Nemački oklopni krstaš First Bizmark
First Bizmark je bio prvi nemački oklopni krstaš, izgrađen pre Prvog svetskog rata. Smatra se prototipom svih ostalih nemačkih oklopnih krstaša.
Nemački oklopni krstaš First Bizmark | |
---|---|
![]() | |
Opšti podaci | |
Karijera | ![]() |
Kobilica postavljena | 1. april 1896. |
Porinut | 26. maj 1897. |
Završetak gradnje | 1. april 1900. |
Glavne karakteristike | |
Deplasman | 10.620 tona (standardni deplasman) 11.461 tona (puni deplasman) |
Dužina | 127,00 metara |
Širina | 20,40 metara |
Gaz | 8,46 metara |
Pogon | 13 kotla, snage 13.500 KS |
Brzina | 18,7 čvorova |
Posada | 642 oficira i mornara |
Naoružanje | Topovi: 4 × 240 mm, 12 × 150 mm, 10 × 88 mm, 8 × 47 mm Torpedne cevi: 5 × 450 mm |
Istorija
urediKrajem 19. veka Nemačka počinje da menja doktrinu upotrebe svoje flote. Dotadašnji ministar mornarice Betven Golman je smatrao da je prvostepena uloga flote - krstaričke operacije i napadi na Britansku trgovačku flotu. Sledeći ministar mornarice, fon Tirpic je uvideo da je pobeda nad Britanskom imperijom moguća samo ako se dobije glavna bitka, a za to su neophodni veliki oklopni brodovi. Tirpic je krtarice smatrao pomoćnim tipom broda. Međutim u govoru pred Rajhstagom 1895. godine, Vilhelm II je rekao da je potrebna flota sastavljena od bojnih brodova i krstarica. Kao rezultat dva različita shvatanja o budućoj ulozi krstarica, javlja se njihova podela na dve grane. Mesto oklopljenih krstarica I ranga u floti, pripalo je oklopnim krstašima.
Gradnja prvog nemačkog oklopnog krstaša počela je 1. aprila 1896. godine na doku imperijskog brodogradilišta u Kilu i dobio je ime First Bizmark. Kako do tada nemački konstruktori nisu imali iskustva u projektovanju oklopnih krtstaša, odlučeno je da se izgradi samo jedan brod. Planirano je da se taj brod koristi kao poligon za ispitivanje novih tehničkih rešenja, a ujedno i da bude prototip za sledeću seriju oklopnih krstaša.
Tehničke karakteristike
uredi- Težina:
- 10.620 tona standardni deplasman
- 11.461 tona puni deplasman
- Dimenzije:
- Dužina: 127 metara
- Širina: 20,40 metara
- Gaz: 8.46 metara (srednji gaz)
- Maksimalna brzina:
- 18,7 čvora
- Pogon: 3 parne mašine sa po 4 kotla i jedan 8-cilindrični kotao, 13.500 KS
- Maksimalna daljina plovljenja: 4.560 nautičkih milja/ 10 čvora
- Količina goriva: 1400 tona uglja
- Naoružanje:
- Glavna artiljerija: 2 × 2 topa 240 mm
- Pomoćna artiljerija: 12 × 1 topa 150 mm
- Malokalibarska artiljerija: 10 × 1 88 mm i 8 × 47 mm
- Torpedne cevi: 5 x 450 mm
- Oklop:
- Oklopni pojas: 100-200 mm
- Paluba: 30-50 mm
- Artiljerijske kule 240 mm: 200 mm
- Artiljerijske kule 150 mm: 100 mm
- Posada: 642 oficira i mornara
Služba
urediFirst Bizmark je upisan u spisak flote 1. aprila 1900. godine. Ispitivanja su trajala do početka juna, i za to vreme brod je pokazao odlične plovne karakteristike. Krajem meseca završene su zadnje probe i brod se priprema za slanje na Daleki istok. Dana, 30. juna 1900. godine First Bizmark otplovljava za Cindao, gde treba da se pridruži nemačkoj istočnoazijskoj krstaričkoj eskadri. Oklopni krstaš stiže u Kinu 13. avgusta 1900. i tu oktobra iste godine učestvuje u međunarodnoj intervenciji u Kini. Sledećeg meseca prolazi kratkotrajni remont u Nagasakiju. Tokom 1901. i 1902. godine oklopni krstaš vrši službu duž kineske obale, da bi novembra 1902. bio ponovo na remontu u Nagasakiju. Zastavni brod istočnoazijske krstaričke eskadre pod zastavom admirala Kurta fon Pritvica, postaje 1903. godine, i do aprila 1909. plovi između Kine, Japana i Indonezije. Zbog neophodnog generalnog remonta, brod 8. aprila 1909. kreće ka Nemačkoj i stiže u Kil 13. avgusta 1909. godine. Po dolasku brod je prebačen u rezervu. U toku 1910. godine remontovan je u Kilskom brodogradilištu i prenamenjen u brod za ispitivanje torpednog oružja. Početkom Prvog svetskog rata izveden je iz rezerve i za kratko je uključen u odbranu obale Baltičkog mora. Februara 1915. godine ponovo je napravljen pokušaj da se prepravi kao brod-meta za torpedno oružje, no njegove tehničke osobine nisu dozvolile realizaciju te ideje. Marta iste godine preuređen je u školski brod za školu mehanike u Kilu. Tokom 1917. godine za kratko služi kao školski brod za školovanje kapetana trgovačkih brodova i oficire mornaričke avijacije. Godine, 1918. prebačen je u rezervu. Od 1919. koristi se kraće vreme kao štabni brod, da bi sredinom te godine bio izbrisan iz spiska flote i poslat na sečenje.