Nikolaj Dobroljubov

Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov (Nižnji Novgorod, 5. februar 1836 - Sankt Peterburg, 29. novembar 1861) bio je ruski književni kritičar, novinar, pesnik i revolucionarni demokrata.

Nikolaj Dobroljubov
Lični podaci
Puno imeNikolaj Aleksandrovič Dobroljubov
Datum rođenja(1836-02-05)5. februar 1836.
Mesto rođenjaNižnji Novgorod, Ruska Imperija
Datum smrti29. novembar 1861.(1861-11-29) (25 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg, Ruska Imperija
Književni rad
Period1850te - 1860te

Biografija uredi

Dobroljubov je rođen u Nižnjem Novgorodu, gde je njegov otac bio sveštenik. Školovao se u bogosloviji od 1848. do 1853. Smatran je čudom od strane svojih učitelja na bogosloviji i kod kuće je najviše vremena provodio u biblioteci svog oca, čitajući knjige o nauci i umetnosti. Sa trinaest godina počeo je da piše poeziju i prevodi stihove rimskih pesnika, kao što je, na primer, Horacije.[1] 1853. otišao je u Sankt Peterburg i upisao fakultet. Nakon smrti svojih roditelja, on je preuzeo odgovornost za svoju braću i sestre. Radio je kao učitelj i prevodilac da bi mogao da prehrani porodicu i nastavi studije. Veliki obim posla i stres imali su negativnog uticaja na njegovo zdravlje.[2]

Tokom univerzitetskih godina, organizovao je podzemni demokratski krug, izdao rukopis novina i vodio studentsku borbu protiv reakcione univerzitetske administracije. Svojim pesmama „Na pedeseti rođendan N. I. Greča“ (1854) i „Oda smrti Nikolaja I“ (1855) pokazao je neprijateljski stav prema autokratiji.[2][3]

1856. je sreo uticajnog kritičara Nikolaja Černiševskog i izdavača Nikolaja Nekrasova. Uskoro je počeo da objavljuje svoje radove u Nekrasovom popularnom časopisu Savremenik (rus. Современник). Godine 1857, nakon diplomiranja na univerzitetu, pridružio se osoblju časopisa kao šef odeljenja kritike. U naredne četiri godine napisao je nekoliko tomova važnih kritičkih eseja. Jedan od njegovih najboljih eseja, „Šta je Oblomovizam?“, nastao je na osnovu analize romana Oblomov Ivana Gončarova.[2][3][4]

Maja 1860, na insistiranje prijatelja, otišao je u inostranstvo s namerom da se izleči od tuberkuloze koja se u međuvremenu još više pogoršala zbog napornog rada. Živeo je u Nemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj, kao i više od šest meseci u Italiji, gde je nacionalni oslobodilački pokret, na čelu sa Garibaldijem, bio u toku. Situacija u Italiji dala mu je materijal za seriju članaka.[2]

U Rusiju se vratio jula 1861. Umro je novembra iste godine, star svega 25 godina, od akutne tuberkuloze. Sahranjen je pored Belinskog na Volkovskom groblju u Sankt Peterburgu.[3]

Reference uredi

  1. ^ The Encyclopedia Americana, Vol 9, The Encyclopedia Americana Corporation, NY, 1918.
  2. ^ a b v g Kropotkin, Peter (1905). Russian Literature. NY: McClure Phillips. 
  3. ^ a b v The Great Soviet Encyclopedia, 3rd Edition (1970-1979). © 2010 The Gale Group, Inc.
  4. ^ Anthology of Russian Literature, Part 2, Leo Weiner, G.P. Putnam's Sons, NY, 1903.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi