Mormoni su verska i kulturna grupa povezana sa mormonizmom, verskim pokretom koji je nastao nakon vizije Džozefa Smita u državi Njujork 1820. Posle Smitove smrti 1844, mormoni su sledili Brigama Janga na putovanje u oblast koja će kasnije postati teritorija Juta. Velika većina mormona su danas članovi Crkve Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, a manji deo su članovi nezavisnih crkava. Mnogi mormoni su takođe ili nezavisni ili ne praktikuju religiju. Centar mormonskog kulturnog uticaja je u Juti, a u Severnoj Americi ima više mormona od bilo kog drugog kontinenta, iako većina mormona živi van SAD.[1]

Hram Solt Lejk je najznačajniji arhitektonski simbol mormonstva (Mormonske crkve)
Mormonska crkva u Novom Sadu, Srbija

Mormoni su razvili jak osećaj zajedništva koji proizilazi iz njihove doktrine i istorije. Tokom druge polovine 19. veka mnogi mormoni su praktikovali „višečlani brak“, oblik verske poligamije. Mormoni posvećuju mnogo vremena i sredstava da služe svojoj crkvi, a mladi mormoni često služe puno radno vreme u prozelitskim misijama. Mormoni imaju zdravstveni kod koji savetuje izbegavanje alkoholnih pića, duvana, kafe, čaja i drugih supstanci koje izazivaju zavisnost. Oni takođe teže da budu vrlo privrženi svojim porodicama, i održavaju jake veze među generacijama i širom porodicom. Mormoni imaju strog zakon čednosti, zahtevajući uzdržavanje od seksualnih odnosa van braka i strogu vernost u braku.

Mormoni se izjašnjavaju kao hrišćani, iako se neka od njihovih uverenja razlikuju od tradicionalnog hrišćanstva. Mormoni veruju u Bibliju, kao i druge svete tekstove, kao što je Mormonova knjiga. Oni imaju jedinstven pogled na kosmologiju, i veruju da su svi ljudi duhovi-deca Božja. Mormoni veruju da vraćanje Bogu zahteva sleđenje primera Isusa Hrista, i prihvataju njegove očišćenje kroz posebne obrede, kao što je krštenje. Oni veruju da je ovlašćenje za obavljanje tih obreda obnovio Džozef Smit, i da njihovu crkvu vode živi proroci i apostoli. Srž mormonske vere je verovanje da Bog govori svojoj deci i odgovore na njihove molitve.

Istorija uredi

Mormonsku crkvu je osnovao Džozef Smit, koji je kako sam navodi, još od svoje mladosti bio često posećivan od strane anđela Moronija koji su mu saopštavali da pored Jevanđelja postoji i izvestan „dodatak“ pisan na zlatnim pločama. Po njegovom tvrđenju on je pronašao te zapise i oni su, u vidu novog otkrovenja izašli iz štampe 1830. godine.

Ubrzo posle objavljivanja svoje “biblije”, Džozef Smit proglašava sebe “modernim” prorokom, ravnim prorocima Starog zaveta i počinje da okuplja sledbenike, do vremena svog ubistva (“mučeništva”, u mormonskoj istoriji) koje je počinila razjarena gomila 1844. U to vreme imao je bar deset hiljada sledbenika.

To je veoma kompromitovalo njihovu reputaciju; onda je većina članova odabrala da sledi Brigama Janga, Smitovog naslednika, kao “proroka, vidovnjaka i vizionara”. Posle napornih putovanja mormoni su se naselili na teritoriji Jute, a Solt Lejk Siti im je postao glavni grad (religiozni centar). Danas oko polovine stanovništva Solt Lejk Sitija su mormoni.[2] Kada posetioci dođu na trg gradskog hrama - „Vatikan mormonizma“ – mogu videti filmove i slušati predavanja o teologiji i istoriji mormona, koja se baziraju na Knjizi Mormona i novijim “prorocima”.

Verovanja i Mormonova knjiga uredi

Mormoni smatraju sebe jedinom legitimnom hrišćanskom crkvom, krštavajući čak i mrtve (npr. Aleksandra Makedonskog, Napoleona i druge), nastojeći da svoja religijska ubeđenja što jače vežu za zvaničnu istoriju. Takođe odstupaju od nekih tradicionalnih dogmi, pa tako ne slave Boga kao Trojstvo Oca, Sina i Svetoga Duha, već kao tri boga koja imaju odvojenu i savršeno ljudsku prirodu.

Čitajući “Knjigu Mormona” možete pomisliti da čitate Bibliju u tzv. “verziji kralja Džejmsa” (zaista, postoje čitavi odlomci iz “verzije kralja Džejmsa”); knjiga je navodno napisana u razdoblju od 600 godina p. n. e. do 421. Po tvrdnjama Mormona pisali su je razni “proroci - istoričari”.

Po tvrdnjama nekih istoričara, „Knjigu Mormona“ ne potkrepljuje nijedan arheološki dokaz i ne odgovara onome što se zna o prekolumbijskim civilizacijama. Pripadnike mormona ne zabrinjava ova činjenica. Veruju da je “samo stvar vremena” kada će se takav dokaz otkriti.

Osnovni cilj svih vernih mormona bio je jasno izrečen kada je Brigam Jang napisao:

"Bogovi postoje, i zato nam je najbolje da težimo da budemo spremni da postanemo jedan od njih“. (Journal of Discourse )

Ili opet, po rečima bivšeg predsednika mormonske crkve, Lorenca Snoua:

"Ono što je čovek, Bog je jednom bio; ono što je Bog, čovek može postati“.

Iz ovih rečenica se može zaključiti da je mormonizam politeističan, i održavaju mormonsko verovanje u večnu progresiju i preegzistenciju, a ništa od toga ne nalazi mesta u hrišćanskoj teologiji. Prema ovim doktrinama, “Elohim” je vrhovni Bog ovog sveta, ali takođe postoje bogovi drugih svetova.

Mormoni pridaju veliki značaj braku. Mormoni smatraju „Da je dužnost dobrih mormona da rađaju decu, tako da obezbeđuju tela za postojeće duhove, jer je ovaj kratak boravak na zemlji neophodna faza u kretanju ka božanstvu“.

Mormonima se ne može zameriti da su poročni ljudi, čak naprotiv. Po Zoranu D. Lukoviću, oni su veoma disciplinovana i veoma dobro organizovana crkva i njihovi su članovi po pravilu vredni, pošteni i etički ispravni porodični ljudi, koji se tako odnose i prema svojoj okolini.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Todd, Jay M. (1996). „More Members Now outside U.S. Than in U.S.”. News of the Church. The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints. Arhivirano iz originala 03. 05. 2018. g. Pristupljeno 7. 5. 2011. 
  2. ^ Canham, Matt (22. 6. 2005). „Mormon portion of Utah population steadily shrinking”. Salt Lake Tribune. 

Spoljašnje veze uredi