Lav (sazvežđe)

сазвежђе

Lav je jedno od sazvježđda zodijaka. Njegov latinski naziv je Leo, a simbol (). Lav leži između Raka na zapadu i Devica na istoku. Nalazi se na severnoj nebeskoj hemisferi. Njegovo ime je latinski za lava, a za drevne Grke predstavljalo je Nemejskog lava kojeg je ubio mitski grčki heroj Herakle, što znači „Slava Here” (poznatog starim Rimljanima kao Herkul) kao jedan od njegovih dvanaest zadataka. Njegov stari astronomski simbol je simbol Lava (♌︎). Jedno od 48 sazvežđa koje je opisao astronom Ptolomej iz 2. veka, Lav i danas ostaje jedno od 88 savremenih sazvežđa i jedno od najlakše prepoznatljivih zbog mnogih sjajnih zvezda i prepoznatljivog oblika koji podseća na lava koji čuči. Lavlja griva i ramena takođe formiraju asterizam poznat kao „srp“, koji savremenim posmatračima može da naliči na obrnuti „znak pitanja“.

Lav
Sazvežđe
Lav
Latinsko imeLeo
GenitivLeonis
SimbolizujeLav
Rektascenzija11
Deklinacija+15
Površina947 sq. deg. (12.))
Najsjajnija zvezdaRegulus (1,5m)
Meteorski rojeviLeonidi
Susedna
sazvežđa
Vidljivo u rasponu +90° i −65°.
U najboljem položaju za posmatranje u 21:00 čas u aprilu.

Osobine uredi

 
Sazvežđe Lav kakvo se može videti golim okom (svetli objekat u centru slike je planeta Jupiter).

Zvezde uredi

Lav sadrži mnogo sjajnih zvezda, od kojih su mnoge drevni ljudi pojedinačno identifikovali. Postoje četiri zvezde prve ili druge veličine, koje čine ovo sazvežđe posebno istaknutim:

  • Regul, označen kao Alfa Leonis, je plavo-bela zvezda glavne sekvence magnitude 1,34, udaljena 77,5 svetlosnih godina od Zemlje. To je dvostruka zvezda razdvojiva dvogledom, sa sekundarom magnitude 7,7. Njegovo tradicionalno ime (Regulus) sa značenjem „mali kralj”.
  • Beta Leonis, nazvana Denebola, nalazi se na suprotnom kraju sazvežđa od Regula. To je plavo-bela zvezda magnitude 2,23, udaljena 36 svetlosnih godina od Zemlje. Ime Denebola znači „lavlji rep”.
  • Algieba, Gama Leonis, je binarna zvezda sa trećom optičkom komponentom; primarna i sekundarna se mogu razaznati malim teleskopima, a tercijarna je uočljiva dvogledom. Primarna je zlatno-žuta džinovska zvezda magnitude 2,61, a sekundarna je slična, ali sa magnitudom 3,6; imaju period od 600 godina i udaljene su 126 svetlosnih godina od Zemlje. Nesrodna tercijarna, 40 Leonisa, je žuta zvezda magnitude 4,8. Njegovo tradicionalno ime, Algieba, znači „čelo”.
  • Delta Leonis, nazvana Zosma, je plavo-bela zvezda magnitude 2,58, 58 svetlosnih godina od Zemlje.
  • Epsilon Leonis je žuti džin magnitude 3,0, udaljen 251 svetlosnu godinu od Zemlje.[1]
  • Zeta Leonis, zvana Adhafera, je optička trostruka zvezda. To je bela džinovska zvezda magnitude 3,65, udaljena 260 svetlosnih godina od Zemlje. Druga najsjajnija, 39 Leonis, je široko razmaknuta prema jugu i magnitude 5,8. 35 Leonis je severno i magnitude 6,0.
  • Jota Leonis je binarna zvezda; očekuje se da će one biti razaznatljive malim amaterskim teleskopima u najširoj meri tokom perioda 2053–2063. Golim okom Jota Leonis izgleda kao zvezda žute boje magnitude 4,0. Sistem, 79 svetlosnih godina od Zemlje, ima komponente magnitude 4,1 i 6,7 sa periodom od 183 godine.
  • Tau Leonis je dvostruka zvezda vidljiva dvogledom. Primarni je žuti džin magnitude 5,0, udaljen 621 svetlosnu godinu od Zemlje. Sekundarna je zvezda magnitude 8.
  • 54 Leonis je binarna zvezda udaljena 289 svetlosnih godina od Zemlje, deljiva u malim teleskopima. Primarna je plavo-bela zvezda magnitude 4,5, a sekundarna je plavo-bela zvezda magnitude 6,3.[1]

