Marijanski rov

најдубљи део Земљиног океана

Marijanski rov[1] je najdublji deo svetskih okeana i najdublje mesto na Zemljinoj kori. Najveća dubina je oko 11 km i nalazi se na zapadu Tihog okeana, istočno i južno od Marijanskih ostrva, blizu Gvama. To je korito u obliku polumeseca u Zemljinoj kori, u proseku oko 2.550 km (1.580 mi) dugačko i 69 km (43 mi) široko. Maksimalna poznata dubina je 10.994 m (36.070 ft) (± 40 m [130 ft]) na južnom kraju male doline u obliku proreza u dnu poznate kao Čelendžerov bezdan.[2][3] Međutim, neka neponovljena merenja stavljaju najdublji deo na 11.034 m (36.201 ft).[4] Poređenja radi: ako bi Mont Everest bio postavljen u rov u ovom trenutku, njegov vrh bi bio preko dva kilometra ispod vode.[a]

Lokacija Marijanskog rova

Rov formira granicu između dve litosferne ploče, gde je Tihookeanska ploča podvučena ispod Filipinske ploče. Dno rova je dublje ispod nivoa mora nego što je Mont Everest iznad njega (8.850 m). Pritisak na dnu iznosi 108,6 MPa, što je preko hiljadu puta više od standardnog atmosferskog pritiska na nivou mora. Pri ovom pritisku gustina vode je povećana za 4,96%. Temperatura na dnu je 1—4 °C (34—39 °F).[6]

Godine 2009, Marijanski rov je ustanovljen kao nacionalni spomenik SAD.[7] Monotalamea je pronađena u rovu od strane istraživača Instituta za okeanografiju Skrips na rekordnoj dubini od 10,6 km (35.000 ft; 6,6 mi) ispod površine mora.[8] Podaci takođe sugerišu da mikrobiološki oblici života uspevaju u rovu.[9][10]

Merenje i proučavanje uredi

 
Presek Marijanskog rova

Čalendžer, brod Kraljevske mornarice, prvi je ispitao rov 1951. godine i dao ime Čalendžer dip (engl. Challenger Deep) najdubljem njegovom delu.[11] Koristeći eho sonar, Čalendžer II je izmerio dubinu od 5.960 hvata (10.900 metara) na 11° 19′ N 142° 15′ E / 11.317° S; 142.250° I / 11.317; 142.250.[12]

Godine 1957, sovjetski brod „Vitjaz“ je izmerio dubinu od 11.034 metara, koja je nazvana „Marijanska dolina“.[13] (Iako su ovo Sovjeti tvrdili 1957. godine, ovaj nalaz nisu ponovile naredne ekspedicije, iako su koristile tačniju i moderniju opremu.)

Godine 1962, brod Spencer F. Baird zabeležio je maksimalnu dubinu od 10.915 metara koristeći precizna dubinska merila.[14]

Godine 1984, Japanci su poslali Takuyō (拓洋), veoma specijalizovan brod za ispitivanje, u Marijanski rov i prikupili podatke koristeći uski, višezračni eho sonar; izmerili su najveću dubinu od 10.924 metara, odnosno 10.920 ± 10 metara.[12][15]

Spuštanja uredi

 
23. januar 1960: Trst neposredno pred zaranjanje

Trst, batiskaf Mornarice Sjedinjenih Država, spustio se do dna 23. januara 1960. godine u 13:06, sa poručnikom Američke mornarice, Donom Volšom i Žakom Pikarom unutra.[11] Kao balast korišćena je gvozdena kugla, dok je benzin korišćen za povratak na površinu.[11] Sistemi u podmornici su ukazivali dubinu od 11.521 metara, ali je ovo kasnije ispravljeno na 10.916 metara. Na dnu, Volš i Pikar su bili iznenađeni pronalaskom primeraka jezika ili lista dugačkih oko 30 cm,[16] kao i morskih račića. Prema Pikaru, „dno je izgledalo svetlo i bistro“.[16]

Najtačnije merenje dubine izvršila je japanska sonda, Kaiko (かいこう), koja je spuštena bez posade na dno rova 24. marta 1995. godine i zabeležila dubinu od 10.911 metara.[17]

Potencijalno mesto za odlaganje nuklearnog otpada uredi

Kao i drugi okeanski rovovi, Marijanski rov je predložen kao lokacija za odlaganje nuklearnog otpada u nadi da bi krajevi litosfernih ploča gurnuli otpad dublje u omotač Zemlje. Međutim, odlaganje nuklearnog otpada u okeanima zabranjeno je međunarodnim pravom. Tačna dubina okeana jeste 11.034 m.

Život uredi

Ekspedicija sprovedena 1960. tvrdila je da je primetila, sa velikim iznenađenjem zbog visokog pritiska, da velika stvorenja koja žive na dnu, kao što je pljosnata riba duga oko 30 cm (12 in)[16] i škampi.[18] Prema Pikardu, „dno je izgledalo svetlo i čisto, kao otpad čvrste dijatomejske isplake“.[16] Mnogi morski biolozi su sada skeptični prema navodnom viđenju ravne ribe, i sugeriše se da je to stvorenje možda bilo morski krastavac.[19][20] Tokom druge ekspedicije, vozilo bez posade Kajko sakupljalo je uzorke mulja sa morskog dna.[21] Utvrđeno je da u tim uzorcima žive sićušni organizmi.

U julu 2011. godine, istraživačka ekspedicija je upotrebila nevezane prizemljivače, nazvane padne kamere, opremljene digitalnim video kamerama i svetlima za istraživanje ovog dubokomorskog regiona. Među mnogim drugim živim organizmima, primećeni su gigantski jednoćelijski foraminiferi veličine preko 10 cm (4 in), koji pripadaju klasi monotalamea.[22] Monotalamea je vredna pažnje zbog svoje veličine, izuzetnom obilju na morskom dnu i ulozi domaćina za razne organizme.

U decembru 2014, nova vrsta puža-ribe je otkrivena na dubini od 8.145 m (26.722 ft; 4.454 fathoms), čime je oboren prethodni rekord za najdublju živu ribu koja se vidi na snimku.[23]

Tokom ekspedicije 2014. snimljeno je nekoliko novih vrsta, uključujući ogromne amfipode poznate kao supergiganti. Dubokomorski gigantizam je proces gde vrste rastu veće od svojih srodnika u plitkim vodama.[23]

U maju 2017. godine snimljena je neidentifikovana vrsta puževa na dubini od 8.178 m (26.800 ft).[24]

Zagađenje uredi

Godine 2016, istraživačka ekspedicija je posmatrala hemijski sastav rakova svaštara sakupljenih sa raspona od 7,841—10,250 m (25,73—33,63 ft; 4,288—5,605 fathoms) unutar rova. Unutar ovih organizama, istraživači su pronašli izuzetno povišene koncentracije PCB, hemijskog toksina zabranjenog tokom 1970-ih zbog štete po životnu sredinu, koncentrisane na svim dubinama unutar sedimenta rova.[25] Dalja istraživanja su otkrila da amfipodi takođe gutaju mikroplastiku, pri čemu 100% amfipoda ima najmanje jedan komad sintetičkog materijala u stomaku.[26][27]

Godine 2019, Viktor Veskovo je prijavio da je pronašao plastičnu kesu i omote slatkiša na dnu rova.[28] Te godine, časopis Scientific American je takođe izvestio da je ugljenik-14 iz testiranja nuklearne bombe pronađen u telima vodenih životinja pronađenih u rovu.[29]

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Marijanski rov je 10.994 m dubok,[2] dok je Mont Everest 8.848 m visok.[5] Razlika je 2.146 m, ili bar ne manje od 2.104 m, uzimajući u obzir kombinovanu nepouzdanost merenja od 42 m.

Izvori uredi

  1. ^ „NGA GeoNames Search”. National Geospatial Agency. Pristupljeno 29. 2. 2016. 
  2. ^ a b „Scientists map Mariana Trench, deepest known section of ocean in the world”. The Telegraph. Telegraph Media Group. 7. 12. 2011. Pristupljeno 23. 6. 2018. 
  3. ^ Gardner, James V.; Armstrong, Andrew A.; Calder, Brian R.; Beaudoin, Jonathan (2014-01-02). „So, How Deep Is the Mariana Trench?” (PDF). Marine Geodesy. Informa UK Limited. 37 (1): 1—13. ISSN 0149-0419. S2CID 128668687. doi:10.1080/01490419.2013.837849. 
  4. ^ „Mariana Trench”. Encyclopædia Britannica. 30. 8. 2023. 
  5. ^ „Official height for Everest set”. BBC News. 8. 4. 2010. Pristupljeno 24. 6. 2018. 
  6. ^ „The Temperature in the Mariana Trench”. Infoplease. 28. 2. 2017. 
  7. ^ „About the Monument – Mariana Trench”. U.S. Fish and Wildlife Service. 
  8. ^ „Giant amoeba found in Mariana Trench – 6.6 miles beneath the sea”. Los Angeles Times. 26. 10. 2011. Pristupljeno 23. 3. 2012. 
  9. ^ Choi, Charles Q. (17. 3. 2013). „Microbes Thrive in Deepest Spot on Earth”. LiveScience. Pristupljeno 17. 3. 2013. 
  10. ^ Glud, Ronnie; Wenzhöfer, Frank; Middleboe, Mathias; Oguri, Kazumasa; Turnewitsch, Robert; Canfield, Donald E.; Kitazato, Hiroshi (17. 3. 2013). „High rates of microbial carbon turnover in sediments in the deepest oceanic trench on Earth”. Nature Geoscience. 6 (4): 284—288. Bibcode:2013NatGe...6..284G. doi:10.1038/ngeo1773. 
  11. ^ a b v „The Mariana Trench - Exploration”. marianatrench.com. Pristupljeno 4. 7. 2007. 
  12. ^ a b Riči, Stiv. „The deepest depths”. Arhivirano iz originala 27. 10. 2007. g. Pristupljeno 4. 7. 2007. 
  13. ^ „Mariana Trench”. Encyclopædia Britannica. 
  14. ^ Najdublje dubine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. decembar 2008), Pristupljeno 12. 4. 2013.
  15. ^ „New Chief Hydrographer of Japan”. Arhivirano iz originala 6. 11. 2007. g. Pristupljeno 4. 7. 2007. 
  16. ^ a b v g Sajt National Oceanic and Atmospheric Administration. Sekcija "1960 - Man at the Deepest Depth", Pristupljeno 12. 4. 2013.
  17. ^ „Japan Atlas: Japan Marine Science and Technology Center”. Pristupljeno 4. 7. 2007. 
  18. ^ „Bathyscaphe Trieste | Mariana Trench | Challenger Deep”. Geology.com. Pristupljeno 1. 3. 2012. 
  19. ^ "James Cameron dives deep for Avatar" Arhivirano 18 januar 2017 na sajtu Wayback Machine, Guardian, 18 January 2011
  20. ^ "James Cameron heads into the abyss" Arhivirano 1 septembar 2012 na sajtu Wayback Machine, Nature, 19 March 2012
  21. ^ Woods, Michael; Mary B. Woods (2009). Seven Natural Wonders of the Arctic, Antarctica, and the Oceans . Twenty-First Century Books. str. 13. ISBN 978-0-8225-9075-0. Pristupljeno 23. 3. 2012. 
  22. ^ „Giant amoebas discovered in the deepest ocean trench”. Live Science. 21. 10. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2012. 
  23. ^ a b Morelle, Rebecca (9. 12. 2014). „New record for deepest fish”. BBC News. Pristupljeno 26. 8. 2017. 
  24. ^ „Ghostly fish in Mariana Trench in the Pacific is deepest ever recorded”. CBC News. 25. 8. 2017. Pristupljeno 26. 8. 2017. 
  25. ^ Jamieson, Alan J.; Malkocs, Tamas; Piertney, Stuart B.; Fujii, Toyonobu; Zhang, Zulin (13. 2. 2017). „Bioaccumulation of persistent organic pollutants in the deepest ocean fauna”. Nature Ecology & Evolution. 1 (3): 51. ISSN 2397-334X. PMID 28812719. S2CID 9192602. doi:10.1038/s41559-016-0051. hdl:2164/9142 . 
  26. ^ Jamieson, A. J.; Brooks, L. S. R.; Reid, W. D. K.; Piertney, S. B.; Narayanaswamy, B. E.; Linley, T. D. (28. 2. 2019). „Microplastics and synthetic particles ingested by deep-sea amphipods in six of the deepest marine ecosystems on Earth”. Royal Society Open Science. 6 (2): 180667. Bibcode:2019RSOS....680667J. ISSN 2054-5703. PMC 6408374 . PMID 30891254. doi:10.1098/rsos.180667. 
  27. ^ Robbins, Gary (5. 9. 2019). „UCSD discovers surge in plastics pollution off Santa Barbara”. Los Angeles Times. Pristupljeno 5. 9. 2019. 
  28. ^ Street, Francesca (13. 5. 2019). „Deepest ocean dive recorded: How Victor Vescovo did it”. CNN Travel. CNN. Pristupljeno 13. 5. 2019. 
  29. ^ Levy, Adam (15. 5. 2019). „"Bomb Carbon" Has Been Found in Deep-Ocean Creatures”. Scientific American. 

Spoljašnje veze uredi