Метро 2033 (roman)

Metro 2033 je postapokaliptični naučnofantastični roman ruskog pisca Dimitrija Gluhovskog.[1] Radnja romana smeštena je u 2033. godinu, 20 godina posle nuklearnog holokausta, gde se poslednji preživeli ljudi kriju u Moskovskom metrou, najvećem podzemnom sistemu na svetu.[1]

Metro 2033
Nastanak
Orig. naslovMetro 2033
AutorDimitrij Gluhovski
ZemljaRusija
Jezikruski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaroman
LokalizacijaMoskovski metro, u postapokaliptičnoj budućnosti; 2033. godina
Izdavanje
Datum2005.
Prevod
PrevodilacSnežana Kondić
Klasifikacija
ISBN?978-5-17-059678-2

Radnja uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Artem ima 21 godinu i tokom čitavog svog dosadašnjeg života nije napuštao svoju stanicu, međutim podstaknut posetom jednog „stalkera“ koji je nestao pokušavajući da pomogne njegovoj stanici u borbi protiv mutiranih ljudi sa površine, odlazi u Polis da prenese njegovu poruku. Na tom putu će sretati razne ljude, sledbenike raznih filozofija, religija i ideologija, i upoznavaće se sa svetom o kome do tada nije znao gotovo ništa. Nakon što njegov život nekoliko puta bude ozbiljno ugrožen, i sretne Kana sledbenika nju ejdž filozofije, počeće da veruje da njegov život ima određenu sudbinu da spasi preostale ljude od mutiranih ljudi sa površine, međutim dalji tok događaja uveriće ga da je čitavo vreme bio u zabludi, i da je sve što je u životu uradio, i za šta su ljudi davali svoje živote bilo uzalud.

Svet Metroa 2033 uredi

Posle Trećeg svetskog rata koji se završio tako što su obe strane uništile jedna drugu, malobrojni preživeli u Moskvi sklonili su se u Moskovski metro. Usled radijacije život za ljude na površini više nije moguć, a ljudi i životinje koji su ostali na površini su istrebljeni ili su mutirali kako bi se prilagodili novom svetu. Metro koji je u početku imao jedinstvenu upravu, podeljen je na gradove države, ili na grupe stanica koje su organizovane prema ideologiji, religiji, ili ekonomskom interesu. Ljudi koji žive u Metrou prehranjuju se jedući pečurke, svinjetinu, piletinu i pacove. Povremeno u zaštitnim odelima, „stalkeri“ naoružani izlaze na površinu i donose potrebne stvari. Gotovo svi izlazi na površinu su zapečaćeni, i otvaraju se samo prilikom izlaska „stalkera“. Od Trećeg svetskog rata stanovnici metroa nisu uspeli da uspostave vezu sa ostalim ljudima na planeti, i nije im poznato da li je osim njih još neko preživeo. U metrou postoje radionice koje izrađuju vatrena oružja i mašine, dok je municija dragocena i služi kao novac.

Važne države uredi

  • Polis, čini grupa stanica koje se nalaze ispod Generalštaba i Moskovske biblioteke, njegovi stanovnici su podeljeni na kaste a vladajuće kaste čine „vojnici“ i „bibliotekari“. Svaki stanovnik Polisa ima tetovažu kaste kojoj pripada. Polis je bio centar nekadašnje zajedničke uprave, i smatra se kulturnim i naučnim centrom metroa, međutim „bibliotekari“ na čijem su čelu predratni intelektualci počinju da se bave pseudonaukom, a „vojnici“ na čijem je čelu bivši vojni vrh Ruske Federacije, više nisu u stanju da zaštite stanicu od nekog ozbiljnijeg napada, ali Polis ipak opstaje zato što uživa neutralni status.
  • Hanza, je osnovana od strane trgovaca sa stanica koje se nalaze u krugu koji preseca sve tunele u metrou. Hanzinu upravu čine bogati trgovci i kapitalisti. U njoj se nalaze ljudi svih profesija koje su od koristi za preživljavanje, i Hanza je ekonomski i tehnološki najjača u celom Metrou, međutim njene granice su strogo kontrolisane i gotovo je nemoguće postati građanin Hanze.
  • Crvena linija, njenu upravu čine komunisti koji su organizovali vlast na svojim stanicama posle raspada zajedničke uprave u metrou. Pošto su se organizovali i vojno ojačali, objavili su rat Hanzi koji se završio pat pozicijom. Crvena linija je proširila svoj uticaj na okolne nezavisne stanice, i uprave tih stanica ne smeju da donose ni jednu odluku kojoj se protivi Crvena linija. Crvena linija nije ekonomski jaka kao Hanza, ali njeni stanovnici imaju veliku disciplinu i strogu organizaciju.
  • Četvrti rajh, njegovu upravu čine bivši pripadnici raznih neonacističkih organizacija koje su postojale u Moskvi pre rata, ekonomija i organizacija države je slična kao kod Crvene linije, sa razlikom što Četvrti rajh progoni ljude koji nisu Rusi po nacionalnosti i ljude kod kojih su počele genetske mutacije. Četvrti rajh takođe želi da svoju vlast proširi na čitav metro. Svoje političke neistomišljenike su proterali sa stanica pod njihovom kontrolom.

