Milorad Dragić (1891—1986) - lekar, etnograf, geograf, antropolog, humanista i, kako ga još nazivaju, učitelj zdravlja. Rođen je u Beogradu 22. decembra 1891. godine. u zanatlijskoj porodici. Preminuo je 31. januara 1986. godine u 95-oj godini života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na novom groblju u Beogradu, gde je 1993. godine sahranjena i njegova supruga, profesor Tatjana Dragić (1911—1993).

Dr Milorad Dragić
Datum rođenja(1891-12-22)22. decembar 1891.
Mjesto rođenjaBeogradKraljevina Srbija
Datum smrti31. januar 1986.(1986-01-31) (94 god.)
Mjesto smrtiBeogradJugoslavija
Zanimanjelekar, etnograf, geograf, antropolog

Primarijus dr Milorad Dragić (1891–1986), je bio prijatelj, sledbenik i lekar dr Jovana Cvijića sa kojim se družio do poslednjih Cvijićevih dana. Pohađao je gimnaziju a zatim iz poštovanja prema Cvijiću, sledeći njegove ideje, prvobitno je studirao na Filozofskom fakultetu grupu za andragogiju sa fizičkom geografijom, etnologiju i etnografiju, istoriju srpskog naroda i arheologiju. Posle apsolviranja, pod uticajem Cvijića upisao je medicinu na Berlinskom univerzitetu, da bi lakše mogao da se bavi antropološkim naučnim istraživanjima. Balkanski i Prvi svetski rat prekinuli su njegovo studiranje. U ratovima 1912-1913 je učestvovao kao dobrovoljac, a u Prvom svetskom ratu kao vojnik.

Posle rata nastavio je studije u Pragu, a po završetku vratio se u Beograd gde je radio kao neurolog.  Od 1947. godine dr Milorad Dragić je postao naučni saradnik Etnografskog instituta SANU.[1]

Ostavio je značajan trag u srpskoj medicini, bavio se naučnim radom, posebno izučavanjem zdravstvenih prilika u Timočkoj Krajini gde je često boravio kao primarijus iz Instituta za zdravstveno prosvećivanje Srbije i gde je ostavio značajne rezultate posebno i u pogledu zdravstveno-obrazovnog rada istovremeno nadgledajući zdravstvene prilike i razgovarajući sa ljudima priobalje Dunava u vreme izgradnje hidroelektrane Đerdap i preseljenja jednog broja podunavkih naselja.

U vreme boravka u Istočnoj Srbiji svakodnevno je obilazio ljude i naselja, držao zdravstveno-prosvetiteljska predavanja a posebno je zabeleženo da je 1972. godine radnicima u Boru držao predavanja o epidemiji velikih boginja.[2]

Iskustva i znanja stečena u saradnji sa Dr Miloradom Dragićem je nastavio da dalje sledi i razvija u Timočkoj Krajini Dr Petar Paunović koji se smatra nastavljačem njegovih aktivnosti kao učitelja zdravlja.[3]

Dr Milorad Dragić je bio aktivan i u sokolskom savezu Kraljevine Jugoslavije i za zasluge u saradnji sa Savezom bugarskih Junaka,  Kralj Bugarske Boris III je odlikovao Dr Milorada Dragića,[4] a 20. 7. 1928. godine je primljen na audijenciju kod Kralja Aleksandra, koji je i sam podržavao i podsticao aktivnosti sokolskih društava.[5]

Odabrana dela uredi

  • Etnobiološki procesi u Istočnoj Srbiji u vreme Cvijićevih proučavanja i danas
  • Problemi mladih u Homolju
  • Rani brakovi u Istočnoj Srbiji
  • Porodični i intimni problemi kod školske dece u Istorčnoj Srbiji
  • Ratni dnevnik dr Stevana Mačaja
  • Kult zagrobnog života i pomane u Homolju
  • Sistem pomana i kult zagorbnog života kod stanovništva vlaškog govora Istočne Srbije
  • Čumina Košulja – iz mađijske medicine u Istočnoj Srbiji
  • Mitska epidemiološka bića
  • Zdravstvena kultura Zaječara pre osamdeset godina
  • O nedovoljnoj lekarskoj pomoći narodu
  • Pelagra- seljačka i sirotinjska bolest
  • Sifilis u Istočnoj Srbiji i Pomoravlju
  • Akademik prof. dr Jovan Tucakov
  • Doktor Laza Ilić
  • Dr Laza Ilić (1852 – 1918) protagonista socijalne medicine u Srbiji
  • Pristup ispitivanju zdravstvene kulture radnika u Rudarsko-topioničarskom basenu Bor
  • Mentalne i emocionalne traume u vezi sa potapanjem naselja Đerdapa
  • Zdravstvena kultura Homolja
  • Endemični sifilis i zdravstvena kultura u Istočnoj Srbiji i druga dela.
  • Dragić Milorad i dr Ilić Laza: Narodno zdravlje u okrugu timočkom
  • Dragić Milorad i dr Laza Ilić o srpsko-turskom ratu

Napisao je i prilog „Sećanje na medicinski rad u Prvom svetskom ratu“, prilog sećanja na rad Džona Frotingama.[6]

Reference uredi

  1. ^ Stojančević, Vidosava (1981). „Doprinos prim. dr Milorada Dragića etnomedicini, istoriji zdravstvene kulture i zdravstvenom prosvećivanju našeg naroda” (PDF). , Zbornik radova Etnografskog instituta SANU. 13. 
  2. ^ „Vakcinisani svi građani”. list Kolektiv,  br 476 iz 1972. godine na 7. strani. . 1972. Pristupljeno 17. jun 2023. [mrtva veza]
  3. ^ Paunović, Petar; Gačić, Nenad (18. 12. 2011). „120. GODINA OD ROĐENjA PRIMARIJUSA DR MILORADA DRAGIĆA, UČITELjA ZDRAVLjA”. Narodna biblioteka Bor, Zavičajno odeljenje. Pristupljeno 17. 6. 2023. 
  4. ^ Nedeljković, Saša (4. 4. 2019). „Prkos i stradanje sokolskog staroste dr. Otona Gavrančića”. Jadovno. Pristupljeno 17. 6. 2023. 
  5. ^ Nedeljković, Saša. „Saša Nedeljković: Sokoli za Kralja Aleksandra”. Čudo. Pristupljeno 17. 6. 2023. 
  6. ^ Dragić, Dr Milorad (1965). Sećanje na medicinski rad u Prvom svetskom ratu, prilog sećanja na rad Džona Frotingama. Zbornik neobjavljenih radova saopštenih u sekciji knj. 2. „U spomen pedesetogodišnjice Albanske Golgote“. Beograd: Srpsko lekarsko društvo, Sekcija za istoriju medicine i farmacije.