Majkl Fasbender (nem. Michael Fassbender; Hajdelberg, 2. april 1977) je irsko-nemački glumac.

Majkl Fasbender
Majkl Fasbender 2015. godine
Lični podaci
Puno imeMajkl Fasbender
Datum rođenja(1977-04-02)2. april 1977.(47 god.)
Mesto rođenjaHajdelberg, Baden-Virtemberg, Zapadna Nemačka
www.michaelfassbender.org
Veza do IMDb-a

Fasbender važi za jednog od glumaca novije generacije u Holivudu, budući da je prvi film u kom je igrao 300 - Bitka kod Termopila iz 2006. godine. Najzapaženije uloge u svojoj dosadašnjoj karijeri ostvario je u filmovima Dvanaest godina ropstva i Sram. Za potonju je dobio Volpi pehar za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Veneciji.[1]

Majkl Fasbender važi za jednog od najzgodnijih poznatih muškaraca na svetu,[2] a uz koleginicu Džesiku Častejn navodi se kao najveća mlada zvezda filma.[3]

Veliki je ljubitelj auto-moto trka i takmiči se u Svetskom prvenstvu izdržljivosti, uključujući poznatu trku 24 časa Le Mana.

Detinjstvo i privatni život uredi

Fasbender je rođen u nemačkom gradu Hajdelbergu (tada Zapadna Nemačka). Njegova majka, Adel, rođena je u Severnoj Irskoj i potomak je irskog revolucionara Majkla Kolinsa.[4][5] Majklov otac je Nemac, Jozef Fasbender.[4][6] Kada je Fasbenderu bilo nešto više od dve godine, roditelji su mu se preselili u Kilarni, gradić na jugu Irske. Odlučili su da se tu nastane za stalno i otvorili su restoran, u kome je Jozef radio kao kuvar.[4][6] Majkl je odgajan kao katolik, a služio je i kao ministrant u lokalnoj crkvi.[7] Završio je osnovnu školu Sveti Brendan (St. Brendan's) i upisao dramu u Londonu,[8] gde se preselio sa devetnaest godina (1996. godine).[9]

Mediji su spekulisali da je Fasbender od 2008. izlazio sa modelom Lizi Endruz, a brojne fotografije njih dvoje u javnosti to su i dokazivale.[10] Godine 2010. Lizi ga je optužila za fizički napad. Rekla je da je bio pijan i da se veoma uplašila za svoju decu.[11] Optužba je bila neosnovana, te Endruzova nije uspela u nameri da dobije odštetu za troškove lečenja i pretrpljeni strah.

Karijera uredi

1994 — 2006: Pozorište i glumački počeci uredi

Prva uloga u karijeri Majkla Fasbendera bila je Pepeljugina zla sestra, koju je 1994. godine tada mladi glumac morao da sprema za pozorište. Jedan od njegovih profesora drame je naime došao na ideju da režira predstavu koja će se zvati Fairytales Fairytales 123, a koja će objediniti motive iz Crvenkape, Pepeljuge i Džeka i čarobnog pasulja.[9] Majkl danas kaže da je profesora najpre pogledao u čudu, da bi potom pomislio: Ma neka ide život! i pristao da glumi zlu sestru.[9] Predstava je naišla na ovacije kod publike, pa je škola ubrzo organizovala i drugu, ovoga puta po motivima jednog filma. Radilo se o predstavi Ulični psi, za koju su se reditelj i glumci oslonili na scenario Kventina Tarantina. Te 1995. godine, Fasbender je shvatio da će se baviti upravo onim što je i studirao. To i ne bi bilo neobično da glumac nije imao veliku želju da napusti studije u težnji da bude advokat ili arhitekta ili ratni izveštač.[9] Nakon završene treće godine studija, Fasbender se ispisao sa fakulteta i pronašao agenta za glumce. Godine 1999. igrao je u pozorištu Oksford Stejdž (Oxford Stage Company), u predstavi Tri sestre Antona Pavloviča Čehova.[9]

Majkl je prvu ulogu dobio 2001. godine, u tv–seriji Braća po oružju, koju su producirali Tom Henks i Stiven Spilberg. Iako je to bila mala uloga, obezbedila mu je angažman u nekoliko mini–serija i tv-filmova, kao i dve gostujuće uloge. Neke od tih serija bile su Medved zvani Vini, Karla i Šerlok Holms i Slučaj svilene čarape.[9] Godine 2005. dobio je glavnu ulogu u seriji Hex, gde je igrao palog anđela, Azazela. Sledeće godine gostovao je u hit–seriji Poaro, a 2007. dobio je prvu filmsku ulogu.[12] Bio je to holivudski bolkbaster 300 — Bitka kod Termopila, a Fasbender je u njemu igrao spartanskog vojnika Steliosa. Francuski reditelj Fransoa Ozon mu je iste godine dodelio jednu od glavnih uloga u svojoj drami Anđeo.[12] Majkl je bio veoma zapažen na Edinburškom festivalu 2006. godine, gde je u predstavi Vernost (Allegiance) igrao svog davnog pretka, Majkla Kolinsa. Posetioci festivala su ga iste godine gledali u novoj verziji predstave Ulični psi, a osim što je glumio u njoj, Fasbender je bio režiser, producent i scenarista.

Zanimljiv je i podatak da je od 1999, kada je napustio fakultet, pa sve do 2004. godine, Majkl radio kao barmen u jednom londonskom pabu. Shvativši da su mu se prihodi povećali, on prestaje petogodišnji rad sa koktelima.[9] Međutim, kada je dve godine kasnije video da se u glumačkim vodama ne snalazi najbolje i da ne dobija gotovo nikakve ponude, on se opet vratio ugostiteljstvu, ovoga puta doduše kao menadžer paba.[12] Srećom po njega, već 2006. godine stigla je ponuda za film 300, koji je kasnije postao veliki bioskopski hit. Pre nego što je dobio prvi ček na nekoliko stotina hiljada dolara, Fasbender je živeo u trošnom izajmljenom stanu, sa imigrantkinjom iz Brazila.[12]

2008 — 2012: Svetska slava sa filmom „Sram“ uredi

Majkl je svetsku slavu stekao glavnom ulogom u filmu Glad iz 2008. Igrao je Bobija Sendsa, aktivistu Irske republikanske armije, koji se štrajkom glađu bori protiv tretmana u zatvoru Mejz. Za ovu ulogu je bio nominovan za sve veće irske i britanske filmske nagrade, između ostalih i za Nagradu BAFTA za najviše obećavajućeg glumca i Nagradu filmskog festivala u Torontu. Godine 2009. igrao je Ričarda u hororu Blood Creek. Za izvedbu Konora u drami Akvarijum, dobio je Nagradu filmskog festivala u Čikagu i Nagradu Udruženja londonskih filmskih kritičara. Iste godine igrao je i Arčija Hikoksa u blokbasteru Prokletnici reditelja Kventina Tarantina. Film je dobio Nagradu Udruženja filmskih glumaca za najbolji glumački ansambl a Fasbenderu obezbedio glavnu ulogu u istorijskoj akcionoj avanturi Centurion iz 2010. godine. Sledeće godine Majkl je bio u ulozi Edvarda Ročestera, u drami Džejn Er, kao i u ulozi Brendona, u filmu Sram, za koji je nagrađen Volpi peharom na Filmskom festivalu u Veneciji. Fasbender je sredinom 2011. glumio Karla Junga u istorijskoj drami A Dangerous Method. Film se bavi rivalstvom između njega i Sigmunda Frojda, koga tumači Vigo Mortensen. U ulozi njihove ljubavnice, Sabine Špilrajn, bila je Kira Najtli. I ovaj film je bio prikazan na 68. Mostri, a Fasbender je bio favorit za Volpi pehar zbog uloge u njemu, te je pobeda zahvaljujući Sramu bila neočekivana.

Baš sa Sramom počinje Majklov nagli uspeh kod filmskih kritičara. Krajem 2011. i početkom 2012. taj film mu je doneo nominacije za Nagradu BAFTA i za Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca.

2013 — 2014: „Dvanaest godina ropstva“ uredi

Filmografija uredi

Uloge Majkla Fasbandera
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
2007. 300 — Bitka kod Termopila 300 Stelios
Anđeo Angel Ezme Hau-Nevison
2008. Glad Hunger Bobi Sends Britanska nezavisna filmska nagrada za najboljeg glumca u glavnoj ulozi

nominacija — BAFTA za buduću zvezdu

Edensko jezero Eden Lake Stiv Tejlor
2009. Krvavi potok Blood Creek Ričard Vert
Akvarijum Fish Tank Konor nominacija — Britanska nezavisna filmska nagrada za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
Prokletnici Inglourious Basterds Arči Hikoks Nagrada Udruženja filmskih glumaca za najbolju filmsku postavu

Nagrada Udruženja televizijskih filmskih kritičara za najbolju filmsku postavu

2010. Centurion Centurion Kvintus Dias
Džona Heks Jonah Hex Berk
2011. Džejn Ejr Jane Eyre Edvard Ročester
Opasan metod A Dangerous Method Karl Gustav Jung
Sram Shame Brendon Saliven Volpi pehar za najboljeg glumca na Filmskom festivalu u Veneciji
Britanska nezavisna filmska nagrada za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
Nagrada Udruženja internet filmskih kritičara za najbolju glavnu mušku ulogu
nominacija — Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca (drama)
nominacija — Nagrada BAFTA za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
nominacija — Nagrada Udruženja televizijskih filmskih kritičara za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
nominacija — Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara za najboljeg glumca
nominacija — Nagrada Udruženja bostonskih filmskih kritičara za najbolju glavnu mušku ulogu
nominacija — Nagrada Satelit za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
Iks-ljudi: Prva klasa X-Men: First Class Erik Lenšer/Magneto
2012. Izdaja Haywire Pol
Prometej Prometheus Dejvid nominacija — Nagrada Saturn za najbolju sporednu mušku ulogu (film)
2013. Savetnik The Counselor Savetnik
Dvanaest godina ropstva 12 Years a Slave Edvin Eps Nagrada Empajer za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
Nagrada Udruženja internet filmskih kritičara za najbolju sporednu mušku ulogu
nominacija — Oskar za najboljeg sporednog glumca
nominacija — Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
nominacija — Nagrada BAFTA za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
nominacija — Nagrada Udruženja filmskih glumaca za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
nominacija — Nagrada Udruženja filmskih glumaca za najbolju filmsku postavu
nominacija — Nagrada Udruženja televizijskih filmskih kritičara za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
nominacija — Nagrada Udruženja televizijskih filmskih kritičara za najbolju filmsku postavu
nominacija — Nagrada Spirit za najboljeg glumca u sporednoj ulozi

