Ngolo Kante

француски фудбалер

Ngolo Kante (franc. N'Golo Kanté; 29. mart 1991) francuski je fudbaler koji trenutno nastupa za El Itihad i fudbalsku reprezentaciju Francuske na poziciji centralnog veznog.

Ngolo Kante
Kante u dresu Francuske 2018. godine
Lični podaci
Puno ime Ngolo Kante[1]
Datum rođenja (1991-03-29)29. mart 1991.(33 god.)[2]
Mesto rođenja Pariz, Francuska
Državljanstvo Francuska
Visina 1,71 m[3]
Masa 71 kg[3]
Pozicija defanzivni vezni
Klupske informacije
Trenutni klub
El Itihad
Broj 7
Juniorska karijera
1999—2010
2010—2012
Sirezne
Bulonj
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2012—2013
2013—2015
2015—2016
2016—2023
2023—
Bulonj
Kan
Lester Siti
Čelsi
El Itihad
38
75
37
190
16
(3)
(4)
(1)
(11)
(1)
Reprezentativna karijera
2016— Francuska 53 (2)

Kante je fudbalom počeo da se bavi sa osam godina, u timu Sirenze. Profesionalnu karijeru počeo je 2012 godine u Bulonju, odakle je prešao u Kaen gdje je proveo dvije sezone. Godine 2015 prešao je u Lester Siti za 8 miliona evra[4] i bio je jedan od najzaslužnijih za osvajanje Premijer lige u sezoni 2015/16, prve u istoriji Lestera.[5] To je bila ujedno i Kanteova jedina sezona u Lesteru. Naredne sezone prešao je u Čelsi za 36 miliona evra.[6] Sa Čelsijem je osvojio Premijer ligu u sezoni 2016/17,[7] što mu je bila druga titula zaredom. Kante je tako postao prvi inostrani fudbaler koji je osvojio Premijer ligu dvije godine zaredom, sa dva različita kluba, nakon Erika Kantone koji je osvojio 1992 i 1993.[8] Proglašen je za najboljeg fudbalera Premijer lige za sezonu 2016/17, po izboru fudbalera, kao i po izboru sportskih novinara.[9] Oba puta bio je u idealnom timu Premijer lige. Dobitnik je nagrade za najboljeg francuskog fudbalera za 2017 godinu, po izboru lista Frans futbol (franc. France Football).[10] Kante je dobio 92 glasa, pet više od Kilijana Mbapea, dok je treći bio Karim Benzema sa 52 glasa.[10]

Za fudbalsku reprezentaciju Francuske debitovao je 2016 godine. Bio je član tima na Evropskom prvenstvu 2016, na kojem je Francuska osvojila srebro, izgubivši u finalu od Portugalije,[11] nakon čega je sa reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo 2018.

Klupska karijera uredi

Bulonj uredi

Rođen je u Parizu, a fudbalom je počeo da se bavi sa osam godina, u klubu Sirezne, na zapadu Pariza, gdje je ostao do 18 godine. Sudeći po pomoćnom treneru, Pjeru Viljeu, Kantea nisu htjeli veliki klubovi zbog malog rasta i sebičnog stila igre.[12] Godine 2010, posredstvom kontakata predsjednika Siresnea prešao je u Bulonj, gdje je igrao za rezervni tim. Profesionalni debi imao je na poslednjoj utakmici Druge lige Francuske za sezonu 2011/12, protiv Monaka, 18. maja 2012; u igru je ušao umjesto Virdžila Reseta i odigrao je poslednjih 11 minuta.[13]

Tokom sezone 2012/13 nastupao je za klub u Trećoj ligi, propustivši samo jednu utakmicu. Na dan 10. avgusta, postigao je prvi gol u profesionalnoj karijeri, što je bio jedini pogodak u pobjedi nad Luzenakom;[14] do kraja sezone postigao je još dva gola.

Kan uredi

 
Kante u dresu Kana 2013. godine.

