Milovan Žanić
Milovan Žanić (Senj, 17. maj 1882 — Fermo, 1. avgust 1946) bio je hrvatski advokat i političar.
Milovan Žanić | |
|---|---|
| Datum rođenja | 17. maj 1882. |
| Mesto rođenja | Senj |
| Datum smrti | 1. avgust 1946. |
| Mesto smrti | Fermo |
Biografija uredi
Ustaše!
Da znate: Ja govorim otvoreno: Ova država, ova naša domovina mora biti Hrvatska i ničija više. I zato oni koji su došli ovamo, ti treba i da odu.
Događaji kroz stoljeća, a osobito ovih dvadeset godina pokazuju, da je tu svaki kompromis isključen. Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikoga drugoga i nema te metode, koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti, da je načinimo zbilja Hrvatskom i da je očistimo od Srba, koji su nas stotinama godina ugrožavali i koji bi nas ugrozili prvom zgodom.
Mi to ne tajimo, to je politika ove države i kad to izvršimo, izvršićemo samo ono što piše u ustaškim načelima.[1]
Milovan Žanić je rođen 17. maja 1882. u Senju u Austrougarskoj. Gimnaziju je pohađao u Rijeci i Karlovcu. Pravne studije je upisao u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Službovao je u Novoj Gadišci i bio je istaknuti pravaš.
Na izborima za narodne poslanike Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1925. izabran je na listi Hrvatske zajednice. Bio je jedan od potpisnika „Izjave hrvatske opozicije” 9. avgusta 1925. u kojoj se rukovodstvo Hrvatske seljačke stranke optužuje za prihvaćanje Vidovdanskog ustava, bez znanja ostalih hrvatskih predstavnika. Po uspostavljanju Šestojanuarske diktature 1929, Žaniću je prvom suđeno u Beogradu po Zakonu o zaštiti države, zbog čega mu je posljednično oduzeto javno bilježništvo. Otvorio je advokatsku kancelariju u Zagrebu 1937. godine. Interniran je u Krušćici 1941. godine.
Žanić je pripadao „domovinskom vodstvu” ustaškog pokreta, u čijem izaslanstvu je 13. aprila dočekao Antu Pavelića nedaleko od Karlovca. Po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske imenovan je opunomoćenikom za unutrašnje poslove, a 12. aprila imenovan je u Hrvatsko državno vodstvo. Zajedno sa Slavkom Kvaternikom je potpisao Zakon o prisezi vjernosti Državi Hrvatskoj 12. aprila, a 13. aprila je potpisao Proglas o uspostavio Hrvatskoga oružničkog zapovjedništva. Žanić i Kvaternik su prvi imali i formalne dužnosti u NDH.
Kao predsjednik Zakonodavnog povjerenstva bio je član prve vlade NDH, a zatim i druge, do 10. avgusta 1942. godine, i u tom svojstvu je potpisivao rasne zakone. Sredinom februara 1942. imenovan je za državnog ministra u predsjedništvu Vlade, što ostaje do decembra 1943, kada je po sopstvenoj molbi penzionisan. Odlukom vlade imenovan je za povjerenik Hrvatskog crkvenog krsta 13. februara 1942. godine.
Zbog sukoba za Antom Pavelićem, približio se HSS-u. Odbio je odlikovanje 1. aprila (Uskrs) 1945. godine. Po padu NDH, emigrira u Austriju u maju 1945, a zatim u Italiju. Preminuo je 1. avgusta 1945. u logoru u Fermu u Italiji.
Literatura uredi
- Rupić, Mato (1997). „ŽANIĆ, Milovan”. Ur.: Stuparić, Darko. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945 (na jeziku: hrvatski). Minerva. str. 447. ISBN 978-953-6377-03-9. Pristupljeno 7. 1. 2020.
- Džomić, Velibor V. (1995). „Položaj i stradanje srbskog naroda i Srbske pravoslavne crkve u Nezavisnoj državi Hrvatskoj”. Ustaški zločini nad srbskim sveštenicima (na jeziku: srpski). Beograd: Svetigora. Pristupljeno 8. 5. 2022.
