Dr Milan Bastašić (Grubišno Polje, 30. januar 1931Beograd, 7. oktobar 2016) bio je srpski ljekar-epidemiolog, sanitetski-pukovnik Jugoslovenske narodne armije i pisac.

Milan Bastašić
Lični podaci
Datum rođenja(1931-01-30)30. januar 1931.
Mesto rođenjaGrubišno Polje, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti7. oktobar 2016.(2016-10-07) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Biografija uredi

Milan Bastašić rođen je u Grubišnom Polju, Zapadna Slavonija, u porodici Luke i Evice, rođene Đukić, kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac.

Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše hapse mu oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju negdje na području kompleksa hrvatskih ustaških koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju krajem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u logor Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u logor Sisak. Nakon rata, kratko vrijeme živi i radi u Gospiću a nakon toga, sve do 1987. u Zagrebu. Savez komunista napustio je 1986. godine. Nakon prijevremenog penzionisanja u 56. godini života, živi u rodnom Grubišnom Polju. Devedesetih godina, jasno i javno opredjeljuje se na stranu interesa srpskog naroda Bilogore. Zbog prijetnje hapšenjem, napustio je Grubišno Polje 15. avgusta 1991, samo dan prije prvog krvavog masakra Srba. Seli u Srbiju. Zbog neosnovane optužnice, podignute od strane županijskog Suda u Bjelovaru 1992. i ponovljene 1994. godine, onemogućen mu je povratak u rodno mjesto sve do povlačenja optužnice 2011. godine. Otac je dvoje djece i djed šestero unučadi. Živi i radi u Beogradu.

Obrazovanje uredi

Osnovnu školu završio je u Grubišnom Polju. Krajem rata pošao je u gimnaziju, a malu maturu položio je u Daruvaru 1947. godine. Sanitetsku oficirsku školu završio je u Ljubljani 1950. i raspoređen je na dužnost u Gospić, gdje je položio veliku maturu 1953. godine. Poslije premještaja u Zagreb, upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu i 1961. godine promovisan je za doktora medicine. Opštom medicinom u vojsci bavi se do 1964. godine kada dobija specijalizaciju Epidemiologije koju zajedno sa Javnim zdravstvom uspješno završava u Zagrebu, a polaže u Beogradu. Doktorsku disertaciju odbranio je na Zagrebačkom sveučilištu 1982. godine.

Rad uredi

Kao oficir JNA, radio je dvije i pol godine u Gospiću a veći dio radnog vijeka proveo je kao vojni ljekar u Zagrebu. Učestvovao je u četiri objavljena naučna rada, vodio jedan naučno-istraživački projekat i objavio više od četrdeset stručnih i javno-zdravstvenih saopštenja i publikacija. Za vrijeme epidemije variole na Kosovu i Metohiji 1972. godine, rukovodio je suzbijanjem te bolesti u opštinama Klina i Istok. Od 1972. do 1975. bio je savjetnik u republičkom Sekretarijatu narodne odbrane SRH. U vojnoj hijerarhiji napredovao je do čina pukovnika u koji je unaprijeđen 1975. godine. Na posljednju dužnost u JNA – Upravnik Zavoda za preventivno-medicinsku zaštitu zagrebačke armijske oblasti – postavljen je 1980. godine. Autor je prve do sada izdane knjige o kontinuitetu stradanja srpskog naroda Bilogore i Grubišnog Polja. Knjiga sadrži autentična svjedočanstva o genocidu počinjenom nad Srbima grubišnopoljskog Kotara, popis žrtava 26/27. aprila 1941, popis jasenovačkih žrtava 1941-1945. sa šireg područja Grubišnog Polja, podatke o iseljavanju Srba u međuratnom periodu kao i obimnu fotodokumentaciju. Prvi je predsjednik Zavičajnog udruženja Bilogora sa sjedištem u Beogradu. Jedan je od osnivača i predsjednik skupštine udruženja građana „Jadovno 1941.“ u Banjaluci.

On smatra da je termin d(j)eca Kozare floskula i smišljena laž jer su postojala i mogla postojati isključivo - srpska d(j)eca Kozare.[1]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi