja imanja i pašnjaka, tako da je nastalo sadašnje selo, razbijenog tipa, a osim starosedelaca mnoge porodice su se doselile iz drugih sela Poljanice ili iz okoline Vranja i Vladičinog Hana. Izražene su mahale: Gornja (na zaravni u vrhu sela), Donja (sa desne strane Krušoglavskog potoka) i Zdravkovska (oko doline Dulan). Poznate stare porodice su Boškovci, Milenkovci, Kesmanci, Baba-Stojini, Zdravkovci, Ivčinci, Stajinci, Keserci i Pavunovci.

U centru sela, gde je zavetina, postoji crkvište, a tu je navodno bila crkva o kojoj nema nikakvih podataka. Na desnoj strani doline je, po predanju, bilo neko latinsko groblje o kome se takođe ništa ne zna. Selo je do pred kraj 20. veka imalo osnovnu četvororazrednu školu, koja je sada zatvorena. Stanovništvo se bavi pretežno poljoprivredom, naročito ratarstvom, stočarstvom i voćarstvom. U novije vreme mnogi su se iselili u niže predele Poljanice, Vranje i druga mesta u Srbiji.

Seoska slava (krste, zavetina, litije) je Velika Gospojina (Bogorodica).

Demografija uredi

U naselju Kruševa Glava živi 124 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,2 godina (53,7 kod muškaraca i 58,4 kod žena). U naselju ima 56 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,41.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 453
1953. 471
1961. 456
1971. 401
1981. 294
1991. 197 197
2002. 135 139
2011. 89
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
135 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, pp. 194. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze uredi