Narodna socijalistička stranka Crne Gore

политичка партија у Црној Гори

Narodna socijalistička stranka Crne Gore (NSS) je bivša politička partija u Crnoj Gori. Osnovana je 2001. godine. Zalagala se za očuvanje državnog jedinstva Crne Gore i Srbije u okviru tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, a potom u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore. U vreme održavanja referenduma o nezavisnosti Crne Gore (2006) aktivno se borila protiv secesionizma, ukazujući na brojne nepravilnosti u sprovođenju referendumskog procesa, čiji je zvanični ishod ocenila kao nelegitiman. Stranka se početkom 2009. godine, zajedno sa srodnim političkim organizacijama, ujedinila u novu stranku pod nazivom Nova srpska demokratija. Počasni predsednik NSS je bio Momir Bulatović, a poslednji stranački predsednik je bio Novo Vujošević.[1]

Narodna socijalistička stranka Crne Gore
SkraćenicaNSS
Počasni predsednikMomir Bulatović
PredsednikNovo Vujošević
Osnovana2001.
Raspuštena2009.
NaslednikNova srpska demokratija
SedištePodgorica
 Crna Gora
IdeologijaSocijalizam,
Srpsko-crnogorski unionizam
Levi nacionalizam.

Istorija uredi

 
Momir Bulatović, počasni predsednik NSS (2001—2009)

Do nastanka NSS je došlo nakon niza sporova koji su krajem 2000. godine zahvatili rukovodstvo Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP), na čijem se čelu u to vreme nalazio Momir Bulatović, predsednik Vlade SRJ. Neposredno nakon saveznih izbora koji su održani u septembru 2000. godine, veći deo rukovodstva SNP se opredelio za saradnju sa Demokratskom opozicijom Srbije (DOS). Protiveći se takvom usmerenju, Momir Bulatović je 9. oktobra podneo ostavku na funkciju predsednika Savezne vlade.[2] Iako je i dalje ostao na čelu SNP, njegov uticaj je znatno opao, a vođenje stranačke politike su preuzeli potpredsednici: Predrag Bulatović, Zoran Žižić i Srđa Božović.

Krajem januara 2001. godine, Momir Bulatović je i formalno podneo ostavku na funkciju predsednika SNP,[3] izrekavši niz kritika na račun novog političkog usmerenja stranke, što je dovelo do daljih podela po dubini stranačke organizacije. Krajem februara, održan je kongres SNP na kome je za novog predsednika izabran Predrag Bulatović, koji je najavio građansku i proevropsku orijentaciju stranke. Tokom kongresa, došlo je do otvorene podele i sukoba među delegatima.[4] Manjinski deo delegata, koji je bio nezadovoljan novim političkim usmerenjem stranke, napustio je SNP, pridruživši se Momiru Bulatoviću. Među njima su bili istaknuti stranački funkcioneri: Novo Vujošević, Emilo Labudović, Borivoje Ćetković, Duško Jovanović i drugi. Time je učinjen prvi korak ka stvaranju nove političke organizacije, pod nazivom Narodna socijalistička stranka Crne Gore (NSS).[5][6]

Osnivanje nove stranke je u prvom trenutku izazvalo veliku pažnju javnosti, pošto se očekivalo da će njenim formiranjem biti stvorena autentična socijalistička stranka srpskog usmerenja, pod rukovodstvom Momira Bulatovića. Međutim, već na samom početku se pokazalo da će ta očekivanja biti izneverena. Iako je velika većina pristalica nove stranke bila duboko uverena da će na njeno čelo stati upravo Momir Bulatović, do toga nije došlo, usled njegove namere da napusti aktivno bavljenje politikom.[7] Njegovi saradnici su pokušali da ohrabre razočarane pristalice, najavivši da će Momir Bulatović naknadno prihvatiti funkciju "počasnog predsednika" nove stranke, ali ta najava je stvorila dodatnu zabunu, pošto je u isto vreme objavljeno da će novu stranku voditi "kolektivno rukovodstvo" i to ne samo privremeno, već sve do prvog kongresa, koji je odložen do predstojećih skupštinskih izbora. Stvaranjem takvog organizacionog provizorijuma, u javnosti je proizveden utisak da nova stranka nema jasnu razvojnu viziju, što je dodatno razočaralo i pokolebalo mnoge pristalice. Na to se nadovezalo i pitanje o jasnom programskom profilisanju nove stranke. Isticanjem socijalističke odrednice u stranačkom nazivu naznačeno je njeno levičarsko usmerenje, što nije bilo sporno. Međutim, to nije bio slučaj sa izborom, odnosno neizborom odgovarajuće nacionalne odrednice. Čelnici nove stranke su otvoreno kritikovali svoje bivše drugove iz SNP, prebacujući im nedostatak srpske nacionalne svesti, ali i sami su prilikom odlučivanja o nazivu svoje stranke propustili da je označe srpskom odrednicom, opredelivši se za neutralnu narodnu odrednicu, tako da je njen zvanični naziv glasio: Narodna socijalistička stranka Crne Gore (NSS).[8][9]

