Mihael Hajdn

Johann Michael Haydn (1737-1806), аустријски композитор

Johan Mihael Hajdn (nem. Johann Michael Haydn; 14. septembra 1737 – 10. avgust 1806) bio je austrijski kompozitor iz klasičnog perioda, mlađi brat Jozefa Hajdna.

Mihael Hajdn
Johann Michael Haydn
Portret Mihaela Hajdna (oko 1805.)
Puno imeJohann Michael Haydn
Datum rođenja(1737-09-14)14. septembar 1737.
Mesto rođenjaRohrau, Nadvojvodstvo Austrija
Datum smrti10. avgust 1806.(1806-08-10) (68 god.)
Mesto smrtiSalcburgAustrijsko carstvo
ZanimanjeKompozitor
Potpis

Život uredi

Mihael Hajdn je rođen 1737. godine u austrijskom selu Rohrau, blizu mađarske granice. Njegov otac je bio Matijas Hajdn, kolar koji je takođe bio seoski starešina. Hajdnova majka Marija, devojačko Koler, radila je nekada kao kuvarica u palati grofa Haraha. Matijas je sam naučio da svira harfu, i pobrinuo se da njegova deca nauče da pevaju.

Mihael je otišao u Beč sa osam godina. Njegov ranu karijeru je utabao stariji brat Jozef, pa je tako Mihael dobio mesto dečačkog soprana u Katedrali Svetog Stefana. U Katedrali je hor bio pod upravom Georga Rojtera, Johana Georga Albrehtsbergera i Franca Jozefa Aumana.[1] . Do svog 12. rođendana Mihael je zarađivao dodatni novac kao povremeni orguljaš u katedrali. Pisac iz ranog 19. veka Albert Krištof Dies, napisao je:[2]

"Rojter je bio toliko opčinjen talentima [Jozefa Hajdna] da je njegovom ocu obećao da će se brinuti o svim njegovim sinovima, čak i da ih ima dvanaest. Otac [Matijas] se ovom ponudom oslobodio velikog tereta, pristao je na nju i nekih pet godina nakon što je Jozefovu braću posvetio muzici; prvo Mihaela, a potom i Johana."

Isti izvor ukazuje na to da je Mihael bio bolji učenik od Jozefa, i da je bio bolji pevač.

Oko 1753. godine Mihael je napustio horsku školu. Godine 1760. Mihael je postavljen za kapelmajstora u Grosvardejnu (danas Oradea). 1762. godine je imenovan za koncertmajstora[3] u Salcburgu, gde je ostao 44 godine. Tokom ovih godina je napisao preko 360 kompozicija koje su se sastojale iz crkvene i instrumentalne muzike. Iz njihovog zajedničkog boravka u Salcburgu, Hajdn je poznavao Mocarta, koji je veoma cenio Mihaelov opus.

17. avgusta 1768. Mihael se oženio pevačicom Marijom Magdalenom Lip (1745–1827). Njihovo jedino dete, ćerka Alojzija Jozefa, rođena je 31. januara 1770., ali je umrla neposredno pred svoj prvi rođendan, 27. januara 1771. godine. Mihael i Marija Magdalena Hajdn nazvali su svoju ćerku Alojziju Jozefu ne u čast Mihaelovog brata, već po Jozefi Dobravi fon Daubravajk, koja je na krštenju zamenila groficu de Firmijan kao kumu.

Leopold Mocart je kritikovao Hajdnovo opijanje.[4]

U Salcburgu je Hajdn obučavao mlade Karla Mariju fon Vebera[5] i Antona Dijabelija.

 
Kripta 54 (Groblje Svetog Petra, Salcburg): zajednički grob u kojem su sahranjeni Marija Ana Mocart i Mihael Hajdn.

Mihael je ostao blizak sa bratom Jozefom celog svog života. Jozef je veoma cenio muziku svog brata, do te mere da je osećao da su Mihailova religiozna dela superiornija od njegovih.[6] Godine 1802, kada su Mihaelu „i Esterhazi i veliki vojvoda od Toskane ponudili unosne i časne položaje“, on je pisao Jozefu u Beč tražeći savet da li da prihvati ove položaje. Ipak, na kraju je odlučio da ostane u Salcburgu.[7] Mihael Hajdn je preminuo u Salcburgu u 68. godini života.