Druge imenovane zvezde u Lavu su Mi Leonis, Rasalas (skraćenica od „Al Ras al Asad al Šamaliji”, što znači „Lavlja glava prema jugu”); i Teta Leonis, Čertan ili Koksa („kuk“).[1][2]

Lav je takođe dom jedne sjajne promenljive zvezde, crvenog diva R Leonisa. To je promenljiva Mira sa minimalnom magnitudom od 10 i normalnom maksimalnom magnitudom od 6; periodično svetli do magnitude 4,4. R Leonis, 330 svetlosnih godina od Zemlje, ima period od 310 dana i prečnik od 450 solarnih prečnika.[1]

Zvezda Vuk 359 (CN Leonis), jedna od najbližih zvezda Zemlji na udaljenosti od 7,8 svetlosnih godina, nalazi se u Lavu. Vuk 359 je crveni patuljak veličine 13,5; periodično svetli za jednu magnitudu ili manje jer je bljeskovita zvezda.[1] Glies 436, slaba zvezda u Lavu, udaljena oko 33 svetlosne godine od Sunca, kruži oko tranzitne ekstrasolarne planete mase Neptuna.[3]

Ugljenična zvezda CV Lav (IRC +10216) je najsjajnija zvezda na noćnom nebu u infracrvenom N-opsegu (10 μm talasne dužine).

Zvezda SDSS J102915+172927 (Kafaova zvezda) je zvezda populacije II u galaktičkom oreolu koji se vidi u Lavu. Stara je oko 13 milijardi godina, što je čini jednom od najstarijih zvezda u galaksiji. Ima najnižu metalnost od svih poznatih zvezda.

Savremeni astronomi, uključujući Tiho Braha 1602. godine, izdvojili su grupu zvezda koje su nekada činile „ćubu“ lavljeg repa i iskoristile ih da formiraju novo sazvežđe Berenikina koma (Berenikina kosa), iako je postojao presedan za tu oznaku među starim Grcima i Rimljanima.[4]

Objekti dubokog neba uredi

 
Mesje 66

Lav sadrži mnogo svetlih galaksija; Mesier 65, Mesier 66, Mesier 95, Mesier 96, Mesier 105 i NGC 3628 su najpoznatiji, a prva dva su deo Lavljeg tripleta.

Lavov prsten, oblak vodonika, gasa helijuma, nalazi se u orbiti dve galaksije unutar ovog sazvežđa. M66 je spiralna galaksija koja je deo Lavljeg tripleta, čija su druga dva člana M65 i NGC 3628. Nalazi se na udaljenosti od 37 miliona svetlosnih godina i ima donekle izobličen oblik usled gravitacionih interakcija sa ostalim članovima Triplet, koji vuku zvezde od M66. Konačno, najudaljenije zvezde mogu da formiraju patuljastu galaksiju koja kruži oko M66.[5] M65 i M66 su vidljive u velikim dvogledima ili malim teleskopima, ali su njihova koncentrisana jezgra i elongacija vidljivi samo u velikim amaterskim instrumentima.[1]

 
Značajno gravitaciono sočivo poznato kao Kosmička potkovica nalazi se u Lavu.

M95 i M96 su spiralne galaksije udaljene 20 miliona svetlosnih godina od Zemlje. Iako su vidljive kao rasplinuti objekti u malim teleskopima, njihova struktura je vidljiva samo u većim instrumentima. M95 je premošćena spiralna galaksija. M105 je otprilike jedan stepen udaljen od para M95/M96; to je eliptična galaksija 9. magnitude, takođe oko 20 miliona svetlosnih godina udaljena od Zemlje.[1]

NGC 2903 je premošćena spiralna galaksija koju je otkrio Vilijam Heršel 1784. Po veličini i obliku je veoma slična Mlečnom putu i nalazi se 25 miliona svetlosnih godina od Zemlje. U svom jezgru, NGC 2903 ima mnogo „vrućih tačaka“, za koje je utvrđeno da se nalaze u blizini regiona formiranja zvezda. Smatra se da je formiranje zvezda u ovom regionu posledica prisustva prašnjave šipke, koja svojom rotacijom šalje udarne talase u oblast prečnika 2.000 svetlosnih godina. Predgrađe galaksije ima mnogo mladih otvorenih jata.[5]

Lav je takođe dom za neke od najvećih struktura u vidljivom univerzumu. Neke od struktura pronađenih u sazvežđu su Klouz–Kampusano LQG, U1.11, U1.54 i Huge-LQG, koje su sve velike grupe kvazara; poslednja je druga najveća poznata struktura[6] (videti takođe NQ2-NQ4 GRB zid prevelike gustine).

