Nemački kurent (od lat. currere „trčati“) je rukopisno pismo, koje se nalazilo u opštoj upotrebi na nemačkom govornom prostoru od početka novog veka do sredine 20. veka. Tipografski gledano predstavlja varijantu frakture. Mada se u Nemačkoj često kolokvijalno sva nemačka rukopisna pisma pogrešno nazivaju ziterlinom, kurent ipak ne treba izjednačavati sa njim.

Alfabet kurenta, oko 1865 (u pretposlednjem redu prikazani su umlauti ä, ö, ü i odgovarajuća velika slova Ae, Oe, Ue, a u poslednjem ligature ch, ck, th, sch, sz i st)
Danski kurent (Gotisk skrift) oko 1800 sa Æ i Ø na kraju alfabeta

Nemački kurent se od okruglog latiničnog pisma razlikuje po oštrim uglovima. Sa manjim modifikacijama korišćen je i u zemljama Skandinavije, Danskoj i Norveškoj, do 1875. godine, pod nazivom „gotsko pismo” (Gotisk skrift).

Primeri upotrebe

uredi

Vidi još

uredi

Literatura

uredi
  • Hellmut Gutzwiller: Die Entwicklung der Schrift in der Neuzeit. In: AfD, Archiv für Diplomatik, Schriftgeschichte, Siegel- und Wappenkunde 38 (1992), S. 381–488.
  • Tamara N. Tacenko: Zur Geschichte der deutschen Kursive im 16. Jahrhundert. Bemerkungen zur Entwicklung dieser Schrift anhand von Dokumenten einer Sammlung aus St. Petersburg. In: AfD 38, Köln u. a. 1992, S. 357–380.
  • Friedrich Beck: Die „deutsche Schrift“ – Medium in fünf Jahrhunderten deutscher Geschichte. In: AfD 37 (1991), S. 453–479.
  • Heribert Sturm: Einführung in die Schriftkunde. München-Pasing 1955.
  • Leo Santifaller: Bozener Schreibschriften der Neuzeit. Gustav Fischer, Jena 1930.