Moliški Sloveni (ital. Slavo-molisani, Slavi del Molise), poznati i kao Zlavi, Šćavuni, Molišošćavuni, Moliški Slavosrbi ili Moliški Hrvati, su slovenska populacija nastanjena u italijanskoj pokrajini Molize, tačnije u okrugu Kampobaso, i to u selima Akvaviva Kolekrose, San Felise del Molize i Montemitro u kojima imaju većinu, a ranije su živjeli i u selima Tavena, Mafalda, San Bijase, Palata, gdje i danas stoji spomen-ploča o graditeljima koji su došli iz Dalmacije, te u Kariteljo u kome su živjeli sve do XVII vijeka zajedno sa Arberešima, italijanskim Albancima (poslije su se Arbereši preselili u Montesilfone, a Šćavuni u Akvaviva Kolekrose).

Potiču od pokatoličenih Srba[1] izbjeglih iz Hercegovine i Dalmacije za vrijeme osmanske invazije.[2] Govore slavomoliškim govorom koji se u XIX vijeku smatrao dijalektom srpskog jezika,[1] Od početka XX vijeka ovu polulaciju su smatrali posebnom južnoslovenskom grupom[3] koja govori posebnim dijalektom srpskohrvatskog jezika.[4][5]

Danas, ova populacija ima između 1.500 i 1.700 aktivnih[6][7] i oko 2.000 pasivnih govornika. Prema sporazumi Italije i Hrvatske iz 1990ih, Italija ovu zajednicu smatra dijelom hrvatske nacije, a njihov jezik dijalektom hrvatskog jezika.[8][9]

Identitet i status

Zajednica nema sopstveni etnonim, ali tradicionalno koriste termin Zlava i Škjavuna (Sloveni).[10] Vlada Italije i Hrvatske danas priznaju zajednicu kao hrvatsku manjinu u Italiji. Međutim, oni sebe smatraju Italo-Slovenima, a pojam Moliški Hrvati se češće koristi kao egzonim, nego što ga koriste oni sami.[11] Istorijski pojmovi za ovu zajednicu su bili Schiavoni, Sklavuni, Skiavuni i Šćavuni (Sloveni) i takođe demonimi de Sclavonia, de Dalmatia ili partibus Illirie.[12] Мањина се такође звала и Молишки Србохрвати.[13]

Извори

  1. ^ а б Risto Kovačić: Srpske naseobine u Južnoj Italiji, Glasnik Srpskog učenog društva 62, 1885.
  2. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 16. 05. 2012. г. Приступљено 11. 01. 2015. 
  3. ^ Aranza, Josip (1892): „Woher die südslavischen Colonien in Süditalien“, Archiv für slavische Philologie 14: 78-82.
  4. ^ Rešetar, Milan (1911) Die serbokroatischen Kolonien Süditaliens. Wien: Hölder. (= Schriften der Balkancommission, Linguistische Abteilung / Kaiserliche Akademie der Wissenschaften Bd. 9:1, Südslawische Dialektstudien; H. 5)
  5. ^ Le colonie serbocroate nell’Italia Meridionale (PDF; 3,6 MB), Campobasso: Administrazione provinciale
  6. ^ Breu, Walter (2004): „Moliseslawisch Архивирано на сајту Wayback Machine (27. septembar 2007) (PDF; 119 kB)“, Lexikon der Sprachen des europäischen Ostens, herausgegeben von M. Okuka, Klagenfurt: Alpen-Adria-Universität Klagenfurt, S.315-317, 316.
  7. ^ Breu, Walter (2004): „Moliseslawisch Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. септембар 2007) (PDF; 119 kB)“, Lexikon der Sprachen des europäischen Ostens, herausgegeben von M. Okuka, Klagenfurt: Alpen-Adria-Universität Klagenfurt, S.315-317, 315.
  8. ^ Telišman 1987, стр. 189–190.
  9. ^ Perinić 2006, стр. 102.
  10. ^ Kortmann, Bernd; Johan van der Auwera (2011). The Languages and Linguistics of Europe: A Comprehensive Guide. Walter de Gruyter. стр. 435. ISBN 978-3-11-022026-1. 
  11. ^ Anita Sujoldžić, "Molise Croatian Idiom", Архивирано на сајту Wayback Machine (6. октобар 2014) Coll. Antropol. 28 Suppl. 1 (2004) 263–274

    Along with the institutional support provided by the Italian government and Croatian institutions based on bilateral agreements between the two states, the Slavic communities also received a new label for their language and a new ethnic identity – Croatian, and there have been increasing tendencies to standardize the spoken idiom on the basis of Standard Croatian. It should be stressed, however, that although they regarded their different language as a source of prestige and self-appreciation, these communities have always considered themselves to be Italians who in addition have Slavic origins and at best accept to be called Italo-Slavi, while the term "Molise Croatian" emerged recently as a general term in scientific and popular literature to describe the Croatian-speaking population living in the Molise.

  12. ^ Perinić, Ana (2006). „Moliški Hrvati - Rekonstrukcija kreiranja ireprezentacijejednog etničkog identiteta”. Etnol. Trib. 29. 36 2006. (15/10/2006): 91—106. Приступљено 3. 10. 2014. 
  13. ^ Atti del Convegno internazionale sul tema: gli Atlanti linguistici, problemi e risultati: Roma, 20-24 ottobre 1967. Accademia nazionale dei Lincei. 1969. „I tre villaggi serbo-croati del Molise sono invece completamente isolati, quindi risentono molto dell'ambiente circostante. 

Литература