Madžapahit

империја која је постојала на острву Јава од 1293. до цирка 1500. године

Madžapahit, zvanično Imperija Madžapahit ili Madžapahitska imperija (jav. [ ꦏꦫꦠꦺꦴꦤ꧀ꦩꦗꦥꦲꦶꦠ꧀ [Karaton Majapahit]] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ), ind. Kerajaan Majapahit; engl. Majapahit Empire, šp. Imperio mayapajit), bila je velika talasokratska imperija smeštena na ostrvu Java (danas Indonezija). Postojala je od 1293. do 1527. godine, a na vrhuncu je bila za vreme vladavine maharadže Hajama Vuruka (poznat i kao Radžasanagara, Pa-ta-na-pa-na-vu ili Batara Prabu)[4] — i to od 1350. do 1389. godine, u zlatnom veku Madžapahita koji je obeležila Vurukova ekspanzija širom jugoistične Azije. Vurukovo dostignuće se takođe pripisuje i njegovom premijeru, mahapatiju Gadža Madi (oko 1290—1364) koji je Madžapahitom vladao od 1336. do 1364. godine.[5] Gadža Mada je poznat po zakletvi Sumpah Palapa, u kojoj se zarekao da neće pojesti ništa što je začinjeno sve dok ne pokori ceo jugoistočni arhipelag Nusantara i tako proširi Madžapahitsku imperiju;[6] zbog ovoga se Mada u današnjoj Indoneziji smatra važnim nacionalnim herojem.[7]

Imperija Madžapahit
Karaton Majapahit · Kerajaan Majapahit
Zastava
Zastava
Grb Imperije Madžapahit
Grb
Položaj Imperije Madžapahit na mapi Filipina
Teritorija uticaja Imperije Madžapahit, prema euloškoj poemi Nagarakretagama; pojam ovog javanskog prikaza smatra se konceptualnim[1]
Geografija
Kontinent Azija
Regija Jugoistočna Azija
Zemlja Indonezija
Glavni grad Madžapahit/Vilvatikta
(danas AN Travulan)
77° 30′ S 112° 22′ E / 77.500° J; 112.367° I / -77.500; 112.367
Društvo
Službeni jezik
Primarni
Religija
Religija
Politika
Oblik države monarhija
 Radža
  1295—1309.

Raden Vidžaja
 — 1498—1527. Girindravardana
 — 1336—1364. Gadža Mada (mahapati)
Istorija
Istorijsko doba klasična antika
visoki srednji vek
 — Osnivanje 10. novembar[2] 1293.
 — Ukidanje 1527.
Događaji  
 — Koronacija 10. novembar[2] 1293.
 — Vurukova ekspanzija
13501389
 — Okupacija Demaka
1527
Geografske i druge karakteristike
Valuta
Zemlje prethodnice i naslednice
Imperije Madžapahit
Prethodnice: Naslednice:
Singasari Sultanat Demak
Kraljevstvo Bali
Ostalo
Danas deo

Prema epskoj euloškoj poemi Nagarakr(e)tagama (jav. [Nagarakr(e)tagama, Desawarñana] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ)) iz 1365. godine, koja opisuje pad Madžapahita i vladavinu Hajama Vuruka, navodi se da se imperija Madžapahit sastojala iz 98 tributarnih država i prostirala od Sumatre do Nove Gvineje;[8][9] smatra se da je teritorija obuhvatala prostore današnje Indonezije, Singapura, Malezije, Bruneja, južnog Tajlanda, arhipelaga Sulu, Filipina i Istočnog Timora, mada je istinska priroda sfere uticaja Madžapahitske imperije i dan-danas predmet proučavanja mnogih istoričara.[10][11]

Madžapahit je bila jedna od poslednjih velikih imperija istočnoazijskog regiona i smatra se najvećom i najmoćnijom imperijom u istoriji Indonezije i jugoistočne Azije. Ponekad se pominje kao preteča savremene nezavisne i priznate države Indonezije.[12][13] Uticaj Madžapahita seže van granica teritorije savremene Republike Indonezije i proučava se u mnogobrojnim naučnim krugovima.[14][15]