nominacija — Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara za najboljeg sporednog glumca
nominacija — MTV filmska nagrada za najboljeg negativca
nominacija — Nagrada Satelit za najboljeg glumca u sporednoj ulozi

2014. Frenk Frank Frenk nominacija — Britanska nezavisna filmska nagrada za najboljeg glumca u sporednoj ulozi
Iks-ljudi: Dani buduće prošlosti X-Men: Days of Future Past Erik Lenšer/Magneto
2015. Spori zapad Slow West Silas Selek
Magbet Macbeth Magbet
Stiv Džobs Steve Jobs Stiv Džobs
2016. Iks-ljudi: Apokalipsa X-Men: Apocalypse Erik Lenšer/Magneto
Svetlo između okeana The Light Between Oceans Tom Šerbern
Assassin's Creed Assassin's Creed Kalum Linč/Agilar de Nera
Trespass Against Us Čed Katler
2017. Osmi putnik: Kovenant Alien: Covenant Dejvid
Pesma do pesme Song to Song Kuk
2019. Iks-ljudi: Mračni Feniks X-Men: Dark Phoenix Erik Lenšer/Magneto

Fasbender je prvu ulogu na televiziji dobio 2001. godine – šest godina pre prve filmske uloge.

Televizijska karijera
Godina Naziv Uloga Napomena
2001 Braća po oružju Berton Kristenson mini–serija
Hearts and Bones Herman 3 epizode
2002 NCS: Manhunt Džek Silver
Holby City Kristijan Konoli 1 epizoda
2003 Carla Rob
2004 Winnipeg the Bear Hari Kolbern
Gunpowder, Treason & Plot Gaj Fouks
Julian Fellowes Investigates: A Most Mysterious Murder Čarls Bravo
Sherlock Holmes and the Case of the Silk Stocking Čarls Alen
2004–2005 Hex Azazel 12 epizoda
2005 Marfijev zakon Kaz Miler 5 epizoda
William and Mary Lukas 1 epizoda
2006 Poaro Džordž Ejberneti 1 epizoda
Trial & Retribution: Sins of the Father Daglas Nesbit
2007 Wedding Belles Barni
2008 The Devil's Whore Tomas Rejnzboro mini–serija

Izvori uredi

  1. ^ „Venice film festival: sex addict role wins best actor for Michael Fassbender”. Pristupljeno 14. 9. 2013. 
  2. ^ „Michael Fassbender the Sexiest Man Alive”. Arhivirano iz originala 13. 06. 2013. g. Pristupljeno 14. 9. 2013. 
  3. ^ „Chastain, Fassbender everywhere on bigscreen”. Pristupljeno 14. 9. 2013. 
  4. ^ a b v Garratt, Sheryl (18. 10. 2008). „Michael Fassbender on playing Bobby Sands in Hunger”. The Daily Telegraph. London. 
  5. ^ Mottram, James (9. 8. 2009). „Interview: Michael Fassbender – Lean and mean”. The Scotsman. UK. Pristupljeno 4. 6. 2011. 
  6. ^ a b „Blood, sweat, tears”. The Irish Times. 5. 4. 2008. Arhivirano iz originala 23. 10. 2012. g. Pristupljeno 4. 6. 2011. 
  7. ^ „Mia Wasikowska and Michael Fassbender for W”. Tom & Lorenzo. 16. 3. 2011. Arhivirano iz originala 26. 07. 2011. g. Pristupljeno 4. 6. 2011. 
  8. ^ Michael Fassbender visits the Sem Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. mart 2012) St. Brendan's, Killarney. Retieved June 27, 2011
  9. ^ a b v g d đ e „Michael Fassbender Interview”. Pristupljeno 14. 9. 2013. 
  10. ^ „Pictures & Photos of Leasi Andrews - IMDb”. Pristupljeno 13. 9. 2011. 
  11. ^ „Exposed: the sordid past of the 'erotic model' who says Michael Fassbender beat her up; Killarney star is the SECOND man accused by Leasi Andrews of drunken attack on her. | Goliath Business News”. Arhivirano iz originala 28. 08. 2011. g. Pristupljeno 13. 9. 2011. 
  12. ^ a b v g „Fassbender on Fire”. Arhivirano iz originala 10. 01. 2015. g. Pristupljeno 14. 9. 2013. 

Spoljašnje veze uredi