Nikozija (grč. Λευκωσία — Lefkozija, tur. Lefkoşa — Lefkoša) je glavni grad Republike Kipra i nepriznate Turske Republike Severni Kipar. Istovremeno grad je sedište zvaničnog okruga Nikozija. To je i najveće gradsko područje na ostrvu Kipar — Nikozija sa predgrađima ima oko 300 hiljada stanovnika.

Nikozija
grč. Λευκωσία
tur. Lefkoşa
Nikozija
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Kipar
OkrugNikozija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2016.55.014 (grčki deo. 2.016)
61.378 (turski deo 2.016)
Aglomeracija244.200 (grčki deo, procena)
82.539 (turski deo, procena)
Geografske karakteristike
Koordinate35° 10′ 00″ S; 33° 22′ 00″ I / 35.166667° S; 33.366667° I / 35.166667; 33.366667
Aps. visina220 m
Površina111 km² (ukupno)
51 km² (grčki deo)
60 km²(turski deo) km2
Nikozija na karti Kipra
Nikozija
Nikozija
Nikozija na karti Kipra
Poštanski broj1010–1107
Pozivni broj+357 22
Registarska oznakaCY-01
Veb-sajt
www.nicosia.org.cy/

Nikozija se nalazi se na reci Pedijeos i trenutno je jedini podeljeni glavni grad na svetu. Grad je podeljen tzv. zelenom linijom, koja je demilitarizovana zona UN-a, na severni, turski i južni, grčki deo.

Pored svojih zakonodavnih i administrativnih funkcija, Nikozija se uspostavila kao finansijska prestonica ostrva i glavni međunarodni poslovni centar.[1] Godine 2018, Nikozija je bila 32. najbogatiji grad na svetu u pogledu kupovne moći.[2]

Poreklo naziva uredi

Staro ime Nikozije bilo je Ledra. Današnji naziv grad je dobio u vreme krstaške (Luzinjanske) vlasti, iako se već u doba antike javlja i naziv Lefkotea. Ime Nikozija pojavilo se dolaskom Lizinjana. Francuski krstaši nisu mogli ili nisu hteli da izgovaraju ime Lefkozija, već su govorili Nikozija. Ledra je danas ime najpopularnije trgovačke ulice u Nikoziji.

Geografija uredi

Nikozija je jedini značajniji grad na Kipru, koji se ne nalazi na moru. Sa druge strane grad je smešten gotovo u središtu ostrva. Od drugog po veličini grada na ostrvu, Limasola, Nikozija je udaljena 75 km.

Nikozija se nalazi u prostranoj ravnici središnjeg Kipra, Mesaoriji, na 145–150 m nadmorske visine. Grad se obrazovao na mestu gde je ravnica najuža, tj. na mestu gde se dve značajne planine na Kipru, Trodos (južno) i Kerinejske planine (severno), najviše približavaju. Stoga, gradska predgrađa ka jugu i severu već zauzimaju brežuljkasto i bregovito tlo.

Kroz Nikoziju protiče rečica Pedijeos, kao i niz manjih vodotoka, njenih pritoka, koje tokom sušnih leta presuše.

Klima uredi

Klima u Nikoziji je sredozemna sa elementima sušne, stepske klime, jer zbog udaljenosti grada od mora daje još veće razlike u letnjnim i zimskim, odnosno noćnim i dnevnim temperaturama. Prosečna godišnja temperatura je čak 26 podeoka, a padavina ima malo — oko 340 mm/m².

