Metis je najbliži satelit Jupiteru. Po grčkoj mitologiji Metis je bila titan ali i Zevsova (paralela u rimskoj mitologiji je Jupiter) prva žena.[1] Ovaj satelit je otkrio Stiven Sinot 1979. Metis i Adrasteja leže u Jupiterovom glavnom prstenu. Prečnik ovog satelita je 40 km i nalazi se 128.000 km od Jupitera.

Metis

Fotografija koju je sonda Galileo zabeležila u novembru 1996
Fotografija koju je sonda Galileo zabeležila u novembru 1996

Planeta Jupiter
Otkriće
Otkrio Stiven Sinot
Datum otkrića 4. mart 1979
Karakteristike orbite
Apoapsis 128.100 km
Ekcentricitet 0,0012
Period revolucije 0,295
Period rotacije 0,295 Tage
Nagib 0,019
Fizičke karakteristike
Srednji poluprečnik 43 km
Masa 1,25 × 1017 kg
Gustina 2,8 g/cm³
Magnituda 17,50

Otkriće i posmatranja uredi

Otkrio ga je američki astronom Stiven Sinot 1979. godine posmatrajući slike sa letelice Vojadžer, nakon čega mu je data privremena oznaka C/1979 Ј 3. Godine 1983. dobija zvanično ime Metis po mitološkom biću Titanu iz grčke mitologije. Metis je bila žena-titan, prva supruga boga Zevsa. S obzirom da je na fotografijama Vojadžera Metis bio samo tačkica, dugo se nije znalo mnogo o fizičkim obeležjima satelita. Tek dolaskom letelice Galileo 1998. godine u njegovu blizinu napravljeni su snimci skoro cele površine ovog satelita.[2]

Fizičke osobine uredi

Satelit je nepravilnog oblika i promera 60х40х34 km što ga čini drugim najmanjim unutrašnjim satelitom Jupitera. Nije mu poznata tačna masa, ali procenjujući njegovu srednju gustinu na 0,86 g/cm³, slično Amalteji, masa bi mogla biti oko 3,6 х 1016 kg. Ovakva gustina vodi do zaključka da je Metis verovatno sastavljen od vodenog leda sa poroznošću 10—15%. Površina Metisa je izbrazdana mnogim kraterima, tamna i crvenkaste je boje.

Orbita uredi

Orbita Metisa je najbliža Jupiteru od njegova četiri mala unutrašnja satelita. Na razdaljini od 128.000 km od Jupitera, orbita ima veoma malu ekscentričnost (0,0002) i nagib (0,06°). Orbita je inače u okviru Jupiterovog glavnog prstena. Satelit rotira sinhrono sa orbitalnim periodom, a najduža os rotacije je poravnata prema Jupiteru. S obzirom na to da je Metis u okviru prečnika Jupiterove sinhronizovane orbite, plimne sile dovode do toga da se orbita satelita polako približava Jupiteru, tako da će u dalekoj budućnosti Metis eventualno udariti u matičnu planetu.[3]

Reference uredi

  1. ^ „Metis”. Greek Mythology. Pristupljeno 4. 2. 2020. 
  2. ^ „Metis”. solarsystem.nasa.gov. Arhivirano iz originala 04. 05. 2019. g. Pristupljeno 16. 1. 2020. 
  3. ^ „Metis, satélite de Júpiter”. Planète Astronomie. Pristupljeno 4. 2. 2020. 

Spoljašnje veze uredi