Mina D. Todorović

Mina D. Todorović (Beograd, 26. septembar 1964) srpska je književnica.[1] Poznata je po svojim romanima za decu.

Mina D. Todorović
Mina D. Todorović u Domu omladine Beograda, promocija romana Gamiž (3. decembar 2012).
Datum rođenja(1964-09-26)26. septembar 1964.(59 god.)
Mesto rođenjaBeogradSFRJ

Mina D. Todorović je napisala tri romana epske fantastike za decu i mlade, Vir svetova, Gamiž i Magma, kao i romane Jaje, mleko, voda... i Darkadija. Pripovetka za odrasle, Cigarete, publikovana je u tematskoj antologiji U znaku vampirice i Nova srpska pripovetka izdavačke kuće Paladin (urednik i priređivač: Goran Skrobonja). Objavljivane su joj priče u Politikinom zabavniku, dodatku Politika za decu i na sajtu Art-Anima.

Recepcija dela

uredi

Kritičar Teofil Pančić je, 25. marta 2004. godine, u nedeljniku Vreme recenzirao roman Vir svetova. Pančić zaključuje da će „klinci uživati u sočnom jeziku i bajkovitosti priče“.[2] Dr Tatjana Rosić, stalni istraživač saradnik na Institutu za književnost i umetnost u Beogradu, istakla je u svojoj recenziji Vira svetova da: „Tradicija čitanja tzv. dečje književnosti potvrđuje kako dobro napisana knjiga za decu neizostavno predstavlja i privlačno štivo za odrasle“, dok je Maja Burić zaključila: „U ovom romanu je stvoren osobeni čarobni svet, izrastao na slovenskom i balkanskom korenu. Posebno pleni šaljivi ton koji prožima celu knjigu."[3]

Lidija Dobrašinović je u recenziji romana Gamiž napisala sledeće: „Roman Gamiž u sebi spaja mladost i starost, tradiciju s modernim, bajkovito s realitetom, osećanja s logikom, brzinu dešavanja sa prelepim opisima, ozbiljne misli i mnogo, mnogo humora, ogromnu ljubav i bezmernu mržnju, plemenitost i zlo, lepotu razlika i čuvanje sopstvenog identiteta, savršen pravopis i nepravilan jezik... Ako sumnjate da je moguće sve to prirodno sastaviti, treba da pročitate knjigu."[4]

Romani Gamiž i Vir svetova ušli su u najuži izbor za nagradu Politikinog Zabavnika za najbolje književno delo za mlade. Od četrdeset devet prispelih knjiga, Gamiž se plasirao među prvih pet.[5] Roman "Jaje, mleko, voda..." pobedio je 2018. godine na konkursu čitalačkog maratona IK Klett.

Uticaji

uredi

U intervjuu za sajt Art-Anima, u decembru 2012. godine, Mina D. Todorović je pobrojala pisce i dela koja su najviše uticala na njeno formiranje. Pored srpske narodne književnosti i bajki, Todorović je imenovala Džona Ronalda Ruela Tolkina kao svoju najvažniju inspiraciju.[6] Autorka je u interjuu rekla: "Hobita sam dobila od druga i pročitala ga dva puta za redom... Vrlo brzo sam stigla i do Gospodara prstenova - knjige koju sam pročitala najviše puta u životu... Vrlo jasno se sećam da me je grizla savest što, uz tolike sjajne, neiščitane knjige, ja ovo trotomno delo čitam već peti... deveti put..." Recenzent romana Gamiž, Đorđe Bajić, uočio je: „Neosporno inspirisana nasleđem velikog Tolkina, a pre svega Hobitom, autorka se ne zadovoljava pukim podražavanjem, već postojeće nasleđe fantastike za mlade koristi samo kao početnu inspiraciju za svoju nadahnutu pripovest."[4]

Bibliografija

uredi
  • Vir svetova (Čigoja štampa, 2003), roman (najuži izbor za nagradu Politikinog Zabavnika 2003);
  • Gamiž (Everest media, 2012), roman (najuži izbor za nagradu Politikinog Zabavnika 2012);
  • Cigarete (Paladin, 2012), novela u okviru antologije Nova srpska pripovetka;
  • Magma (Portalibris, 2016)
  • Jaje, mleko, voda... (Klett, 2018).

Ciklus Slovenska i srpska fantastika u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu 2019.

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ „Mina D. Todorović”. Portalibris knjižara (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-19. 
  2. ^ Vreme (Izlog - mart 2004), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  3. ^ Recenzije romana Mine D. Todorović Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. decembar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  4. ^ a b Čudna knjižara — Vir svetova i Gamiž Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. decembar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  5. ^ „Zabavnikova” nagrada 2012, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  6. ^ Intervju sa Minom D. Todorović (Art-Anima) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.