Neoslovenstvo predstavlja politički pokret koji je nastaje krajem 19. veka i potiče iz istih ideoloških osnova kao i panslavizam. Nastao je kao rezultat aktivnosti čeških nacionalnih aktivista.

Narodna zastava svih Slovena, usvojena na Slavističkom kongresu u Pragu 1848. godine

Osnova ideologije uredi

Glavna ideja neoslavista bila je zajednička odbrana zemalja koje su naseljavali Sloveni pre panemačke ekspanzije Nemaca. Za postizanje ovog cilja, pokret se zalaže za ravnopravnost svih Slovena među sobom i smatra da je neophodno sačuvati autonomni status svake grupe. Svaki od slovenskih naroda morao je da se samostalno kulturno, ekonomski i politički razvija, ali je morao da radi zajedno za opšte dobro. Neoslavisti su tražili demokratizaciju slovenske zajednice i oslobađanje od dominantnog uticaja Rusije.

Pogledi uredi

Posebno su neoslovenski aktivisti kritikovali ideju dominacije Rusa i pravoslavne vere nad drugim Slovenima i njihovim verovanjima. Za razliku od panslavizma, neoslovenstvo nije pretpostavljalo da se neka grupa Slovena nalazi više ili niže u hijerarhiji odnosa među slovenskim narodima, nije pozivala na prevlast jedne religije među svim slovenskim narodima. Da bi se izbegla zamka panslavizma, ova teorija je nazvana je ideologijom sinteze kulture, a ne njene dominacije.

Neoslavisti su takođe želeli da Austrougarsko carstvo, nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine, pretvore u novu federaciju u kojoj će pod vlašću Austrougarske monarhije živeti tri naroda: Nemci, Mađari i Sloveni.

Pokret je neko vreme imao izvesnu podršku u političkim krugovima u Rusiji, ali zbog toplijeg odnosa prema drugim slovenskim narodima, diskriminacije Poljaka, Ukrajinaca i Belorusa (poslednja dva naroda su se smatrala delom trojedinog ruskog naroda), kao i širenjem antikatolicizma u Rusiji neoslovenstvo nije dobilo širu podršku.

Ideja neoslovenstva doprinela je stvaranju Jugoslavije.

Prema neoslovenima, ujedinjenje Slovena je neophodno u 21. veku kako bi se zaustavila asimilacija Slovena, a demokratija i liberalizam treba da postanu ideje koje spajaju Slovene. Primer organizacije koja pokušava da ujedini Slovene je Višegradska grupa. [1]

Najvažnija dela uredi

  • profesor Entoni Giza :
    • Neoslovenstvo i Poljaci 1906-1910, Šćećin 1984.
    • Peterburške konferencije neoslavista 1909-1910, i njihov značaj za slovenski pokret, ** „Przeglad Zachodniopomorski“, 1982.
    • „Borba za ideološko i političko lice neoslovenstva u Rusiji 1906-1910“, „Slavia Orientalis“, 1983, br.
    • „Varšavska sredina neoslavista 1906-1910”, „Przeglad Zachodniopomorski”, 1985, br. 1/2
    • „Neoslovenske pripreme za proslavu godišnjice Grunvaldske bitke u Krakovu 1910. godine [v:] Tradicja Grunvaldzka, cz. Ja, mahuna crvena. J. Maternickiego, Varšava 1989
    • Mesto i uloga Poljske u viziji ruskih panslavista u drugoj polovini devetnaestog veka i neoslavista početkom dvadesetog veka, Acta Polono-Ruthenica, vol. 2 (1997)

Pogledati takođe uredi

Literatura uredi

  • Neoslavizm / Z. S. Nenasheva // Velika ruska enciklopedija : [u 35 tona] / Ch. ed. Iu. S. Osipov . — M. : Velika ruska enciklopedija, 2004-2017.
  • Kaspar Ferenci: Nacionalizam i neoslavizam u Rusiji od Erstena Veltkriga, ISBN 3447024402

Izvori uredi

  1. ^ „Neo-Slavism: Liberal Slavic Movement That Might Wake Up From Its 100 Years Long Sleep”. Slavorum. Arhivirano iz originala 2019-02-02. g. Pristupljeno 2019-02-01.