Nikolaj Semjonov
Nikolaj Nikolajevič Semjonov (ili Semenov), ForMemRS[1] (rus. Никола́й Никола́евич Семёнов; 15. april 1896 – 25. septembar 1986) bio je ruski/sovjetski fizičar i hemičar. Semjonov je 1956. godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju za rad na mehanizmu hemijske transformacije.
Nikolaj Nikolajevič Semjonov | |
---|---|
![]() Nikolaj Nikolajevič Semjonov | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. april 1896. |
Mesto rođenja | Saratov, ![]() |
Datum smrti | 25. septembar 1986.90 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, ![]() |
Obrazovanje | Petrogradski univerzitet |
Naučni rad | |
Polje | fizika hemija |
Institucija | Petrogradski politehnički institut |
Nagrade | Nobelova nagrada za hemiju (1956) |
Život i karijera
urediSemjonov je rođen u Saratovu, kao sin Elene Dmitrijeve i Nikolaja Alekse Semjonova.[2] Diplomirao je na odseku za fiziku Petrogradskog univerziteta (1913 − 1917), gde je bio student Abrama Fedoroviča Iofe. 1918. preselio se u Samaru, gde je tokom Ruskog građanskog rata služio u Kolčakovom belom pokretu.
1920. vratio se u Petrograd i preuzeo dužnost u laboratoriji za fenomene elektrona Petrogradskog fizičko-tehničkog instituta. Takođe je postao zamenik direktora instituta. 1921. oženio se filologom Marijom Boreiše-Liverovski (učenicom Žirmunskog). Umrla je dve godine kasnije. 1923. godine Nikolaj se oženio Marijinom nećakom Natalijom Nikolajevnom Burcevom. Rodila je Nikolaju sina (Jurija) i ćerku (Ljudmilu).
Tokom tog teškog vremena Semjonov je, zajedno sa Pjotrom Kapicom, otkrio način merenja magnetnog polja atomskog jezgra (1922). Kasnije su eksperiment poboljšali Oto Štern i Valter Gerlah koji je postao poznat kao Štern-Gerlahov eksperiment.
1925. Semjonov je zajedno sa Jakovom Frenkelom proučavao kinetiku kondenzacije i adsorpcije para. 1927. proučavao je jonizaciju u gasovima i objavio važnu knjigu Hemija elektrona. Godine 1928. on je zajedno sa Vladimirom Fokom stvorio teoriju termičkog ometajućeg pražnjenja dielektrika.
Predavao je na Petrogradskom politehničkom institutu i postavljen za profesora 1928. godine. 1931. organizovao je Institut za hemijsku fiziku Akademije nauka SSSR-a (koji se 1943. preselio u Černogolovku) i postao njegov prvi direktor. 1932. postao je punopravni član Sovjetske akademije nauka.
Značajni radovi
urediIzvanredan Semjonovljev rad na mehanizmu hemijske transformacije uključuje iscrpnu analizu primene teorije lančane reakcije na različite reakcije (1934 − 1954) i, što je još značajnije, na procese sagorevanja.
Semjonov je napisao dve važne knjige u kojima je izneo svoje delo. Hemijska kinetika i lančane reakcije objavljeno je 1934. godine, a englesko izdanje 1935. godine. Bila je to prva knjiga u Sovjetskom Savezu koja je razvila detaljnu teoriju nerazgranatih i razgranatih lančanih reakcija u hemiji. Knjiga Neki problemi hemijske kinetike i reaktivnosti, prvi put je objavljena 1954. godine, revidirana je 1958. godine; postoje i englesko, američko, nemačko i kinesko izdanje. Za svoj rad je 1956. godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju (zajedno sa Ser Sirilom Normanom Hinšelvudom).
Počasti i nagrade
uredi- Lenjinov orden, devet puta [3] (1945, 1953, 1956, 1966, 1971, 1976, 1981[4])
- Staljinova nagrada (1941, 1949)
- Počasni član Britanskog hemijskog društva (1943)
- Orden rada Crvene zastave (1946)
- Počasni član Indijske akademije nauka (1954)
- Nobelova nagrada za hemiju (1956)
- Strani član Kraljevskog društva u Londonu (1958)[1]
- Član Nemačke akademije nauka Leopoldina (1959)[5]
- Počasni član Mađarske akademije nauka (1961)
- Počasni član Njujorške akademije nauka (1962)
- Strani član Nacionalne akademije nauka Sjedinjenih Država (1963)
- Počasni član Rumunske akademije (1965)
- Heroj socijalističkog rada, dva puta (1966, 1976)
- Zlatna medalja Lomonosova (1969)
- Lenjinova nagrada (1976)
- Orden Oktobarske revolucije (1986)
- Medalja „U znak sećanja na stogodišnjicu rođenja Vladimira Iljiča Lenjina“
- Nagrada Mendeljejeva
Semjonov je bio i počasni doktor nekoliko univerziteta: Oksford (1960), Brisel (1962), London (1965), Budimpeštanski tehnički univerzitet (1965), Politehnički institut u Milanu (1964) i drugi.
Reference
uredi- ^ a b Dainton, L. (1990). „Nikolai Nikolaevich Semenov. 16 April 1896-25 September 1986”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society. 36: 526—546. doi:10.1098/rsbm.1990.0042 .
- ^ Nikolai N. Semenov Summary.
- ^ „1956 Nobel Prize Winner in Chemistry : Soviet Scientist Nikolai Semyonov Dies”. Los Angeles Times. 1. 10. 1986. Nedostaje ili je prazan parametar
|url=
(pomoć) - ^ „Nikolai Nikolaevich Semenov”. encyclopedia.com. Complete Dictionary of Scientific Biography. 2008. Pristupljeno 10. 10. 2011.
- ^ „List of Members”. www.leopoldina.org. Arhivirano iz originala 06. 10. 2017. g. Pristupljeno 6. 10. 2017.
Spoljašnje veze
uredi- Nikolay Semyonov on Nobelprize.org, uključujući predavanje 11. decembra 1956, Neki problemi u vezi sa lančanim reakcijama i teorijom sagorevanja
- Semjonovljevo predavanje Neki problemi u vezi sa lančanim reakcijama i teorijom sagorevanja
- N.N. Semjenov Institut za hemijsku fiziku
- (na ruskom) Biografija Semjonova .
- (na ruskom) Još jedna biografija Semjonova .