Laslo Pap (mađ. Papp László; Budimpešta, 25. mart 1926Budimpešta, 16. oktobar 2003) je bio mađarski bokser, trostruki pobednik Olimpijskih igara 1948, 1952. i 1956.

Laslo Pap
László Papp
Laslo Pap, 1955.
Lični podaci
NadimakLaci, Gerbe
Datum rođenja(1926-03-25)25. mart 1926.
Mesto rođenjaBudimpešta, Mađarska
Datum smrti16. oktobar 2003.(2003-10-16) (77 god.)
Mesto smrtiBudimpešta, Mađarska
DržavljanstvoMađarska
Visina165 m (541 ft 4 in)
Sportske informacije
SportBoks
PozicijaSrednjoteška
Lako srednjoteška
Godine aktivnosti1945 — 1964.
KlubMOM SK (1942–)
Budimpešta VŠK (1945–1950)
Bp. Bašća (1951–1953)
Bp. Vašaš (1951–1956)
Dostignuća i titule
Lični rekordAmater:
pobeda 301,
nerešeno 12,
izgubljene 6. Profesionalac:
mečeva 29,
pobeda 27,
pobeda KO 15
nerešeno 2
Nagrade i medalje
Boks
Predstavljajući  Mađarska
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1948. London Srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1952. Helsinki Lako srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1956. Melburn Srednjoteška
Evropsko amatersko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto 1949. Oslo Srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1951. Milan Lako srednjoteška
Prvenstvo Mađarske
Zlatna medalja — prvo mesto 1946. Srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1947. Srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1950. Ekipno
Zlatna medalja — prvo mesto 1952. Lako srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1953. Lako srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1954. Lako srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1955. Lako srednjoteška
Zlatna medalja — prvo mesto 1955. Ekipno
Zlatna medalja — prvo mesto 1956. Lako srednjoteška
Boks
Zvanični veb-sajt
http://www.papplaszlo.hu/

Sa tri zlatne medalje za redom postao je prvi bokser u istoriji Olimpijskih igara kojem je tu uspelo.

Iako se na profesionalizam nije blagonaklono gledalo u tadašnjoj Mađarskoj, Pap je 1957. godine prešao u profesionalce. Kako profesionalnih borbi nije bilo u Mađarskoj, na sve borbe pa čak i na većinu treninga je putovao u Beč, u Austriju. Uprkos tim problemima uspeo je održati odličnu formu, pobeđivati sve evropske protivnike te postati kandidat za borbu za svetskog prvaka. Meč je trebalo da se održi u SAD 1964. godine. Do borbe za prvaka nikad nije došlo jer mu nije izdata izlazna viza za put na meč. Time je mađarska vlast nasilno prekinula ovu sjajnu karijeru.[1]

Laslo Pap nije nikada poražen na zvaničnim borbama u ringu. Njegov profesionalni skor je 27 pobeda i 2 nerešene borbe, bez poraza. Od 27 pobeda, 15 borbi je rešio nokautom pre kraja meča. Zato je ostao zapamćen kao jedan od najboljih boksera svih vremena.[2]

Amaterska karijera uredi

Pap je tri puta bio osvajač zlatne olimpijske medalje, u srednjoj kategoriji u Londonu 1948., zatim kao polusrednja kategorija u Helsinkiju 1952. i u Melburnu 1956. Pap je takođe bio evropski šampion u amaterskoj srednjoj kategoriji kao srednja kategorija 1949. u Oslu i u polusrednjoj kategoriji u Milanu 1951. Postigao je 55 nokauta u prvoj rundi kao amater, njegov rekord je bio 301-12-6.[3]

Rezultati na Olimpijadama uredi

1948. London (Engleska)

  • Pobedio Valfrida Reska (Finska) KO 2
  • Pobedio Žana Veltera (Luksemburg) KO 1
  • Pobedio Avgusta Kevinjaka (Belgija) KO 1
  • Pobedio Ivano Fontana (Italija) 3 : 0
  • Pobedio Džona Rajta (Engleska) 3 : 0

1952. Helsinki (Finska)

  • Pobedio Elsvorta Veba (SAD) KO 2
  • Pobedio Čarli Čejsa (Kanada) KO 2
  • Pobedio Petra Spasova (Bugarska) 3 : 0
  • Pobedio Eladio Oskar Ereru (Argentina) 3 : 0
  • Pobedio Teuni Žakobus van Šalkvika (Južnoafrička Republika) 3 : 0

1956. Melburn (Australija)

  • Pobedio Alberta Saneza (Argentina) KO 3
  • Pobedio Zbignjeva Pjetcekovskog (Poljska) 3 : 0
  • Pobedio Hoze Toresa (SAD) 2 : 1

Rezultati na Evropskim prvenstvima uredi

Profesionalna karijera uredi

Pap, uprkos tome što je imao problema sa povredama, postao je profesionalac 1957. godine i odmah počeo da podiže svoj rejting u srednjoj kategoriji. Međutim, Mađarska je u to vreme bila komunistička zemlja i profesionalni boks nije bio dozvoljen. Pap je morao da putuje u Beč, u Austriju, na trening i na svoje borbe. Uprkos ovom nedostatku, pobedio je nekoliko vrhunskih kandidata za titulu prvaka Evrope u srednjoj kategoriji, uključujući veterana Tajgera Džonsa, šampiona Francuske Hipolita Aneksa i Krisa Kristensena. Posle Kristensena, Pap je pobedio Rendija Sendija iz Sjedinjenih Država. Godine 1964, nakon što se Pap već prijavio za meč za titulu svetskog šampiona protiv Džoija Đardela, mađarsko komunističko rukovodstvo je okončalo njegovu profesionalnu karijeru uskrativši mu izlaznu vizu.