Klima Nikozije, elevacija: 162 m (1991–2005 normale, ekstremi 1915–sadašnjost)[3]
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 22,2
(72)
26,2
(79,2)
33,4
(92,1)
39,0
(102,2)
41,1
(106)
43,3
(109,9)
44,2
(111,6)
43,6
(110,5)
41,9
(107,4)
38,3
(100,9)
32,6
(90,7)
25,2
(77,4)
44,2
(111,6)
Maksimum, °C (°F) 15,5
(59,9)
15,9
(60,6)
19,2
(66,6)
24,3
(75,7)
29,7
(85,5)
34,3
(93,7)
37,2
(99)
36,9
(98,4)
33,5
(92,3)
29,0
(84,2)
22,1
(71,8)
17,0
(62,6)
26,2
(79,2)
Prosek, °C (°F) 10,6
(51,1)
10,6
(51,1)
13,1
(55,6)
17,1
(62,8)
22,3
(72,1)
26,9
(80,4)
29,7
(85,5)
29,4
(84,9)
26,2
(79,2)
22,3
(72,1)
16,3
(61,3)
12,0
(53,6)
19,7
(67,5)
Minimum, °C (°F) 5,7
(42,3)
5,2
(41,4)
7,0
(44,6)
10,2
(50,4)
14,8
(58,6)
19,4
(66,9)
22,2
(72)
21,9
(71,4)
18,8
(65,8)
15,6
(60,1)
10,4
(50,7)
7,1
(44,8)
13,2
(55,8)
Apsolutni minimum, °C (°F) −2,0
(28,4)
−2,1
(28,2)
0,4
(32,7)
2,9
(37,2)
7,5
(45,5)
12,3
(54,1)
16,0
(60,8)
15,6
(60,1)
13,1
(55,6)
5,4
(41,7)
0,9
(33,6)
−0,1
(31,8)
−2,1
(28,2)
Količina padavina, mm (in) 54,7
(2,154)
41,6
(1,638)
28,3
(1,114)
19,9
(0,783)
23,5
(0,925)
17,6
(0,693)
5,8
(0,228)
1,3
(0,051)
11,7
(0,461)
17,4
(0,685)
54,6
(2,15)
65,8
(2,591)
342,2
(13,472)
Dani sa padavinama (≥ 1 mm) 7,3 6,5 5,4 3,5 2,7 1,3 0,5 0,1 0,6 2,8 4,7 7,7 43,1
Sunčani sati — mesečni prosek 182,9 200,1 238,7 267,0 331,7 369,0 387,5 365,8 312,0 275,9 213,0 170,5 3.314,1
Izvor #1: Metereološka služba (Kipar)[4]
Izvor #2: Meteo Climat (podaci o visokim i niskim vrednostima)[5]

Istorija uredi

 
Prikaz stare Nikozije u zidinama iz 1597. godine
 
Panorama južnog dela grada
 
Deo Nikozije pod turskom upravom

Najstariji ostaci naseljavanja na mestu današnje Nikozije sežu do bronzanog doba.

Nikozija je u antičko doba bila grčki grad-država poznat kao Ledra ili Lidra. Kralj Ledre Onaksagora je plaćao danak Esarhadonu od Asirije 672. p. n. e.. Sin Ptolemeja Lefkos je ponovo izgradio Ledru oko 300. p. n. e.. Ipak je Ledra u helensko i rimsko vreme bila malen, beznačajan grad, takođe poznat i kao Lefkotea. Do vremena kada je dobila prvoga hrišćanskoga episkopa Trifiliosa 348. godine grad se nazivao Lefkusija ili Ledri.

Grad postaje poznat kao Lefkosija u 10. veku i tada postaje glavno središte Kipra. Njegov značaj je rastao, jer su obalni gradovi bili izloženi napadima sa mora. Značaj Pafosa i Salamisa na obali je opao, a mnogo stanovništva je pobeglo u unutrašnjost Kipra, gde se nalazila tadašnja Lefkosija. Lefkosija je bila sedište Lizinjanskih kraljeva Kipra od 1192. g. Mletačka republika je zauzela Kipar 1489. godine, a Osmansko carstvo 1571. godine. U 15. i 16. veku u gradu su izgrađene brojne palate, crkve i manastiri.

Za vreme turske opsade 1570. godine poginulo je oko 20 hiljada stanovnika. I pored toga grad je ostao središte ostrva, što mu je omogućilo dalji razvoj. Turci su u krvi ugušili protivturski ustanak 1821. g. Kolera je pogodila grad 1835. godine, a vatra je uništila veliki deo Nikozije 1857. g.

Kipar je 1878. postao britanska kolonija sa Nikozijom kao glavnim gradom. Tokom 1950-ih Nikozija je bila mesto ilegalne i gerilske aktivnosti. Stanovništvo i gerilski pokret EOKA je napadalo britansku vojsku sa ciljem da Kipar postane nezavisan. Kipar je 1960. godine postao nezavisan, ali posle nezavisnosti nastavili su se sukobi Grka, koji su predstavljali većinu, i Turaka, koji su bili manjina. Tursku manjinu je pomagala Turska i Britanija na prikriveni način, po staroj latinskoj paroli „zavadi, pa vladaj“. Nakon državnog udara 1974. godine usledio je napad Turske na Kipar. Turska je zauzela 30% Kipra, tj. severnu trećinu, i veliki deo Nikozije (severnu Nikoziju). Nikozija je postala podeljeni grad što traje i danas.