Religije uredi

  • Satanisti, pripadici satanističke sekte koja je preuzela vlast na jednoj nepoznatoj stanici. Na njihovoj stanici vlada robovlasnički sistem. Satanisti veruju da je kraj sveta već počeo i njihovi robovi kopaju rupu u središtu njihove stanice, za koju veruju da će ih spojiti sa paklom.
  • Pravoslavlje je i dalje zastupljeno među stanovnicima metroa, međutim u knjizi nije poznato da li je ono organizovana religija.
  • Islam je i dalje takođe zastupljen među stanovnicima metroa, uglavnom među ljudima sa Kavkaza. U knjizi nije poznato da li je organizovan kao religija, na stanicama gde muslimani čine većinu ljudi ne drže svinje, već za meso koriste piletinu i pacove.
  • Jehovini svedoci, nisu veliki po brojnosti ali su jako organizovani i najbrža su rastuća religija. Jehovini svedoci takođe veruju da je kraj sveta već počeo. Nove članove vrbuju među najnižim slojevima stanoništva. Jehovini svedoci grade sopstvena naselja.
  • Religija Velikog crva, religja kanibala koji žive u izolovanoj stanici Park Pobede. Do ostalih stanica dolaze pomoću ventilacionih tunela i kradu malu decu koju kasnije odgajaju kao svoje članove. Stanovnici ove stanice usled izolacije pričaju drugačijim dijalektom od ostatka metroa. Religija Velikog crva je veštački stvorena od grupe studenata sa filozofskog fakulteta koji su tehnologiju smatrali glavnim krivcem za propast ljudske civilizacije, i na ovaj način su hteli da stvore novu civilizaciju ljudi koja će živeti isključivo u skladu sa prirodom. Decu uče da je Moskovski Metro iskopao Veliki crv koji živi u središtu Zemlje, koji plače kada su ljudi zli i koji će se vratiti i uništiti ljude-mašine koji su uništili Zemlju. Decu uče da su vozovi mašine koje su ljudi napravili da bi se rugali Velikom crvu. Love pomoću otrovnih strelica, kojima gađaju ljude i životinje, koje kasnije jedu.
  • Religija nevidljivih čuvara, verovanje po kome raj i pakao uništeni u nuklearnom ratu i više ne postoje, i duše onih koji su umrli u metrou tu i ostaju zauvek. Na mnogim mestima u metrou iz cevi curi misteriozni gas koji izaziva halucinacije, a nekada i smrt, a sledbenici ove religije veruju da to izazivaju duše mrtvih koji više nemaju gde da odu.

Pisanje romana uredi

Metro 2033 je započet 2002. godine kao internet projekat, u kome bi Gluhovski objavio jednu glavu na svom sajtu, a internet čitaoci bi davali sugestije ili ukazivali na eventualne greške i propuste.[2] Kako je Gluhovski izjavio u intevruju za kanal RT: „Na meni je radila kolektivna svest. Ispravljali su moje greške i pravili prognoze“. Knjiga je prvi put objavljena u štampanom izdanju 2005. godine u Rusiji, a do 2010. godine je prodato pola miliona kopija u Rusiji.[3] Prema tvrdnjama Dimitrija Gluhovskog do 2010. njegova knjiga na internetu koju je moguće čitati besplatno, je imala preko 2.000.000 čitalaca.[3]

Izdanje na engleskom jeziku je prvi put objavljeno 2010. godine, kada je izašla i kompjuterska igra koja predstavlja adaptaciju romana.[3]

Izdanje na srpskom jeziku je prvi put objavljeno 2009. godine.[4]

Uticaj uredi

Trenutno je u svetu objavljeno preko 40 romana, čija se radnja odvija u svetu koji je stvorio Dimitrij Gluhovski u svom romanu Metro 2033.[5] Kompjuterska igra Metro 2033, zasnovana je na radnji iz romana Metro 2033, uz manje izmene. Kompjuterska igra Metro: Last Light je zasnovana na svetu Metroa, i dešava se 2034. godine, ali njena radnja nije zasnovana na romanu Metro 2034.[6]

Nagrade uredi

Roman je dobio nagradu Evropskog udruženja za naučnu fantastiku.[7]

Spoljašnje veze uredi

Izvori uredi