Osnovana bez Momira na čelu i bez srpske odrednice u nazivu, nova stranka se nedugo po formiranju našla pred velikim izazovom. Uporedo sa približavanjem skupštinskih izbora, koji su bili zakazani za 22. april, kolektivno rukovodstvo NSS se suočilo sa nizom praktičnih pitanja. Usled sukoba sa SNP, stranka nije mogla biti deo koalicije Zajedno za Jugoslaviju (SNP, NS, SNS), iako se odlučno zalagala za očuvanje zajedničke države. Tokom izborne kampanje, rukovodstvo NSS je upozoravalo birače da će stranke okupljene u pomenutoj koaliciji, uprkos svog formalnog zalaganja za očuvanje SRJ, pristati na redefinisanje i slabljenje zajedničke države.[10] Iako je u tom trenutku zvučalo kao oštro, to upozorenje se kasnije pokazalo kao tačno. Od preostalih srpskih stranaka (izvan pomenute koalicije) izvesnu snagu je imala tadašnja Srpska radikalna stranka u Crnoj Gori, ali u delu rukovodstva NSS je postojao ideološki otpor prema SRS, tako da do sklapanja koalicije između NSS i SRS nije došlo.

Na skupštinskim izborima koji su u Crnoj Gori održani u proleće 2001. godine, NSS je nastupila samostalno, osvojivši 10.702 glasova (2,92%), što je bilo neznatno ispod zakonom propisanog izbornog cenzusa od 3%, tako da je stranka ostala bez poslaničkih mandata, što je smatrano velikim neuspehom, koji je bio utoliko veći što se na osnovu rezultata SRS videlo da je neostvarena koalicija dve stranke mogla preći cenzus. Pored toga, obe stranke su od strane SNP bile optužene za rasipanje unionističkih glasova. Poučene tim iskustvom, obe stranke su se uoči narednih izbora opredelile za međusobnu saradnju. Na skupštinskim izborima koji su u Crnoj Gori održani u oktobru 2002. godine, NSS je zajedno sa SRS učestvovala u sklopu Patriotske koalicije za Jugoslaviju, koja je osvojila 9.920 glasova (2,81%), što je takođe bilo neznatno ispod izbornog cenzusa.

Početkom 2005. godine, rukovodstvo NSS je aktivno učestvovalo u osnivanju Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.[11][12] Tokom kampanje uoči referenduma o državnom statusu Crne Gore, koji je održan 21. maja 2006. godine, NSS je bila deo unionističkog bloka, koji se zalagao za očuvanje državnog zajedništva Crne Gore i Srbije. Pošto je legitimnost referenduma bila dovedena u pitanje usled brojnih nepravilnosti,[13] rukovodstvo NSS je odbilo da prizna zvanične rezultate.

Na parlamentarnim izborima 2006. godine, prvim nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, stranka je nastupila u okviru koalicije Srpska lista,[14][15][16] koja je ostvarila značajan uspeh, osvojivši 49,730 glasova (14,68%) i 12 poslaničkih mandata, od čega je NSS pripao jedan, čime je ova stranka stekla parlamentarni status. Krajem 2008. godine, pokrenuta je inicijativa da se Srpska lista transformiše iz u jedinstvenu političku stranku, ali tim povodom je među članicama koalicije došlo do neslaganja i sporova.[17] Među strankama koje su se opredelile za organizaciono objedinjavanje bila je i NSS, koja je početkom 2009. godine uzela učešće u stvaranju nove stranke pod nazivom Nova srpska demokratija.[18] Kolektivnim uključivanjem u novu stranku, NSS je prestala da postoji kao posebna politička organizacija.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi