Meri Tiso

француски уметник

Meri Tiso (franc. Marie Tussaud, devojačko Grosholc; 12. decembar 1761, Strazbur18. april 1850, London) bila je poznati stvaralac voštenih figura, skulptura i osnivač po njoj nazvanog muzeja u Londonu.

Meri Tiso
Meri Tiso
Lični podaci
Datum rođenja(1761-12-12)12. decembar 1761.
Mesto rođenjaStrazbur, Francuska
Datum smrti18. april 1850.(1850-04-18) (88 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo

Biografija uredi

Meri se rodila kao kćerka alzaskog oficira Jozefa Grosholca i švajcarske majke Ane Marije Kurtis udovice Valter. Otac je umro kratko posle njenog rođenja a majka je otišla najpre u Bern, a zatim kod svoga brata dr Filipa Kurtisa (17411794) u Pariz, koji je radio kao tvorac voštanih figura. U postupak rada sa je uputio i Meri koja je u njegovoj radnji upoznala madam Elizabetu, sestru francuskog kralja Luja XVI. Ona je dotirala Merin rad što joj je omogućilo pristup dvoru u Versaju gde je imala i svoj stan. Tamo je stvarala plastike glava visokog plemstva i njihove dece. Francuska revolucija 1789. godine donela je gubitak interesa za njene radove.

Meri je proživela razne traume u životu. Ismevana je, a revolucionari su njene proizvode nabadali na kolac i pronosili ulicama da bi je prisilili da stvara glave ljudi ubijenih giljotinjama. Između ostalih, ona je načinila glave Luja XVI, Marije Antoanete, revolucionara Dantona i Robespjera. Ovi radovi su prvobitno bili namenjeni zamišljenom muzeju revolucije. Njen stric je umro 1794. godine tako da je nasledila celu zbirku voštanih figura. Posle godinu dana udaje se za inženjera Fransoa Tisoa (umro je 1848. godine) i sa njim je imala dva sina (Josefa i Fransoa). Od supruga koji je bio alkoholičar se rastaje već 1800, a formalni razvod se desio 1809. godine. Posle potpisivanja Amijenskog mira 1802. godine Meri odlazi u Veliku Britaniju sa svim figurama. Tokom 27 godina proputovala je celu Britaniju i sa uspehom izlagala svoje radove. Njen sin Josef je postao njen saradnik i zajednički tvorac dela. Godine 1835. uredila je madam Tiso u Baker stritu u Londonu kao stalni muzej voštanih figura i tri godine kasnije je napisala svoje memoare. Njeno poslednje delo je bila vlastita voštana figura 1842. godine nakon čega je predala muzej svojim sinovima. Neke od figura koje je Meri Tiso lično napravila i dalje postoje.

Spoljašnje veze uredi