Godine 2013, prešao je u redove drugoligaša Kana, gdje je prve sezone igrao na svih 38 utakmica u ligi; Kan je završio sezonu na trećem mjestu i izborio plasman u Prvu ligu za sezonu 2014/15. Na svojoj drugoj utakmici, 9. avgusta, postigao je prvi gol u pobjedi nad Levaloom;[15] drugi gol postigao je u pobjedi 3:2 nad Istreom, 11. aprila 2014.[16]

U sezoni 2014/15, u Prvoj ligi, nastupao je na 37 utakmica, jedina utakmica na kojoj nije igrao bila je zbog suspenzije, jer je dobio crveni karton na utakmici protiv Rena, 30. avgusta.[17] Tri nedjelje ranije, postigao je prvi gol u sezoni u pobjedi 3:0 nad Evijanom.[18] Oduzeo je loptu protivničkim fudbalerima više nego bilo koji drugi fudbaler u Evropi.[12]

Trofeji uredi

Lester uredi

Čelsi uredi

Francuska uredi

Reference uredi

  1. ^ „Squads for 2016/17 Premier League confirmed”. Premier League. 1. 9. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  2. ^ „FIFA World Cup Russia 2018: List of players: France” (PDF). FIFA. 15. 7. 2018. str. 11. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 06. 2019. g. Pristupljeno 11. 2. 2019. 
  3. ^ a b „N'Golo Kante” (na jeziku: engleski). Chelsea F.C. Pristupljeno 19. 1. 2023. 
  4. ^ „Real: Zidanov prioritet Ngolo Kante”. rs.n1info.com. 29. 6. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2017. [mrtva veza]
  5. ^ „FUDBALSKA BAJKA 21. VEKA Lester dosanjao san i osvojio Premijer ligu!”. blic.rs. 2. 5. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  6. ^ „Kante u Čelsiju, Lineker već proglasio "Plavce" šampionima!”. rs.n1info.com. 16. 7. 2016. Arhivirano iz originala 17. 12. 2017. g. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  7. ^ „Čelsi osvojio Premijer ligu”. rts.rs. 12. 5. 2017. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  8. ^ Ogden, Marc (9. 2. 2017). „Chelsea's N'Golo Kante should be top contender for Footballer of the Year”. espnfc.com. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  9. ^ „Kante najbolji igrač Premijer lige”. rts.rs. 24. 4. 2017. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  10. ^ a b Todić, Maja (26. 12. 2017). „Kante najbolji francuski igrač u izboru Frans fudbala”. sportklub.rs. Pristupljeno 31. 12. 2017. 
  11. ^ „IZ MINUTA U MINUT Kraj EURO2016, u dramatičnom finalu Portugalija - Francuska 1:0!”. sport.blic.rs. 10. 7. 2016. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  12. ^ a b Fletcher, Paul (29. 3. 2017). „N'Golo Kante: How can Premier League clubs create next star?”. BBC Sport. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  13. ^ „US Boulogne vs. Monaco – 18 May 2012 – Soccerway”. soccerway.com. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  14. ^ „Ngolo Kanté fait souffler un vent de fraîcheur sur Boulogne”. La Voix du Nord (na jeziku: francuski). 12. 8. 2012. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  15. ^ „Stade Lavallois : À Caen la victoire !!” (na jeziku: francuski). La Mayenne, on adore !. 9. 8. 2013. Arhivirano iz originala 3. 4. 2016. g. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  16. ^ „Le SM Caen remonte sur le podium de la Ligue 2” (na jeziku: francuski). France 3. 12. 4. 2014. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  17. ^ „Malherbe pas récompensé de ses efforts”. Liberté (na jeziku: francuski). 30. 8. 2014. Arhivirano iz originala 13. 01. 2017. g. Pristupljeno 4. 7. 2018. 
  18. ^ „Evian-Caen (0–3)” (na jeziku: francuski). Goal.com. 9. 8. 2014. Pristupljeno 4. 7. 2018. 

Spoljašnje veze uredi