Miroslav Milosavljević

Miroslav Milosavljević (Burovac, Petrovac na Mlavi, 28. avgust 1928 — ?, 6. januar 2020) bio je redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, oblast vinogradarstvo.

Miroslav Milosavljević
Lični podaci
Datum rođenja(1928-08-28)28. avgust 1928.
Mesto rođenjaBurovac, Kraljevina SHS, danas Srbija
Datum smrti6. januar 2020.(2020-01-06) (91 god.)
ObrazovanjeUniverzitet u Beogradu, Srednja poljoprivredna škola Bukovo

Bio je predsednik Jugoslovenskog vinogradarsko-vinarskog naučnog društva, član Društva biljnih fiziologa Francuske, šef Jugoslovenske delegacije na zasedanjima Generalne skupštine i kongresima OIV-a (Office international de la Vigne et du Vin – Paris), član Redakcionog odbora Arhiva za poljoprivredne nauke, Glavni i odgovorni urednik Zbornika radova Poljoprivrednog fakulteta i potpredsednik Predsedništva Saveza poljoprivrednih inženjera Jugoslavije. Dobitnik je mnogih javnih priznanja: Orden rada sa zlatnim vencem, Povelja zaslužnog člana Saveza inženjera Jugoslavije, Srebrna plaketa Biotehničkog instituta u Podgorici, Plaketa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu… Jedan je od osnivača Vukove zadužbine.

Biografija uredi

Dr Miroslav Milosavljević je stekao osnovno obrazovanje u rodnom mestu, Pohađao je Nižu poljo-privrednu školu u Kragujevcu tokom II Svetskog rata a Srednju poljoprivrednu školu u Bukovu (Negotin), završio je kao najbolji đak generacije. Kao poljoprivredni tehničar radio je u Ministarstvu poljoprivrede NR Srbije i vanredno završio prvu godinu studija na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu. Diplomirao je 1953. godine. Dve godine je radio na P.D. Vršački vinogradi kao rukovodilac proizvodnje i tehnički direktor. Na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu izabran je 1957. za asistenta, 1961. za docenta, 1967. za vanrednog, a 1974. godine za redovnog profesora. U zvanju univerzitetskog nastavnika za oblast vinogradarstvo bio je 32 godine – sve do penzionisanja 1993. godine.

Naučno pedagoška aktivnost uredi

Tokom svoje naučne karijere, u cilju usavršavanja i predstavljanja rezultata svog naučnog rada, obavio je brojne specijalizacije: šestomesečnu u SR Nemačkoj (1963), devetomesečnu u Francuskoj (1967/1968), tromesečnu u SR Nemačkoj (1973); studijske boravke – Mađarska (1963), Bugarska (1964), Gruzija Ukrajina Moldavija (1972), Mađarska (1981), Turska (1983), Grčka (1985), Sovjetski Savez (1990) Učestvovao na brojnim naučnim skupovima u zemlji ali i u inostranstvu – Lisabon (1965), Prag (1966), Bukurešt (1968), Monpelje (1969), Varna (1971), Bolcano (1974), Štutgart (1975), Varšava (1975), Moskva (1976), Bordo (1977), Ženeva (1977), Riding (1977), Šlangebad (1978), Sidnej (1978), Bengazi (1979), Dejvis (1980), Visbaden (1981), Beč (1971), Mestre-Venecija (1982), Pariz (1982), Budimpešta (1984), Frankfurt (1985), Niborg (1988), St. Martin (1988), Kišinjev (1990).

Objavio je 89 naučnih radova, 8 monografija, 6 knjiga, univerzitetski udžbenik u 5 izdanja, i veliki broj naučno-stručnih radova, referata, studija i projekata, kao i 189 prikaza u međunarodnom časopisu Vitis – Viticulture and enology abstracts. Radovi su mu 29 puta citirani u domaćim i 40 puta u stranoj naučnoj periodici i monografijama. Nakon penzionisanja objavio je tri pregledna naučna rada: The nature and factors of photosynthesis in grapevine, Scientific review, 28,(2001); Kalemljenje i anatomsko-fiziološko-tehnološka polazišta proizvodnje loznog sadnog materijala, Poljoprivreda, 390-393, (2002); Mogućnosti i obeležja gajenja vinove loze na području Deliblatske peščare, Zbornik radova Deliblatska peščara VII (2005), Pančevo.

Bio je rukovodilac pri izradi više od 250 diplomskih radova, 6 magistarskih teza i 3 doktorske disertacije.

Publikacije uredi

  • Biotehnika vinove loze (1998), dopunjeno izdanje (2012)
  • Život i delo Miroslava Milosavljevića (2000)
  • Vinogradarsko-vinarski leksikon sa šestojezičnim rečnikom (2006),
  • Grožđe i vino (1999 i 2001) - koautor
  • Biografsko-bibliografska i druga autokazivanja (2000)
  • Sveske (2016)

Spoljašnje veze uredi