Pap je jedan od retkih boksera u istoriji koji se povukao kao neporažen u ringu. Njegov rekord je bio 27 pobeda, 2 remija i nijedan poraz. 15 njegovih pobeda je bilo nokautom.

Profesionalni bokserski rekord uredi

29 borbi 27 pobeda 0 poraza
Nokautom 15 0
Odlukom 12 0
Nerešeno 2
No. Rezultat Skor Protivnik Type Runda Datum Mesto Beleške
29 Pobeda 27 : 0 : 2 Mik Lehi PTS 15 9. oktobar 1964. Štadthale, Beč, Austrija Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
28 Pobeda 26 : 0 : 2 Kristijan Kristensen KO 4 (15) 2. jul 1964. Forum, Kopenhagen, Danska Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
27 Pobeda 25 : 0 : 2 Heri Skot PTS 10 13. mart 1964. Štadthale, Beč, Austrija
26 Pobeda 24 : 0 : 2 Lui Foledo TKO 8 (15) 6. decembar 1963. Palacio de los Deportes, Madrid, Španija Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
25 Pobeda 23 : 0 : 2 Čarli Koton KO 7 (10) 14. jun 1963. Mesešporthale, Keln, Zapadna Nemačka
24 Pobeda 22 : 0 : 2 Rendi Sendi PTS 10 17. maj 1963. Štadthale, Beč, Austrija
23 Pobeda 21 : 0 : 2 Peter Miler TKO 4 (15) 30. mart 1963. Vestfalenhale, Dortmund, Zapadna Nemačka Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
22 Pobeda 20 : 0 : 2 Džordž Oldridž TKO 15 (15) 6. februar 1963. Štadthale, Beč, Austrija Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
21 Pobeda 19 : 0 : 2 Hipolit Aneks KO 9 (15) 19. novembar 1962. Pale de spor, Pariz, Francuska Zadržao EBU titulu u srednjoj kategoriji
20 Pobeda 18 : 0 : 2 Kristijan Kristensen TKO 7 (15) 16. maj 1962. Štadthale, Beč, Austrija Pobeda, EBU naslov u srednjoj kategoriji
19 Pobeda 17 : 0 : 2 Ralf Tajger Džons PTS 10 21. mart 1962. Štadthale, Beč, Austrija
18 Pobeda 16 : 0 : 2 Mišel Fransoa TKO 2 (10) 2. decembar 1961. Mesešporthale, Keln, Zapadna Nemačka
17 Pobeda 15 : 0 : 2 Peter Miler TKO 4 (10) 13. oktobar 1961. Štadthale, Beč, Austrija
16 Pobeda 14 : 0 : 2 Peter Miler TKO 8 (10) 10. septembar 1961. Ejsštadion, Keln, Zapadna Nemačka
15 Pobeda 13 : 0 : 2 Musa Sangare PTS 10 8. april 1961. Štadthale, Beč, Austrija
14 Pobeda 12 : 0 : 2 Sover Čioka PTS 10 20. februar 1961. Pale de spor, Pariz, Francuska
13 Nerešeno 11 : 0 : 2 Đankarlo Garbeli PTS 10 26. decembar 1960. Palaco delo sport, Milano, Italija
12 Pobeda 11 : 0 : 1 Mohamed Budi KO 7 (10) 1. oktobar 1960. Stadion Dinama, Zagreb, Jugoslavija
11 Pobeda 10 : 0 : 1 Erik Valter KO 9 (10) 23. septembar 1960. Štadthale, Beč, Austrija
10 Pobeda 9 : 0 : 1 Lu Peri PTS 10 10. februar 1960. Štadthale, Beč, Austrija
9 Pobeda 8 : 0 : 1 Bil Tejt KO 3 (10) 18. septembar 1959. Štadthale, Beč, Austrija
8 Nerešeno 7 : 0 : 1 Žerminal Balarine PTS 10 13. april 1959 Pale de spor, Pariz, Francuska
7 Pobeda 7 : 0 Žan Ruelie PTS 10 16. mart 1959. Štadthale, Beč, Austrija
6 Pobeda 6 : 0 Andre Drili PTS 10 9. februar 1959. Pale de spor, Pariz, Francuska
5 Pobeda 5 : 0 Fransoa Enjuji KO 3 (10) 15. decembar 1958. Pale de spor, Pariz, Francuska
4 Pobeda 4 : 0 Hugo Koler KO 6 (10) Oct 17, 1958 Štadthale, Beč, Austrija
3 Pobeda 3 : 0 Gerhard Mol PTS 6 28. jun 1957. Ernst Merk hale, Zapadna Nemačka
2 Pobeda 2 : 0 Herbert Sova PTS 4 15. jun 1957. Vestvalenhale, Dortmund, Zapadna Nemačka
1 Pobeda 1 : 0 Alojz Brand PTS 4 18. maj 1957. Ajsštadion, Keln, Zapadna Nemačka

Reference uredi

  1. ^ Proboks ifo
  2. ^ Izvori sa internet stranice Mađarskog olimpijskog saveza
  3. ^ Amaterski rekordi

Spoljašnje veze uredi