Морска цветница
Morska cvetnica (lat. Posidonia oceanica) je vrsta morske trave iz reda alismatales, ova morska trava predstavlja endemsku vrstu za Mediteran. Morska cvetnica formira guste podvodne livade sa listovima koji mogu da dosegnu visinu i do 1 m.[2] Ova morska biljka je dobro prilagođena životu u moru.[3], isključivo je samo rasprostranjena u Sredozemnom moru gde je njena velika ekološka vrednost ugrožena zbog negativnog uticaja ljudi. Morska cvetnica predstavlja veliki ekološki značaj jer podvodne livade koje formira imaju povoljan uticaj na živi svet mora. Takođe je od strane Uneska dodata na listu svetskih baština.[4]
| Morska cvetnica | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Monocotyledones |
| Red: | Alismatales |
| Porodica: | Posidoniaceae |
| Rod: | Posidonia |
| Vrsta: | P. oceanica
|
| Binomno ime | |
| Posidonia oceanica | |
| |
| Posidonia oceanica range | |
Opis
uredi
Posedonija je cvjetnica koja živi u gustim morskim livadama i pjeskovitim dijelovima Mediteranskog mora. Nalazi se na dubini od 1 do 35 metara. Podzemni rizomi i korijenje čvrsto drže biljku za tlo, a uspravni rizomi i lišće smanjuju nagomilavanje mulja.
Listovi morske cvjetnice su vrpčastog oblika i rastu u grozdovima od 6 ili 7 izrastaka. Prosečna širina lišća iznosi oko 10 milimetara. Listovi su svijetle zelene boje, a stariji primjerci tokom godina poprimaju smeđe nijanse. Imaju od 13 do 17 paralelnih žila („vena“). Kraj lista je zaobljen. Zbog oštećenja nerijetki su slučajevi da listu nedostaje vrh. Listovi su raspoređeni po grupama. Sa spoljašnje strane nalaze se mlađi i zeleniji listovi koji okružuju starije i smeđe primjerke.
Stabljike rizoma mogu imati dva oblika. Jedan oblik može da izraste i do 150 cm ispod pijeska dok se drugi oblik izduže iznad pjeskovitog tla. Sve stabljike imaju približno istu debljinu od oko 10 mm i uspravnog su oblika. Biljka ima razvijen i gust sistem korijena. Biljka je često poznata i kao Neptunova trava.[5]
Godine 2006. velika klonska kolonija morske cvjetnice otkrivena je južno od ostrva Ibize i prostire se južno od naselja La Savina i Es Pujols na ostrvu Formentera, najmanjem i najjužnijem ostrvu arhipelaga Balearska ostrva, koje pripada Španiji. Kolonija zauzima površinu od oko osam kilometara i procjenjuje se da je stara oko 100.000 godina.[6] Smatra se za jednu od najvećih i najstarijih klonskih kolonija na Zemlji. [7][8][9]
Rasprostranjenost i stanište
uredi
Morska cvetnica je isključivo rasprostranjena u Sredozemnom moru, podvodne livade koje ove biljke formiju mogu se naći na dubinama od 30 do 40 m. Najveća koncetracija ovih biljaka je zastupljena širom vodenih područja španskog arhipelaga Balearska ostrva, na ostrvima kao što su Ibiza, Formentera, Majorka i Kabrera.[10] Obično rastu na peščanom ili šljunkovitom morskom dnu, za optimalni rast ovih biljaka potrebna im je bistra i čista voda iz tog razloga se u vodama u kojima su formirane guste livade ovih biljaka vidi značajan napredak u nezagađenosti tog vodenog ekosistema.[3] 1970-ih istraživači su zapazili opadanje u rasprostranjenosti ove vrste biljaka u svetu a uzroci za to se uglavnom pripisuju negativnom uticaju ljudi. Ova biljka je veoma osteljiva na negativne ljudske aktivnosti kao što su sidrenje brodova, bacanje hemijskog otpada u vodenu sredinu i mnoge druge. Efekat loših uticaja koji su prouzrokovani ljudskom aktivnošću može dovesti do toga da se morske livade ovih biljaka u značajnoj meri smanje.[2]
Taksonomija
uredi
Rod Posidonia oceanica nazvan je po Posejdonu a riječ „oceanica“ odnosi se na široku rasprostranjenost. Prvi botanički opis ove vrste dao je botaničar Karl Line u svom najznačajnijem djelu Systema Naturae, gdje je ovaj rod nazvao Zostera.[11]
APG sistem iz 1998. i APG II sistem iz 2003. godine prihvatili su rok kao jedinstveni u porodici Posidoniaceae, koja ovu morsku travu svrstava u red Alismatales, odnosno u red monokotiledonih biljaka, koji većinom obuhvata primitivne vodene vrste. Raniji sistemi su ovaj rod svrstavali u porodicu Posidoniaceae koja pripada redu Zosterales.