 
Crkva Svetog Petra u Salcburgu i ulaz u biblioteku Mihaela Hajdna.

Delo uredi

Hajdnova religiozna horska dela se generalno smatraju njegovim najvažnijim; njegov muzički ukus i veština najbolje su se pokazali u njegovim crkvenim kompozicijama koje su već za njegovog života smatrane staromodnim.[8] Neka od ovih dela uključuju:

  • Rekvijem za smrt nadbiskupa Zigmunda (lat. Requiem pro defuncto Archiepiscopo Sigismundo) u c-molu, koji je u velikoj meri uticao na Rekvijem od Mocarta;
  • Španska misa (lat. Missa Hispanica);
  • Poslednja misa sv. Franje u de-molu;
  • Motet Lauda Sion, kojeg je želeo da se peva na njegovoj sahrani.

Hajdn je takođe bio plodan kompozitor sekularne muzike, uključujući 41 simfoniju i duvačke partite, i više koncerata i kamerne muzike, uključujući gudački kvintet u C-duru za koji se nekada smatralo da ga je stvorio njegov brat Jozef. Simfonija G-dur, za koju sada znamo da je 25. simfonija Mihaela Hajdna, dugo se smatrala da je Mocartova simfonija br. 37. Zabuna je nastala jer je otkriven autogram sa početnim stavom simfonije u Mocartovoj ruci, a ostatak u tuđoj ruci. Sada je poznato da je Mocart komponovao spori uvod u prvi stav, ali ostatak dela je komponovao Mihael Hajdn.

Nekoliko dela Mihaela Hajdna uticalo je na Mocarta. Tri primera su:

  • Te Deum, „koji je Mocart kasnije podražavao u K. 141“;[9]
  • Finale Simfonije br. 23, koje je uticalo na finale G-dur kvarteta, K. 387;
  • Fugalni prelaz i ne-fugalna završna tema G-dura drugog predmeta izlaganja finala i Mihaelove simfonije br. 28 (iz 1784. godine) i Mocartove poslednje Simfonije br. 41 (Jupiter) iz 1788. godine. Oba dela su komponovana u C-duru.

Izvori uredi

  1. ^ Anderson, Robert (avgust 1982). „Mostly unknown”. The Musical Times. 123: 556. JSTOR 962794. doi:10.2307/962794. 
  2. ^ Dies 1810, str. 86.
  3. ^ „Michael Haydn | German musician”. 
  4. ^ Kenyon, str. 154: "Michael Haydn indeed, according to Leopold, was taking to drink. He was sometimes under its influence at the organ during High Mass ..."
  5. ^ Kenyon, str. 197: "In January 1798, Michael Haydn, who had succeeded to one of Leopold Mozart's minor posts, that of teacher to the Cathedral choir boys, found among the new entry a likeable and promising lad of 11 named Carl Maria von Weber."
  6. ^ Rosen 1997, str. 366.
  7. ^ H. C. Robbins Landon, The Collected Correspondence and London Notebooks of Joseph Haydn (Fair Lawn, New Jersey: Essential Books, 1959; 214), draft of a letter to Haydn's brother, Johann Michael, in Salzburg using the German familiar second-person "Du" form (Vienna, 22 January 1803).
  8. ^ C., M. (april 1953). „Review of Michael Haydn: Ein Vergessener Meister by Hans Jancik”. Music & Letters. Oxford University Press. 34: 160—161. JSTOR 730844. 
  9. ^ Kenyon, str. 44.

Dodatna literatura uredi

  • Čarls Šerman i Tomas T. Danli (1993). Johan Mihael Hajdn (1737-1806), hronološki tematki katalog njegovih dela. (Sherman, Charles H.; Thomas, T. Donley (1993). Johann Michael Haydn (1737–1806), a chronological thematic catalogue of his works. Stuyvesant, New York: Pendragon Press. )

Spoljašnje veze uredi