Manastir Rudare

објекат и непокретно културно добро у Јабланичком управном округу, Србија

Manastir Rudare se nalazi u istoimenom selu Rudare, nedaleko od Leskovca, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Manastir Rudare
Manastir Rudare
Opšte informacije
MestoRudare
OpštinaLeskovac
Država Srbija
Koordinate42° 57′ 22″ N 21° 57′ 52″ E / 42.95611° S; 21.96444° I / 42.95611; 21.96444
Manastir Rudare na karti Srbije
Manastir Rudare
Manastir Rudare
Manastir Rudare na karti Srbije
Vrsta spomenikaSpomenik kulture od velikog značaja
Vreme nastanka13. vek
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.ni.rs

Istorija uredi

Crkva manastira, posvećena prepodobnomučenici Paraskevi - Svetoj Petki, smeštena je na ogranku planine Kukavice, na Rudarskoj kosi koja se ispred samog grada utapa u široku Leskovačku kotlinu. Podignuta je na temeljima ranohrišćanske bazilike iz 5. veka, kada je podizan i čuveni Caričin grad – Justinijana Prima.[1] Ova bazilika verovatno je porušena najezdama Slovena u 6. i 7. veku, a prvu obnovu je doživela za vreme Nemanjića. U srednjem veku se ovde nalazio manastir, koji je bio duhovni centar Leskovca i okoline za vreme Turaka. Hram je delimično stradao 1814. godine, ali je ubrzo obnovljen, kada su postavljene današnje kamene ploče na podu. Feliks Kanic, putopisac i istoričar koji je u 19. veku obilazio ove krajeve, zapisao je da je ovaj hram „belih zidova, nekadašnji manastir, omiljeno mesto okupljanja i omiljeno izletište Leskovčana.”[2] Takođe je naveo da je u to vreme crkva bila središte parohije kojoj su pripadala 14 okolna sela i koja ima dva sveštenika.[2]

Arhitektura i unutrašnjost uredi

Današnji izgled crkve je posledica velike obnove iz 1799. godine, o kojoj svedoči natpis uklesan nad ulazom. Jednobrodne je osnove, sa pripratom na zapadnoj, polukružnom apsidom na istočnoj strani i poluobličastim svodom. Mirnih i malterisanih fasada, crkva je zidni ukras u enterijeru dobila na razmeđu 18. i 19. veka. Ispitivačkim radovima ustanovljeno je da ispod ovih zidnih slika u oltaru postoje ostaci starijeg fresko-sloja koji potiče iz nemanjićkog perioda, ali je trajno uništen i nije ga moguće videti. Nakon Prvog svetskog rata, namazan je sloj maltera preko fresko-sloja u nameri da se isti zaštiti, ali je posao nestručno odrađen, tako da su neke freske oštećene.[3]

Crkva je posvećena svetoj prepodobnoj mučenici Paraskevi Rimljanki - Svetoj Petki, hrišćanskoj svetiteljki koja je stradala na prostoru današnje Italije, u drugom veku. Njen kult se veoma poštuje u leskovačkom kraju. Živopis same crkve je danas u velikoj meri oštećen, uglavnom zbog vlage. Dotrajali ikonostas renoviran je tokom 20. veka i oštećene ikone su zamenjene novim. Ikone je naslikao poznati ikonopisac toga vremena Đorđe Zografski. Neke predstave na zidovima i freskama crkve veoma su retke, a među njima su, na primer, freska arhangela Rafaila i osnivača egipatskog pustinjskog monaštva Pahomija.[4]

Konak uredi

Konak manastira podignut je oko 1815. godine od lomljenog kamena u prizemlju i u bondručnoj konstrukciji sprata, impozantnih dimenzija, skladnim komponovanjem elemenata predstavlja reprezentativno delo balkanskog stila gradnje i jedan je od najlepših u ovom delu Srbije.[5] Osnova konaka je u obliku slova „T”, prizemlje se sastoji iz hola i drvenih stepenica koje vode na sprat. Na spratu se takođe nalazi veliki hol i iz njega se izlazi na doksat koji je smešten tačno iznad ulaza u konak. Doksat je od nivoa sprata uzdignut dva sprata i čini eksterijer konaka naročito interesantnim. Sačuvan je i veliki dimnjak, kao i drveni kapci na spratu, koji su sastavljeni iz dva dela, od kojih se jedan spušta, a drugi vodi naviše.[6]

Sve do 1894. godine ovim konakom su se služili Leskovčani, naročito oni iz južnog dela grada, jer su svoje mrtve sahranjivali pored crkve, o čemu svedoče brojni nadgrobni spomenici u porti crkve.[6] Premda je konzerviran i restauriran 1951, danas, pre svega zbog starosti, ali i požara koji ga je zadesio, kao i zbog nemarnosti, zgrada konaka je ruinirana, u vrlo je lošem stanju i zahteva sanaciju i ponovnu rekonstrukciju kako bi bio očuvan od propadanja. Izvršena su skromna, uglavnom sondažna istraživanja živopisa.[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Glas Srbije/Crkva Svete Paraskeve u Rudaru”. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  2. ^ a b Feliks Kanic (1999). Srbija: zemlja i stanovništvo od rimskog doba do kraja XIX veka. BMG. ISBN 978-86-7330-093-1. 
  3. ^ „Eparhija niška, rudarska parohija”. Arhivirano iz originala 6. 05. 2016. g. Pristupljeno 7. 05. 2017. 
  4. ^ a b Crkva prepodobne mučenice Paraskeve
  5. ^ Trajković, Dragoljub (1977). Iz prošlosti Leskovca i okoline: studije i članci. Narodni muzej. 
  6. ^ a b Miletić, Mihailo; Jovanović, Miodrag, ur. (1961). Leskovac i okolina. Beograd: Književne novine. 

Spoljašnje veze uredi