Terakota koja se čuva u Travulanskom muzeju u Istočnoj Javi veruje se da oslikava lice slavnog mahapatija Gadža Made
Model madžapahitskog broda (jong) kojim se trgovalo i razvijala imperija; u BI muzeju u Džakarta
Ekspanzija Madžapahita počela je na današnjem lokalitetu Travulan u 13. veku, a nakon što se proširio po celom indonezijskom arhipelagu potrajala je do početka 16. veka
Jezgro i provincije (Mancanagara) Madžapahita u istočnim i centralnim delovima Jave
Vringin lavang iz 14. veka, 15,5-metarski rascepljeni prolaz od crvene cigle u Travulanu
16,5-metarski prolaz Badžang ratu u Travulanu iggrađen je u 14. veku u stilu paduraksa
Hram Kandi džabung u Pajtonu (Probolingo, Istočna Java) potiče iz perioda Madžapahita
Genealoški dijagram dinastije Radžasa, kraljevske porodice koja je vladala Madžapahitom i njegovom pretečom Singasarijem više od 300 godina; sami vladari su istaknuti tamnijom bojom, sa naznačenim periodom vladavine [čistu .svg verziju slike pogledajte ovde jer se drugde ne renderuje ispravno]
Graciozna 9,2 cm visoka Bidadari Madžapahit, zlatna nebeska apsara (nimfa) u madžapahitskom stilu; savršeno opisuje Madžapahit kao „zlatni vek” celog arhipelaga
Madžapahitska kasica-prasica u terakoti Travulana (Istočna Java); potiče iz 14. ili 15. veka i za razliku od Bidadari koja je deo privatne kolekcije čuva se u Nacionalnom muzeju Indonezije u prestonici Džakarti
Par andezitnih stražara/čuvara iz Istočne Jave (Indonezija); datiraju iz oko 1300—1400. godine, a stajali bi na ulazu u hindu hramove u Madžapahitskoj imperiji; trenutno su izloženi u Muzeju azijske umetnosti u San Francisku (Kalifornija)
Statua hindu boginje Parvati, životne saputnice Šive; isklesana je Tribuvanottungadevi, madžapahitska kraljica (1328—1350), a statua potiče iz hrama Rimbi u Istočnoj Javi i datira iz oko14. veka


Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Hall, D. G. E. (1965). „Problems of Indonesian Historiography”. Pacific Affairs. 38 (3/4): 353. JSTOR 2754037. doi:10.2307/2754037. 
  2. ^ a b Thamrin, Mahandis Y. (10. 11. 2013). „10 November, Hari Berdirinya Majapahit”. National Geographic Indonesia. Arhivirano iz originala 26. 05. 2015. g. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  3. ^ Ooi, Keat Gin, ur. (2004). Southeast Asia: a historical encyclopedia, from Angkor Wat to East Timor. I, II, III. Santa Barbara: ABC-CLIO. ISBN 978-1-57607-770-2. OCLC 646857823. Arhivirano iz originala 08. 8. 2016. g. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  4. ^ Gerini, G. E. (jul 1905). „The Nagarakretagama List of Countries on the Indo-Chinese Mainland (Circâ 1380 A.D.)”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland: 485—511. JSTOR 25210168. 
  5. ^ Cœdès, George (1968). The Indianized states of Southeast Asia. University of Hawaii Press. str. 234, 239. ISBN 978-0-8248-0368-1. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  6. ^ Pradipta, Budya. „Sumpah Palapa Cikal Bakal Gagasan Nkri” (PDF). digilib.pnri.go.id. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 4. 2008. g. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  7. ^ „Majapahit Story: The History of Gajah Mada”. eastjava.com. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  8. ^ Cribb, Robert (2013). Historical Atlas of Indonesia. Routledge. str. 87. ISBN 978-1-136-78057-8. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  9. ^ „Majapahit Overseas Empire”. Digital Atlas of Indonesian History. Arhivirano iz originala 08. 07. 2011. g. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  10. ^ Wood, Michael. „Chapter 2: Archaeology, National Histories, and National Borders in Southeast Asia”. The Borderlands of Southeast Asia (PDF). mercury.ethz.ch. str. 36. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 05. 2015. g. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  11. ^ Adam, Asvi Warman; Wolters, Oliver W.; Legge, John David; Mohamad, Goenawan Susatyo; McDivitt, James F.; Leinbach, Thomas R. „Indonesia: The Majapahit era”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  12. ^ Ricklefs, Merle Calvin (1993). A history of modern Indonesia since c. 1300 (II izd.). Stanford University Press / Macmillans. str. 19. ISBN 978-0-8047-2195-0. 
  13. ^ Dewi, Sita W. (9. 4. 2013). „Tracing the glory of Majapahit”. The Jakarta Post. Pristupljeno 19. 11. 2016. 
  14. ^ Prapantja, Rakawi (1962). Java in the 14th Century, A Study in Cultural History: The Negara-Kertagama by Rakawi Prapanca of Majapahit, 1365 AD. 4. Prevod: Pigeaud, Theodore Gauthier. The Hague: Martinus Nijhoff. str. 29, 34. 
  15. ^ Resink, G. J. (1968). Indonesia's History Between the Myths: Essays in Legal History and Historical Theory. The Hague: W. van Hoeve. str. 21. 

Literatura uredi

  • Huan, Ma (1970) [1433.]. Ying-yai Sheng-lan (瀛涯胜览): The Overall Survey of the Ocean's Shores. Hakluyt Society. Prevod: Mills, J. V. G. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-01032-0. 
  • Miksic, John, ur. (1999). Ancient History. Indonesian Heritage Series. 1. Archipelago Press / Editions Didier Millet. ISBN 978-981-3018-26-6. 

Spoljašnje veze uredi