Stanovništvo uredi

Veoma je teško govoriti o stanovništvu Nikozije, budući da je grad podeljen više decenija i da danas živi u vidu dva susedna, potpuno nezavisna grada. Grčki i turski deo su približno jednaki po stanovništvu, sa po 50-ak hiljada stanovnika, što daje ukupno oko 100 hiljada stanovnika (1/2 Grci, 1/2 Turci). Međutim, grad je tokom proteklih decenija prešao svoje upravne granice, pa danas tzv. „Velika Nikozija“ ima oko 300 hiljada stanovnika, od čega je 3/4 u južnom, grčkom delu gradske oblasti, a 1/4 u Turskom. Približno je sličan odnos i između Grka i Turaka. Poslednjih godina u grčkom delu Nikozije naseljava se i sve više stranaca, mahom ekonomskih useljenika sa Istoka.

Znamenitosti uredi

Nikozija je u 11. veku, u doba Luzinjana, postala središte ostrva i od tada počinje procvat grada. Oni su od Nikozije napravili veličanstven grad sa kraljevskom palatom i preko 50 crkava.

Staro gradsko jezgro: Srce grada je opkoljeno mletačkim bedemima iz 16. veka, koji su i danas u izvanrednom stanju. U starom središtu grada nalaze se brojni muzeji, stare crkve i srednjovekovne građevine. Nova Nikozija se razvila van starih bedema. Posebno je južni, grčki deo poznat po poslovnim i upravnim četvrtima sa neboderima i savremenim zdanjima.

U Nikoziji se nalazi grobnica Lizinjanskih kraljeva u bivšoj katedrali Svete Sofije, koja je sada Selimija džamija u severnom delu grada, sada pod turskom upravom. Srce grada i njegov simbol je dobro očuvano utvrđenje oko srednjovekovnog dela grada.

Venecijanski bedemi su izgrađeni od 1567. do 1570. godine. Zidovi su debeli 4,5 m i imaju troja vrata. Famagustanska vrata sada predstavljaju kulturni centar. Neki drugi delovi zidina imaju danas upravnu namenu. Srce grada je Elefterija trg (Trg Slobode) sa gradskom kućom, poštom i bibliotekom. Obližnja ulica Ledra (Lidra) vodi u najživlji deo grada sa trgovinama, buticima, kafićima i uskim ulicama. Crkva Aja Fanomereni je izgrađena 1872. godine, na ostacima starog dvorca. Tu su sahranjeni arhiepiskop i episkopi Kipra, koje su Turci ubili prilikom ustanka 1821. godine. Arhiepiskopski dvor se nalazi na Trgu arhiepiskopa Kiprijanua. Blizu dvora se nalazi kasnogotička Katedrala svetog Jovana iz 1665. g.

Nikozija je poznata i po svojim muzejima. Arhiepiskopski dvor sadrži vizantijski muzej, gde se nalazi ogromna zbirka ikona. Gradski muzej ima odličnu zbirku i gradskih i kiparskih arheoloških iskopina, tako da je 1991. godine dobio naziv Evropski muzej godine.

Privreda uredi

Nikozija (oba njena dela) je središte uprave na Kipru i, povezano sa tim, gradska privreda je blisko oslonjena na rad upravnih, kulturnih i obrazovnih ustanova. Tu je sedište važnih državnih preduzeća, banaka, stranih predstavništava.

Saobraćaj uredi

Saobraćaj je takođe podeljen — oba dela grada imaju nezavisne unutrašnje i međugradske saobraćajne sisteme i veze. Nikozija nema pravi aerodrom, budući da je kao podeljeni grad bila veoma nepogodna za gradnju aerodroma. Stoga i grčka i turska strana imaju aerodrome dalje od Nikozije, dublje na svojim upravnim područjima.

Galerija uredi

Partnerski gradovi uredi

Reference uredi

  1. ^ Kempen, Ronald van; Vermeulen, Marcel; Baan, Ad (2005). Urban Issues and Urban Policies in the New EU Countries. Ashgate. str. 207. ISBN 978-0-7546-4511-5. 
  2. ^ „World's richest cities by purchasing power”. UBS. 2018. Arhivirano iz originala 3. 08. 2018. g. Pristupljeno 30. 05. 2018. 
  3. ^ Satellite view
  4. ^ „Meteorological Service – CLIMATOLOGICAL DATA, Athalassa 1991 – 2005” (PDF). 2011. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 03. 2020. g. 
  5. ^ „Station Nicosie” (na jeziku: French). Meteo Climat. Pristupljeno 17. 12. 2018. 

Spoljašnje veze uredi