Meteorske kiše uredi

Leonidi se javljaju u novembru, sa vrhuncem 14-15. novembra i imaju radijant blizak Gama Leonisu. Njeno matično telo je kometa Tempel-Tutl, koja izaziva značajne izlive svakih 35 godina. Normalna vršna brzina je približno 10 meteora na sat.[7]

Januarski Leonidi su manji pljusak koji dostiže vrhunac između 1. i 7. januara.[8]

Istorija i mitologija uredi

 
Leo from a western scientific manuscript, c.1000

Leo was one of the earliest recognized constellations, with archaeological evidence that the Mesopotamians had a similar constellation as early as 4000 BCE.[9] The Persians called Leo Ser or Shir; the Turks, Artan; the Syrians, Aryo; the Jews, Arye; the Indians, Simha, all meaning "lion".

Some mythologists believe that in Sumeria, Leo represented the monster Humbaba, who was killed by Gilgamesh.[10]

In Babylonian astronomy, the constellation was called UR.GU.LA, the "Great Lion"; the bright star Regulus was known as "the star that stands at the Lion's breast." Regulus also had distinctly regal associations, as it was known as the King Star.[11]

In Greek mythology, Leo was identified as the Nemean Lion which was killed by Heracles (Hercules to the Romans) during the first of his twelve labours.[9][7] The Nemean Lion would take women as hostages to its lair in a cave, luring warriors from nearby towns to save the damsel in distress, to their misfortune.[12] The Lion was impervious to any weaponry; thus, the warriors' clubs, swords, and spears were rendered useless against it. Realizing that he must defeat the Lion with his bare hands, Hercules slipped into the Lion's cave and engaged it at close quarters.[12] When the Lion pounced, Hercules caught it in midair, one hand grasping the Lion's forelegs and the other its hind legs, and bent it backwards, breaking its back and freeing the trapped maidens.[12] Zeus commemorated this labor by placing the Lion in the sky.[12]

Vizualizacije uredi

 
Lav, sa Manjim Lavom iznad, kao što je prikazano u Uranijinom ogledalu, setu karata sa sazvežđima objavljenom u Londonu oko 1825.

Lav se obično predstavlja kao da je asterizam zvezda u obliku srpa zadnjeg dela lavlje glave. Srp je obeležen sa šest zvezda: Epsilon Leonis, Mi Leonis, Zeta Leonis, Gama Leonis, Eta Leonis i Alfa Leonis. Lavlji rep je obeležen Beta Leonisom (Denebola), a ostatak njegovog tela je ocrtan Delta Leonisom i Teta Leonisom.[7]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Ridpath & Tirion 2001, str. 166–168.
  2. ^ „Leo”. Constellationsofwords.com. Pristupljeno 2016-01-19. 
  3. ^ „Astronomers discover smallest "exoplanets" yet”. Toronto. Arhivirano iz originala 16. 1. 2009. g. 
  4. ^ L. Phil Simpson (Springer 2012) Guidebook to the Constellations: Telescopic Sights, Tales, and Myths, p. 235 (ISBN 9781441969415).
  5. ^ a b Wilkins, Jamie; Dunn, Robert (2006). 300 Astronomical Objects: A Visual Reference to the Universe. Buffalo, New York: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-175-3. 
  6. ^ Prostak, Sergio (11. 1. 2013). „Universe's Largest Structure Discovered”. scinews.com. Pristupljeno 15. 1. 2013. 
  7. ^ a b v Ridpath & Tirion 2001, str. 166–167.
  8. ^ Jenniskens, Peter (septembar 2011). „Mapping Meteoroid Orbits: New Meteor Showers Discovered”. Sky & Telescope: 24. 
  9. ^ a b Pasachoff, Jay M. (2006). Stars and Planets. Boston, Massachusetts: Houghton Mifflin. ISBN 9780395537596. 
  10. ^ Tamra Andrews (Oxford University Press 2000) Dictionary of Nature Myths: Legends of the Earth, Sea, and Sky (ISBN 9780195136777).
  11. ^ Babylonian Star-lore by Gavin White, Solaria Publications, 2008 page 140, ISBN 978-0955903700
  12. ^ a b v g Janet Parker; et al., ur. (2007). Mythology: Myths, Legends and Fantasies. Struik. str. 121—122. ISBN 9781770074538. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Posmatrački linkovi uredi

Nauka uredi

Mitovi uredi