Mirko Aleksić (Uskoci, 1803Malinsko, Durmitorski srez, 6. mart 1890) bio je srpski borac protiv predstavnika osmanlijske vlasti na području koje obuhvata Staru Hercegovinu. Porodica mu se zbog turske osvete preselila iz Gacka u Malinsku, gde je rođen.

Mirko Aleksić
Grob
Datum rođenja1803.
Mesto rođenjaUskoci
Datum smrti6. mart 1890.
Mesto smrtiMalinskoKneževina Crna Gora

Zajedno sa još nekoliko pobunjenika sudelovao je u ubistvu Smail-age Čengića, koje se prema jednom zapisu u Manastiru Morači dogodilo 5. oktobra[a] 1840.[1] Glavu Smail-age Čengića odneo je na Cetinje da pokaže Njegošu.[2] Njegoš je napisao pesmu "Čardak Aleksića", koja opisuje kako Mirko Aleksić junački brani svoju kuću od napada Čengićeve vojske. Ivan Mažuranić je napisao "Smrt Smail age Čengića" i tu je Aleksić opevan, kao i u narodnoj pesmi. Učestvuje u borbama protiv Omer-paše Latasa i Osman-paše Skopljaka. Sudeluje i u hercegovačkom ustanku.

Grob Mirka Aleksića, sa epitafom kralja Nikole[3] nalazi se u porti Manastira Podmalinsko,[4] gde se veruje da su se sastajali Drobnjački i uskočki prvaci radi dogovora o ubistvu Smail-age Čengića.[1]

Lazar Tomanović navodi podatke da je Novica Cerović Njegošu doneo glavu Smail-age Čengića,[5] iako ga on nije ubio, no Aleksić. Ta glava se osušila na kuli u Trebinju. Sin Mirka Alesića bio je Jakov, perjanik Gospodara (iako nerado, jer je nerado ostavljao kuću).[6] Ostao je perjanik nejakog (malog) knjaza Mirka, kojeg je vapitavao tako da ga je iznenada strašio, pa bi se Mirko, kao dijete rasplakao. Iako je Gospodar rekao da ne straši dijete, on je smatrao da je tako najbolje, da se nauči da se od ničega ne straši. Starac Jakov Aleksić je kao barjaktar poginuo na Beraglanici.[7]

Napomene uredi

  1. ^ 23. septembar po Julijanskom kalendaru

Reference uredi

  1. ^ a b Pobjeda: Riječ Matije Glušca[mrtva veza], Svetozar Kujović, 19.5.2004, pristup 26.6.2013
  2. ^ Srpsko nasleđe istorijske sveske br. 12: „Ubistvo Smail-age Čengića 1840, na Mljetičku (Drobnjak)“, Simo Živković, decembar 1998, pristup 26.6.2013
  3. ^ Crna Gora: „Najveći pravoslavni, katolički i islamski vjerski objekti u Crnoj Gori“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. maj 2013), pristup 26.6.2013
  4. ^ Eparhija budimljansko-nikšićka: „Manastir Podmalinsko“, pristup 26.6.2013
  5. ^ Tomanović 2018, str. 563.
  6. ^ Tomanović 2018, str. 566.
  7. ^ Tomanović 2018, str. 567.

Literatura uredi