Laponski jezici
Laponski ili sami jezici su grupa jezika kojom govore Laponci na severu Evrope. Ovi jezici su često smatraju dijalektima jednog jezika, što u stvari nije tačno.

Klasifikacija
urediSami jezici spadaju u uralsku jezičku porodicu. Tradicionalno se tretiraju kao ogranak ugro-finske grupe jezika i da su najsrodniji balto-finskim jezicima. Međutim, ova teorija je dovedena u pitanje.
1. Južni sami 2. Ume sami 3. Pite sami 4. Lule sami | 5. Severni sami 6. Skolt sami 7. Inari sami 8. Kildin sami 9. Ter sami |
Sami jezici se mogu podeliti na zapadne i istočne ogranke. Ti ogranci se mogu podeliti i na manje celine i, na kraju, na posebne jezike. Neki jezici čine dijalekatski kontinuum u kome postoji izvesno razumevanje između govornika susednih jezika, ali između udaljenijih jezika razumevanje nije moguće. Ipak, postoje i oštrije razlike: govornici severnog samija, skolt samija i inari samija se ne mogu sporazumeti međusobno.
Zapadni ogranak:
- severni sami (oko 20.700 govornika)
- lule sami (2.000)
- ume sami (20)
- pite sami (20)
- južni sami (600)
Istočni ogranak:
- inari sami (300)
- skolt sami (420)
- kildin sami (500)
- ter sami (skoro izumro)
- kemi sami (izumro)
- akala sami (izumro)
Broj govornika je približan.
Područje
urediSami jezici se koriste na severu Evrope, od južnih delova centralne Norveške i Švedske, preko severa Finske do poluostrva Kola u Rusiji, a granice tog područja ne prate političke granice. Nekada su se ovi jezici govorili na još većem području nego danas.
Pismo
urediSvi sami jezici koriste latinicu. Kildin sami koristi i ćirilicu.
Nije redak slučaj da jedan jezik ima dva pravopisa, zavisno od zemlje do zemlje.
Status
urediU nekim delovima severne Norveške imaju zvanični status, dok su u Švedskoj i Finskoj priznati manjinski jezici.
Ostalo
urediVećina jezika ove grupe spada u aglutinativne jezike; ipak, u nekima od njih, npr. u skolt samiju, došlo je do delimičnog približavanja fuzionim jezicima (slična pojava prisutna je i u estonskom jeziku, sa kojim su sami jezici u dalekom srodstvu).
Vidi još
urediReference
urediLiteratura
uredi- Fernandez, J. 1997. Parlons lapon. - Paris.
- Itkonen, T. I. 1947. Lapparnas förekomst i Finland. - Ymer: 43–57. Stockholm.
- Koponen, Eino 1996. Lappische Lehnwörter im Finnischen und Karelischen. - Lars Gunnar Larsson (ed.), Lapponica et Uralica. 100 Jahre finnisch-ugrischer Unterricht an der Universität Uppsala. Studia Uralica Uppsaliensia 26: 83-98.
- Saarikivi, Janne 2004. Über das saamische Substratnamengut in Nordrußland und Finnland. - Finnisch-ugrische Forschungen 58: 162–234. Helsinki: Société Finno-Ougrienne.
- Sammallahti, Pekka (1998). The Saami Languages: an introduction. Kárášjohka: Davvi Girji OS. ISBN 82-7374-398-5.
- Wilbur, Joshua. 2014. A grammar of Pite Saami. Berlin: Language Science Press. (Open access)