Lagranževa funkcija

Kada se rešava problem kretanja sistema više tela, koristi se Lagranžev formalizam koji uprošćava praćenje evolucije sistema. Tačnije, koriste se jednačine:

gde je Lagranžijan ili Lagranževa funkcija, dok je T — kinetička energija sistema, a U — potencijalna energija sistema, dok su — generalisane brzine, a generalisane koordinate.[1]

Izvođenje

uredi

Polazimo od Dalamberovog principa da je rad sila reakcija podloge pri mogućem ili virtuelnom pomeranju tela jednak 0, tj. ako je: , gde je  masa ν-tog tela, aν — njegovo ubrzanje,   — rezultanta dejstvujućih sila na ν-to telo i   — reakcija podloge na ν-to telo, tada je:  , odnosno   1.

 ;  =>  , sada izraz 1. postaje

  uz  , a  

 

Kako je kinetička energija,  =>

 =>  

Pa ako su sile potencijalne, tj. važi  , to izraz  

i konačno jednačina 1 postaje: 

Kako su moguća pomeranja  proizvoljna, to sledi:  

Primeri

uredi
 
Prikaz klatna sa dejstvujućim silama, vezama i generalisanom koordinatom

Kruto telo zanemarljive mase ograničava kretanje tela mase ṁ zanemarljivih dimenzija, tako da se kretanje prati zamo uglom θ — otklona štapa od vertikale, pa se dobije: =>  

 ;  ;  

 , pa iz

 =>  , pa za   proizilazi rešenje   

Kretanje u Kulonovom polju sila

uredi

Kulonovo polje sila pripada tipu centralnih sila, kod kojih je moment impulsa jednak 0. , a po svojstvu vektorskog proizvoda  , pa je  konstanta kretanja.

Isti rezultat lako dobijamo iz Langraževog formalizma: 

 => ,jer je  

Ẕ — broj protona u jezgri atoma ili redni broj atoma, ṁ — masa elektrona, e — naelektrisanje elektrona, ε0 — dielektrička propustljivost vakuuma.

Reference

uredi
  1. ^ Mušicki, Đorđe (12. 02. 1987). „Uvod u teorijsku fiziku” (PDF).