Način ishrane i proces rasta
urediKao i sve druge biljke i ova vrsta ima sličan način za ishranu. Vertikalni rizomi su im pričvršćeni za horizontalne žile od korena koji se dalje granaju i proširuju, izdanci rizoma su dugi od 0,5 do 2 mm koji uglavnom služe da održavaju spor horizontalni razvoj i rast biljke, dok se dužina žila od korena kreće između 5 i 10 mm. Koren ove morske biljke je debljine oko 40 cm i razgranat je bogatom mrežom, on predstavlja jako bitnu ulogu u ishrani morske cvetnice jer pričvršćuje biljku za podlogu na kojoj živi i takođe omogućava biljci da apsorbuje hranljive materije iz zemljišta, odakle se hranljive materije dalje prenose u tkivo za rast i listove i na taj način morska cvetnica započinje proces rasta. Listovi morskih cvetnica takođe mogu da i sami apsorbuju hranljive materije ali njihova glavna uloga je da apsorbuju ugljen-dioksid iz stabla.[2]
Sekundarni metaboliti
urediU današnjici se proizvodi oko 50 proizvoda iz Morske cvjetnice uključujući i prirodne fenole, derivate fenilmetana, derivate feniletana i druge.[12]
Reference
uredi- ^ Pergent, G.; Semroud, R.; Djellouli, A.; Langar, H. & Duarte, C. 2016. Posidonia oceanica (errata version published in 2018). In: IUCN 2016. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. <www.iucnredlist.org>. Downloaded on 24. 5. 2020.
- ^ a b v „Posidonia oceanica (Linnaeus) Delile” (na jeziku: engleski). 12. 3. 2009. Pristupljeno 11. 5. 2020.
- ^ a b „Posidonia oceanica is a plant adapted to underwater life and a key element to preserve the Mediterranean ecosystems” (na jeziku: engleski). 2016. Arhivirano iz originala 19. 02. 2020. g. Pristupljeno 11. 5. 2020.
- ^ „Posidonia oceanica (Neptune grass): Marvel at the most extensive living entity on the planet” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2020.
- ^ „Posidonia oceanis”. Arhivirano iz originala 03. 07. 2015. g. Pristupljeno 14. 05. 2020.
- ^ „Portuguese scientists discover world's oldest living organism”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2012. g. Pristupljeno 14. 5. 2020.
- ^ Ibiza Spotlight (28. 5. 2006). „Ibiza's Monster Marine Plant”. Arhivirano iz originala 27. 8. 2006. g.
- ^ Pearlman, Jonathan (7. 2. 2012). „'Oldest living thing on earth' discovered”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 23. 07. 2014. g. Pristupljeno 14. 05. 2020.
- ^ Arnaud-Haond, Sophie; Duarte, Carlos M.; Diaz-Almela, Elena; Marbà, Núria; Sintes, Tomas; Serrão, Ester A.; Bruun, Hans Henrik (2012). „Implications of Extreme Life Span in Clonal Organisms: Millenary Clones in Meadows of the Threatened Seagrass Posidonia oceanica”. PLoS ONE. 7 (2): e30454. Bibcode:2012PLoSO...730454A. PMC 3270012
. PMID 22312426. doi:10.1371/journal.pone.0030454.
- ^ „The Posidonia Oceánica” (na jeziku: engleski). 25. 1. 2018. Pristupljeno 11. 5. 2020.
- ^ „Alismatales”. Mobot.org.
- ^ Heglmeier, A; Zidorn, C (oktobar 2010). „Secondary metabolites of Posidonia oceanica”. Biochemical Systematics and Ecology. Amsterdam. 38 (5): 964—70. ISSN 0305-1978. doi:10.1016/j.bse.2010.07.001.
Literatura
uredi- International Workshop on Posidonia oceanica beds (na jeziku: inglese). Marseille: GIS Posidonie publ. 1984. ISBN 2-905540-00-1.
- Decouverte de l'herbier de Posidonie (na jeziku: francese). GIS Posidonie. 1982. OCLC 33452266.
- Carpentieri, P. „Introduzione alla ecologia marina, parte 1 (Università di Roma "La Sapienza", Laurea Triennale in Scienze Naturali e Scienze Biologiche)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 12. 5. 2011. g. Pristupljeno 14. 5. 2020.
Carpentieri, P. „Introduzione alla ecologia marina, parte 2 (Università di Roma "La Sapienza", Laurea Triennale in Scienze Naturali e Scienze Biologiche)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 5. 7. 2010. g. Pristupljeno 14. 5. 2020. - Den Hartog, C. (1970). The seagrasses of the world (na jeziku: engleski). Amsterdam: North Holland publishing company. OCLC 113494.
- Green, Edmund Peter; Frederick T. Short (2003). World Atlas of Seagrasses (na jeziku: engleski). University of California Press. str. 48-57. ISBN 0-520-24047-2.
- Mazzella, L. (1987). Le praterie sommerse del Mediterraneo. Ercolano: La Buona Stampa S.p.a. OCLC 38639215.
- Andrea Ghisotti. Flora e fauna del Mediterraneo (8 izd.). Milano: Mondadori. str. 31—32, scheda 22. ISBN 88-04-38574-X.
Spoljašnje veze
uredi
- „Flore électronique” (na jeziku: francuski). Tela Botanica. Arhivirano iz originala 5. 9. 2009. g. Pristupljeno 14. 5. 2020.
- „Olive di mare y nuova pianta (Forum)”. Arhivirano iz originala 17. 1. 2011. g. Pristupljeno 14. 5. 2020.