Mihailo Marjanović
Mihailo Marjanović[a] (Trnovče, 9. oktobar 1871 — Beograd, 6. januar 1925) bio je pravnik, političar i predsednik Beogradske opštine.[1]
Mihailo Marjanović | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 9. oktobar 1871. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Trnovče, Kneževina Srbija | ||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 9. oktobar 1925.54 god.) ( | ||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina SHS | ||||||||||||||||||||||
Profesija | političar | ||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Narodna radikalna stranka | ||||||||||||||||||||||
|
Biografija uredi
Rođen je u mestu Trnovče kod Velike Plane. Završio je prava. Po završenom školovanju, kao pravnik svoju karijeru je započeo i završio u Beogradskoj opštini, najpre kao pisar. Od 1889. je zauzimao položaje sekretara, kmeta pravnika, potpredsednika i predsednika opštine.[2]
Radio je kao advokat (pravozastupnik) od 1907. godine, a zatim kao načenik III klase Beogradskog okružnog načestva (1908−1910).[2] Godine 1912. Beogradska opština ga je izabrala za poslanika u Narodnoj skupštini, ali je dao ostavku na tu funkciju na početku Prvog balkanskog rata, da bio bio učesnik u njemu.[1] Na januarskim izborima 1914, kao član Radikalne stranke izabran je za člana Uprave, a potom i potpredsednika Beogradske opštine.[2] Bio je učesnik Prvog svetskog rata.[1]
Po završetku rata bio je vršilac dužnosti predsednika Beogradske opštine,[1] do novembra 1919. Na njegovu inicijativu je formirana Komisija za procenu ratne štete u Beogradu, a februrara 1919. je usvojen i prvi opštinski budžet.[2]
Nakon toga je 1920. Beograd ga je birao za svog poslanika u Ustavotvornoj skupštini.[1] Nakon pobede Radikala na opštinskim izborima avgusta 1923. je izabran za predsednika Beogradske opštine.[3]
Preminuo je od moždanog udara, naprasno, na sednici mesnog odbora Radikalne stranke,[4] 6. januara 1925, nakon saopštenja vesti o hapšenju Stjepana Radića. Na istoj sednici, videvši da mu je pozlilo, onesvestio se i Nikola Pašić.[5] Svečano je sahranjen narednog dana u Arkadama na Novom groblju u Beogradu.
Odlikovanja uredi
Odlikovan je Karađorđevom zvezdom s mačevima, Oficirskim krstom, Zlatnom medaljom za hrabrost, Legijom časti i Ratnim krstom.[4]
Galerija uredi
-
Porodična grobnica Mihaila Marjanovića u Arkadama na Novom groblju u Beogradu
Napomene uredi
- ^ U nekim izvorima se navodi kao Mihajlo Marjanović
Reference uredi
- ^ a b v g d Politika & 9. 1. 1925, str. 4.
- ^ a b v g Milanović 2014, str. 112.
- ^ Politika & 9. 1. 1925, str. 5.
- ^ a b Milanović 2014, str. 113.
- ^ Pravda & 6. 1. 1925, str. 2.
Literatura uredi
- Milenović, Miomir; Tanović, Jovan, ur. (09. 01. 1925). „Mihailo Marjanović”. Politika. Beograd. 6002: 4. Pristupljeno 09. 12. 2018.[mrtva veza]
- Milanović, Jasmina (2014). Popov, Čedomir; Bešlin, Branko, ur. Srpski biografski rečnik, knjiga 5, Mar-Miš. Novi Sad: Matica srpska. ISBN 978-86-7946-149-0.
- Sokić, Damjan, ur. (06. 01. 1925). „Smrt predsednika opštine”. Pravda. Beograd. 6: 2. Pristupljeno 09. 12. 2018.